Korupcionaški skandal u BiH

Optužbe i pravdanja

Poslednja afera je duboko podijelila građane Sarajeva. Reakcije se kreću od ogorčenja zbog "lopovske vlasti" do pune podrške Izetbegoviću i osude međunarodne zajednice

SARAJEVO

Prošlomjesečni tekst "Njujork tajmsa" o korupciji u Bosni i Hercegovini, u kojem su izneseni zastrašujući podaci o razmjeri zloupotreba bh. političara i tvrdnja da je ukradena milijarda dolara strane pomoći, izazvao je u ovdašnjim političkim strukturama pravi potres. Interesovanje medija spram ove afere može se porediti sa Samitom Pakta o stabilnosti, koji se u Sarajevu smatra jednim od za moderni Balkan najznačajnijih događaja.

Tekst američkih novina govori o zastrašujućim razmjerama korupcije u BiH te navodi načine na koje se bogate bosanski političari, uz spominjanje konkretnih imena i brojki utajenog ili otuđenog novca. Na primjer, kontroverzni general Armije BiH Mehmed Alagić, sada gradonačelnik Sanskog Mosta, optužuje se za krađu nevjerovatnih 450.000 maraka humanitarne pomoći koje je donirala Saudijska Arabija. Međutim, politički najteže optužbe upućene su Bakiru Izetbegoviću, sinu Alije Izetbegovića, koji se već duži niz godina nalazi na čelu Zavoda za izgradnju Sarajeva. "Njujork tajms" tvrdi da je Izetbegović mlađi stekao veliko bogatstvo između ostalog i uzimajući novac od povratnika, pretežno Srba i Hrvata, koji su željeli ponovo da uđu u svoje stanove. Kao izvore svojih informacija autor teksta Kris Hedžis navodi izvještaj Antikorupcijskog tima Ureda visokog predstavnika (OHR) koji sadrži čak 4000 stranica, kao i razgovore s običnim svijetom i relevantnim, mada anonimnim, izvorima iz vlasti. Međutim, upravo pozivanje na izvještaj OHR-a srozava vjerodostojnost teksta. Samo dva dana nakon objavljivanja teksta, novi visoki predstavnik u BiH Volfgang Petrič energično je demantovao bilo kakav izvještaj o korupciji, a posebno ne na 4000 strana. Ipak, Petrič je potvrdio da je korupcija u BiH ogromna i da OHR nalazi načine da se protiv nje bori.

Tekst je u samoj Bosni iskorišten kao povod za nove međusobne optužbe između bošnjačkih, hrvatskih i srpskih političara, ali i za napade opozicije na vlast. Takođe, novinarska priča je ponovo zaoštrila odnose između bošnjačkih funkcionera u Sarajevu i međunarodne zajednice, ali i izazvala gotovo komična pravdanja nekih političara. "Imam samo ono što mi je babo ostavio", rekao je za državnu televiziju premijer Federacije BiH Edhem Bičakčić, negirajući bilo kakvu korupciju i krađu u svojoj vladi. Bakir Izetbegović, koji se u tekstu proziva zbog malverzacija sa stanovima i reketa, u otvorenom pismu medijima poručuje da sva njegova imovina ne iznosi ni 20.000 njemačkih maraka. "Posjedujem samo društveni stan i polovni auto", tvrdi Bakir Izetbegović. Obojica su najavili privatne tužbe protiv američkog novinara. I Vlada Federacije BiH najavila je tužbu zbog moralne i finansijske štete koju je tekst nanio ovom entitetu.

Najažurnije i najenergičnije je reagovao bošnjački član Predsjedništva BiH Alija Izetbegović nazvavši ovakvo pisanje "Njujork tajmsa" antibosanskim. "Cilj ovoga teksta je da se oblati sve ono što list naziva bosanskom vladom. Nismo bili ubice, nismo provodili genocid, ne mogu nam, na njihovu žalost, to pripisati, ali nas pomoću lažnih izvještaja mogu nazvati lopovima", rekao je Izetbegović za sarajevske medije. On je uputio i oštro pismo protesta američkom državnom sekretaru Medlin Olbrajt u kojem tekst karakterizira diplomatskim incidentom i traži od američke vlade istragu o iznesenim navodnim lažima.

Pisac spornog teksta Kris Hedžis nije ostao dužan. On je u intervjuu za list "Slobodna Bosna" izjavio da su podaci koje je objavio u tekstu tačni i provjereni. Takođe je, na optužbe da je tekst usmjeren protiv BiH, odgovorio da je to "klasična odbrana nacionalističkih lidera". Čak je u ovom intervjuu uputio jednu još žešću optužbu: "Izetbegovići me optužuju da mrzim njihov narod. Nisam ja opljačkao Bošnjake nego njih dvojica." Međutim, u brojnim izjavama za američke medije, Hedžis je znatno odmjereniji. U razgovoru za "Glas Amerike" rekao je da su u BiH najviše korumpirani Srbi, potom Hrvati, a tek onda Bošnjaci. No, po njegovim riječima, međunarodna zajednica je zadovoljna što je Milorad Dodik na vlasti u Republici Srpskoj, tako da se sve tamošnje malverzacije tolerišu.

Sva medijska halabuka oko teksta i otvoreni protesti Izetbegovića uticali su na američku vladu da koriguje pisanje američkog dnevnika. Tri dana nakon objavljivanja teksta, list je nakon informacija dobivenih od portparola Stejt departmenta Džejmsa Rubina objavio ispravke pojedinih navoda u tekstu. Tvrdi se, naime, da nije ukradena milijarda dolara strane pomoći, već da toliko iznosi utaja javnih sredstava kao što su carine i porezi. Takođe, za sporni izvještaj OHR-a od 4000 strana kaže se da je u stvari riječ o izvještaju lokalne finansijske policije. Dan ranije je Džejms Rubin izjavio da je, po američkim procjenama, u BiH nestalo "samo 20 miliona dolara strane pomoći", a da su SAD izgubile samo milion "jer su znale da u BiH ima mnogo korupcije"!!!

