| POLITIKA |
Vreme broj 451, 28. avgust 1999. |
Kosovo i intelektualci Raspust je zavr�en Veton Suroi je pro�le nedelje ozna�io svojevrstan kraj doba nevinosti za albanske intelektualce s Kosova; dva meseca nakon �to je po�eo sistematski izgon kosovskih Srba, Suroi se odva�io da svojim sunarodnicima postavi prava pitanja
Istorija postjugoslovenskih ratova za teritorije dobro poznaje primere i jednih i drugih, patriotskih i izdajni�kih intelektualaca u Srba, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca i Muslimana-Bo�njaka. O tome su bili ispisani tomovi i tomovi, i neki od najboljih, kao i neki od najsramotnijih proizvoda sa ovda�nje intelektualne scene bili su inspirisani upravo haoti�nom postjugoslovenskom situacijom. Na Kosovu je iz mnogih, istorijskih, politi�kih i ko-zna-sve-kojih razloga (koji zaslu�uju zasebno razmatranje) bilo druga�ije; srpski intelektualci sa Kosova, sa izuzecima koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke, nisu ni pomi�ljali na kritiku srpskog re�ima, a ako su ne�to i kritikovali, to svakako nije bila masivna i kontinuirana represija prema kosovskim Albancima: pre �e biti da im je smetalo �to je nema jo� vi�e. U najboljem slu�aju, prigovaralo se �to onolika represija nije ostvarila svoj cilj i "resrbizovala" Kosovo - kao da je to uop�te bilo mogu�e, odnosno kao da etni�ki pendrek-in�enjering mo�e da vodi nekom dobru?! Mnogo je vi�e Beograd govorio i pisao protiv represije na Kosovu nego (srpska) Pri�tina; jo� na po�etku lukavo uvu�ena u kolaboraciju s "oslobodila�kim" Milo�evi�evim re�imom, i u nedostojno "�i��enje" zajedni�kih ili albanskih institucija, srpska inteligencija je na kraju bila ucenjena kao poslednji policijski dou�nik: dok Milo�evi� tamo sedi na bajonetima, sede�e i oni. Ako tome do�e kraj - razlaz, i sakrij uniformu... A kad god inteligencija postane paravojna formacija za verbalnu logisti�ku podr�ku, treba se spa�avati glavom bez obzira: nema goreg branioca otad�bine od pijano-zagrcnutog lirika s Narodom u srcu... S druge strane, Albanci su, voljom i svojom i svojih progonitelja (s dijametralno razli�itim motivima, dakako), izop�teni iz konteksta srpskog dru�tva, a sva je njihova kriti�ka energija bila usmerena prema onome �to su, prirodno, do�ivljavali kao brutalan policijski re�im teledirigovan iz Beograda. U takvim okolnostima, do monstruoznih je razmera cvetao gnjecavi i samosa�aljivi nacionalni romantizam najni�eg nivoa, pa su tako Albanci - u ki�-predod�bama svojih intelektualnih perjanica - bivali progla�avani ne samo aktuelnim, nego ve�itim �rtvama. Po tim ekscentri�nim paraistorijskim vizijama i psihodeli�nim naci-halucinacijama, na Kosovu nikada nije bilo vakta kada su Srbi proterivani i zlostavljani od strane Albanaca: uvek smo Mi Albanci, i samo Mi Albanci bili �rtve, tako nam Bog pomogao! Pri�a vam je, dakako, poznata iz srpskog konteksta: svaki "patriota" koji se, na�alost, smatra Srbinom ube�iva�e vas od jutra do sutra kako su Srbi sva�ije Ve�ite �rtve, kako smo "mi" narod koji nikada nikoga nije napao, kako se "mi" samo branimo od genocidnih du�mana, kako "mi" ne umemo da mrzimo (?!) i tome sli�no. Od ovakvih ki�-predstava o sebi i sopstvenom narodu do potuljenog odobravanja i organizovanog zata�kavanja zlo�ina samo je jedan plahi