Kultura |
Vreme broj 454, 18. septembar 1999. |
(Ne)kulturni sporovi Diletanti i arbitri Vojislava Todorić, konzervator, restaurator i ikonopisac iz Beograda, već skoro godinu dana pokušava da se "opere" od stručnog mišljenja da "ne vlada osnovnim elementima veštine", i da su neki od njenih radova "diletantski" odnosno "nemaju nikakve umetničke vrednosti"
Povod za raskid ugovora bilo je stručno mišljenje koje je, na molbu Milanke Karić, dao Salon likovne umetnosti "Artmedia". Neimenovana komisija pomenutog salona ocenila je: "Zidne slike, izvedene na dva segmenta tavanice u kući porodice Karić u Bulevaru mira, nemaju nikakve umetničke vrednosti. Osim što je izbor motiva nejasan i konfuzan, i svi bitni elementi slikarskog postupka, crtež, anatomija, skraćenja, građenje volumena i koloristički odnosi, upućuju na zaključak da autor ne vlada osnovnim elementima veštine. Ukratko, ovaj rad je diletantski, a Komisija smatra da bi najbolje bilo da se ukloni jer se nikakvim prepravkama i doslikavanjem ne može poboljšati." U ime komisije potpisao se Nikola Kusovac. ZAPLET: Citirano stručno mišljenje poslužilo je naručiocima kao izgovor da ugovor sa Vojislavom Todorić raskinu, a njoj kao povod za krivičnu prijavu protiv Nikole Kusovca i Ljubice Miljković, zbog klevete. Drugi opštinski sud u Beogradu odbacio je tužbu, ocenjujući da su "okrivljeni kao likovni kritičari podvrgli stručnoj oceni umetnički rad priv. tužilje, koji se nalazio u određenoj fazi dorade, a na zahtev naručioca umetničkog dela i pri tom su dali vrednosni sud o umetničkom radu priv. tužilje na osnovu likovnih elemenata prikazanih do kritične faze izrade likovnog dela u trenutku kritične opservacije". Držeći da je stručna kritika subjektivna ocena i mišljenje o umetničkom delu, tj. "upravo zbog mogućnosti postojanja različitih shvatanja, odn. ocene vrednosti, (...) ne mogu da postoje potpuno objektivni kriterijumi na osnovu koje bi sud u ovom kriv. postupku mogao da oceni istinitost navoda iz umetničke kritike, a koja je podlegla inkriminaciji, te samim tim pošto se ne može razrešiti pitanje istinitosti činjeničnih tvrdnji okrivljenih... ". Jasno i precizno, no - da li o pravom predmetu spora? PERIPETIJE: Vojislava Todorić se na odbacivanje tužbe žalila Okružnom sudu u Beogradu, jer je sporno stručno mišljenje izrečeno o nedovršenom delu, a ocena da je reč o diletantizmu shvaćena je kao kleveta, budući da termin prvenstveno označava nestručnjaka, osobu neobrazovanu za posao kojim se bavi, o čemu se u slučaju Vojislave Todorić ne radi. Uz to, važeći Zakon o autorskim i srodnim pravima zabranjuje objavljivanje i tumačenje nedovršenog dela bez izričite saglasnosti umetnika-autora, "pa je samim tim kao stručnjacima koji znaju svoj posao i nisu sami diletanti tuženima bilo jasno da su u toj situaciji dajući svoje navodno stručno mišljenje u suštini klevetali tužilju". Vojislava Todorić objašnjava da je rad ocenjen bez njene saglasnosti, čak bez pominjanja imena autora, i da je ocena data o nedovršenom delu. Krajem avgusta ona se obratila Salonu "Artmedia", tražeći odgovor na pitanja: da li je ovlašćen za davanje stručnog mišljenja o nedovršenim delima bez saglasnosti autora; da li nedovršeni delovi slika na tavanici odgovaraju idejnom rešenju koje je naručilac izričito izabrao i odobrio; da li je u stručnom mišljenju navedeno da je delo u izradi, podslikano i delimično u crtežu, dakle nedovršeno; da li je o ocenjivanju obavestio autora; da li je autor pozvan da prisustvuje ocenjivanju, da bi eventualno branio svoje nedovršeno delo; ko je autor dela; ko je vlasnik dela; kada je komisija izašla na uviđaj; ko je bio ovlašćeni kritičar u komisiji; da li je komisija bila jednoglasna u oceni nezavršenog dela i, na kraju, da li je Salon upoznat s činjenicom da je svojim stručnim mišljenjem povredio nečija autorska i moralna prava? JOŠ PERIPETIJA: Salon "Artmedia" nije odgovorio na pomenuta pitanja. U beogradskom Okružnom sudu žalba Vojislave Todorić na prvostepenu odluku još nije došla na red. Delimično oslikani, plafoni u Užičkoj 35 su prekrečeni. Zavisno od posmatračevog (subjektivnog) ugla gledanja, ova priča se može čitati kao folklorni komad, drama o moći, bljutava farsa ili nekako drukčije. Rasplet i zavesa neće bitno promeniti utisak. Aleksandar Ćirić |