Kris Hedžis je ostao pri svojim tvrdnjama da međunarodna zajednica posjeduje izvještaj od 4000 strana. Za ukradenu milijardu je rekao da sadrži i javne fondove, ali i stranu pomoć, priznavši da je tu trebalo da bude precizniji. Ipak, dodao je da on ne stoji iza navoda Stejt departmenta.

Kris Hedžis je inače stalni dopisnik njujorškog dnevnika, specijalista za balkanske ratove. Izvještavao je iz Hrvatske, Bosne, Srbije i sa Kosova. Zanimljivo je da je u svakoj sredini bio osuđivan zbog potenciranja negativnosti kod vlasti. Tvrdi se čak da je jedva izbjegao likvidaciju od strane ekstremista iz UČK-a, dok je prije dvije godine o njegovom tendencioznom pisanju raspravljao i hrvatski Sabor.

Iako na jednom mjestu u tekstu Hedžis piše da kradu i srpski i hrvatski i bošnjački političari, iz dosadašnjih reakcija jasno je da se najviše pogođenim osjećaju bošnjački funkcioneri. Takođe, srpski i hrvatski političari su pisanje "Njujork tajmsa" iskoristili da svu odgovornost prebace na Bošnjake. Ministar u Vladi Republike Srpske za ekonomske odnose sa inostranstvom Savo Lončar je izjavio da Republika Srpska nije ni izbliza dobila toliko novca pomoći, tako da ga nije mogla ni pronevjeriti. S druge strane, opozcija u RS je drugačijeg mišljenja, a u nekim segmentima je čak stala u odbranu Federacije. Nekadašnji kandidat za premijera Brano Miljuš je za sarajevsku štampu izjavio kako je glavni lopov u BiH Milorad Dodik, te je tekst u "Njujork tajmsu" smicalica koju je namjestio Federaciji. Potpredsjednik Srpske radikalne stranke RS Mirko Blagojević je za jedan lokalni program "Slobodne Evrope", koji se emituje iz Sarajeva, izjavio pak da je kralj korupcije u BiH član Predsjedništva BiH Živko Radišić, koji, kako kaže, kontroliše uvoz nafte, a ne plaća dažbine. Optužbe protiv Federacije on je nazvao smišljenim potezom "američkih okupatora za rušenje vlasti u Federaciji". "Smješno je Izetbegovića optuživati za korupciju, a ne optužiti ga za genocid nad Srbima i Hrvatima kao i Muslimanima koje je počinio", rekao je on. Na pitanje voditeljice zašto je moguće da Izetbegović bude ratni zločinac a ne i lopov, Blagojević je odgovorio: "On je Musliman, vjera mu nalaže da ne smije krasti."

U vodećoj hrvatskoj stranci HDZ tvrdi se da međunarodna zajednica kada god misli na Bošnjake upotrebljava izraz "bosanska vlada", te se po tome tekst ne odnosi na Hrvate. Inače, hrvatska štampa u Bosni je s neskrivenim odobravanjem dočekala optužbe protiv Bakira Izetbegovića, kojeg učestalo optužuje da koči povratak Hrvata u Sarajevo.

Izvještaji o korupciji i krađi u Bosni su u drugom planu i često se pravdaju nacionalnim interesima. Nezavisni listovi "Slobodna Bosna" i "Dani" su u nekoliko navrata otkrivali brojne finansijske malverzacije vlasti, međutim sve je ostajalo bez većeg odjeka. Situaciju dodatno usložnjava politički zavisno sudstvo koje u više navrata nije dizalo optužnice, čak ni prilikom očiglednih zloupotreba vlasti.

Poslednja afera je duboko podijelila građane Sarajeva. Reakcije se kreću od ogorčenja zbog "lopovske vlasti" do pune podrške Izetbegoviću i osude međunarodne zajednice. Upečatljiv je jedan odgovor u kontakt-programu na jednoj lokalnoj radio-stanici slušaoca koji je utvrdio: "Srpsku vlast su rušili bombama, a našu ruše lažima." Indikativan je i odgovor jedne slušateljke: "Kada nas je krala jugoslovenska vlast, tada smo šutali, a sada..."

Međunarodno ogorčenje korupcijom u Bosni datira još od sredine 1997. godine, kada su britanski ministar vanjskim poslova Robin Kuk i američki izaslanik za Balkan Ričard Sklar otvoreno optužili bošnjački vrh za koorupciju. Reakcije su i tada bile žestoke. Alija Izetbegović i premijer Vlade BiH Haris Silijadžić su tada u pismu zatražili od Sclara: "Navedite imena onih koji su umješani u korupciju ili nam se skinite sa vrata". Richard Sclar je u istom stilu odgovorio: "Ako bi se međunarodna zajednica skinula s vašeg vrata, Bosna i Hercegovina bi istog trenutka kolabirala."

Trenutno se u BiH zalječuju rane izazvane korupcijskom aferom. Najavljuju se nova ulaganja u BiH, njen prijem u Vijeće Evrope kao i aktivna uloga u Paktu o stabilnosti za jugoistočnu Evropu. Gotovo se i ne spominje da je Mekdonalds odustao od ulaganja u BiH, da vlast usporava privatizaciju dobrostojećih preduzeća kako bi država sve iz njih izvukla, da Folksvagenova fabrika trpi gubitke prvenstveno zbog neinventivnosti vlasti, kao i da širom Bosne niču prelijepe vile kojima se zbog obezbjeđenja ili opasnih pasa ne smije ni prići.