kora�i�; sve su "intelektualne elite" od Sutle do Drima lako i prpo�no presko�ile taj Rubikon, ugaziv�i u kaljugu do gu�e. Neki se sada, dodu�e, peru, ali slaba�an je mlaz vode iz na�ih tu�eva za toliku pogan... Veton Suroi je pro�le nedelje ozna�io svojevrstan kraj doba nevinosti za albanske intelektualce s Kosova; (�ak) dva meseca nakon �to je po�eo sistematski izgon kosovskih Srba, Suroi se odva�io da svojim sunarodnicima - u uvodniku njegovog lista Koha Ditore - postavi prava pitanja, izvu�e prave zaklju�ke i sru�i im u lice sve ono �to balkanski �itaoci najmanje vole da vide: mi nismo predestinirani da budemo �rtve; mi mo�emo da �inimo i zlo�ine, i bogami ih i �inimo. I to �e nas, ako se nastavi, odvesti u veliku nesre�u. I ne mo�emo se vaditi ni na istoriju, ni na patnje i �rtve koje smo podneli, jer one ne opravdavaju to �to se srpskim i romskim civilima danas radi. A ime ovakvog na�ina mi�ljenja i delovanja glasi: fa�izam. A fa�izam, pak, nije ekskluzivno vlasni�tvo bilo kojeg naroda, pa se samim tim mo�e useliti i zapatiti i kod "nas", ako ne pazimo. A ne pazimo... Ovako, prepri�ano i parafrazirano, glase Suroijeve teze (v. Danas od 20. 8. o. g. i izve�taj agencije Sense). Raspustu je, dakle, do�ao kraj, i albansku inteligenciju �eka povratak (ili tek: u�enje?) kriti�kom i autokriti�kom mi�ljenju. Oslobo�ena od prisustva sile represije koju je do�ivljavala kao "kolonizatorsku", albanska populacija �e morati na delu da poka�e ume li da upravlja ne�im �to �e li�iti na organizovano dru�tvo kraja dvadesetog veka, a tzv. humanisti�ka inteligencija �e u tome imati odlu�uju�u ulogu, kako to obi�no i biva u "goroj" polovini Evrope. Srbi su, recimo, na tom putu imali i lepih uspona i jezivih padova (ovaj aktuelni je po svemu sude�i najdublji). A osnovni kriterijum za procenu uspeha mo�e biti samo tolerancija prema svakovrsnim manjinama, kao i stepen njihove integrisanosti (ne asimilovanosti!) u "glavni tok" dru�tva, i u njegove upravlja�ke strukture.
A ako albanskoj inteligenciji bude potrebna bilo kakva pomo� u vezi s tim kako biti kvalitetan izdajnik, u Beogradu, Zagrebu ili Sarajevu �e na�i dovoljno dobronamernih koji �e im dati poneki savet. Jer, to su ljudi sa iskustvom... Represija koja dolazi od Drugog je stra�na, ali prava pusto� nastupa tek kada Represor spakuje svoje pinkle i ode: tada "mi" ostajemo sami, bez remetila�kog faktora koji nas kinji, ali nas i osloba�a odgovornosti. I onda obi�no prorade mehanizmi unutra�nje represije u jednoj zajednici. Oni se, za po�etak, najja�e obru�avaju na "ostatke pora�enih snaga" tj. na preostale inovernike. Me�utim, ovih, po logici stvari, ubrzo ponestane, i onda krene lov na jeretike. "Mi" u Srbiji dobro znamo o �emu pri�amo, zar ne? Teofil Pan�i� |
| �ta misli "Glava"... Jedna albanska izreka ka�e: "Ho�emo li da pri�amo onako kako jeste ili onako kako bi smo �eleli da bude?" Sasvim u duhu drugog dela ove, me�u starijim Albancima tradicionalne uvertire u neku ozbiljniju raspravu, Du�an An�elkovi� Baki, predsednik Privremenog izvr�nog ve�a Kosova, izjavio je ovih dana da je sve spremno za po�etak nove �kolske godine!? Bar �to se ti�e osnovnih i srednjih �kola. Ina�e, predsednik Srpskog pokreta otpora Mom�ilo Trajkovi� tvrdi za An�elkovi�a: "Od svih u vlasti on najbolje poznaje situaciju na Kosovu; mislim da je me�u njima najiskreniji, ali ipak nije do kraja iskren, jer mu je 'glava' u Beogradu, a ona ne misli dobro srpskom narodu. �ak i An�elkovi� to intimno govori, kritikuju�i 'glavnog gazdu'"... I An�elkovi�eva izjava "mo�ete po�eti" potvr�uje da se danas do istine u mnogim sferama �ivota dolazi preokretanjem ili naopakim �itanjem izjava na�ih politi�ara. Sasvim je izvesno da An�elkovi� dobro zna da je na Kosovu situacija u �kolstvu katastrofalna i da zapravo ni�ta nije spremno za po�etak �kolske godine. Do pre neki dan ovda�nji politi�ari su poru�ivali nadle�nima iz me�unarodne zajednice da je u NATO napadima razoreno 300-400 �kola (brojka varira) i pitali ih �ta �e biti sa hiljadama �aka? Zoran An�elkovi� zna da i pre ove najnovije katastrofe 50 odsto �kola na Kosovu nije zapravo imalo elementarnih uslova za rad: klozete, na primer. Ve�ina �kola je bila u vrlo lo�em stanju: napukli zidovi, razbijeni prozori, nema grejanja. Nismo videli u zvani�nim dr�avnim medijima da su ratom poru�ene �kole obnovljene ili da su, kojim slu�ajem, podignute nove. Posle ustavnih promena 1989. na Kosovu je do�lo do totalnog obrazovnog haosa: zatvorene su mnoge �kole, obustavljeno je finansiranje najve�eg broja �kola, nekoliko hiljada nastavnika (albanski izvori tvrde �ak 18.000) je otpu�teno, jo� vi�e ih nije primalo li�ne dohodke zato �to nastava u ovim �kolama nije bila po planovima i programima koji su jedinstveni za �itavu republiku. Paralelne politi�ke institucije na Kosovu osnovale su i svoje Ministarstvo za obrazovanje koje je donelo mnoge propise o obrazovno-vaspitnom radu u �kolama, kriterijume za ocenjivanje u�enika, kao i kriterijume za izbor nastavnika. U oko 200 �kolskih zgrada funkcionisala su oba sistema: zvani�ni i paralelni; neke �kole bukvalno su pregra�ene, podignuti su novi zidovi da bi se tako, i fizi�ki i vizuelno, razdvojili srpski i albanski osnovci. Iz nekih �kola nastavnici i �aci preselili su se u privatne stanove, podrume, gara�e, �upe, lokale. Paralelni sistem se finansirao od samodoprinosa Albanaca iz inostranstva i lokalnog �ivlja. Verovatno predsednik Privremenog izvr�nog ve�a Kosova kao dobar poznavalac lokalnih prilika zna da je Ministarstvo prosvete republike Srbije proglasilo ilegalnim ceo paralelni sistem obrazovanja: institucije, programe, planove, ud�benike, na�in ocenjivanja i, dakako, diplome. Tre�ina od 300.000 osnovaca nije zavr�avala osnovnu �kolu. A onda je 1. septembra 1996. uz me�unarodno posredovanje i veliku pompu potpisan dogovor Milo�evi�-Rugova: potpisi dva nacionalna lidera trebalo je da garantuju da "treba da do�e do normalizacije obrazovnog sistema na Kosovu za albansku decu i omladinu". I ni�ta se nije promenilo. Sada, posle rata, kada se na Kosovu sve promenilo, �ta �e, bar privremeno, �to se ti�e �kolstva, preduzeti Privremeno izvr�no ve�e Kosova? Da li An�elkovi�eva izjava "sve je spremno za po�etak �kolske godine" zna�i da �e biti novih zidova, novih, kako bi to oni pisci rekli, humanih seoba �aka? An�elkovi� je, pomenimo, povodom predloga Bernara Ku�nera rezultno poru�io da "niko ne mo�e nasilno da preseljava ljude sa prostora na kojima su vekovima �iveli...". Ali, ko zna �ta misli "Glava" ... Slobodanka Ast |
| prethodni sadr�aj naredni |