Politika |
Vreme broj 454, 18. septembar 1999. |
Pontonac kod Novog Sada Kako otčepiti Dunav Inače, feštu koja je organizovana povodom još jedne pobede republičke Direkcije za obnovu iz Beograda nad opozicionom opštinskom vlašću u Novom Sadu reporter "Vremena" je napustio kada je sa razglasa odjekivala pesma Zvonka Bogdana "Obećo je da će doći..."
Istina, reč je o dosta skupom pontonskom mostu, jer se za 50 miliona dinara gotovo mogao izgraditi novi Varadinski most, na stubovima koji nisu oštećeni, pa bi se izbegle eventualne zimske teškoće (nagomilavanje leda pre svega). No, odluka da se gradi pontonski a ne novi čelični most na stubovima Varadinskog mosta povezana je sa natezanjem SRJ sa zemljama potpisnicama Dunavske konvencije oko toga - ko je dužan ne samo da raščisti najveći rečni evropski plovni put nego i da snosi troškove oko obnove oštećenih i izgradnje novih, umesto srušenih mostova. Pontonac u Novom Sadu moći će da se otvara za prolaz plovila, ali, po prirodi stvari, on pojačava poziciju SRJ prema stranim brodarima i dakako poskupljuje eventualnu proceduru prolaska stranih brodova ovom rekom kroz našu teritoriju, ako se korito očisti od olupina drugih novosadskih mostova i ako se u tom smislu postigne neki kompromis. Zapravo, nervoza zbog zaprečenosti Dunava kod Novog Sada i zbog odluke saveznih organa SRJ da zabrane plovidbu od Smederava do Novog Sada poslednjih sedmica se stalno pojačava, a o tome svedoči retorziona mera Vlade Rumunije koja je zabranila uplovljavanje i isplovljanje naših rečnih brodova u rumunske luke, kao i prolaz našim brodovima kroz kanal Dunav-Crno more. Ova mera obrazlaže se ne samo retorzijom već i velikim štetama koje rumunske brodarske kompanije imaju zbog okolnosti da im je oko 180 brodova "zarobljeno" severno od Novog Sada. Ovi brodovi bi se odatle mogli povući preko sistema kanala Dunav-Tisa-Dunav, potezom Bogojevo-Novi Sad, smatraju Rumuni, ali za takvu operaciju, pa i za smanjeni saobraćaj tim putem, ne mogu da dobiju dozvolu jugoslovenskih vlasti, dok, kako njihova štampa piše, takve dozvole dobija konkurencija iz Rusije i Ukrajine. Odgovor jugoslovenske strane jeste da je Kanal DTD van Dunavske konvencije, da predstavlja unutrašnji plovni put i da je u krajnjoj liniji taj vodotok dosta zapušten i nepogodan za prolaz, čak i samohotki (za koje je prevashodno i projektovan). U stvari, brodari koji blokiraju dunavski plovni put u Rumuniji vrše pritisak i na Evropsku uniju i na svoju vladu kako bi, poput Bugarske, ukinula naftni embargo prema Jugoslaviji, jer im se čini da će ostati kratkih rukava kod eventualnog prevoza 800.000 tona naftnih derivata iz Rusije u Jugoslaviju u narednih godinu dana (ukoliko se ovaj Marjanovićev posao odobri u Evropskoj uniji - kao humanitarni). Prema Tanjugu, na drugoj strani, Bugarska i Ukrajina ovu blokadu rumunskih brodara smatraju "necivilozovanom metodom" za rešavanje spora. Problema oko osposobljavanja Dunava za plovidbu ima mnogo, ali je nervoza svih nizvodnih suseda velika, jer oni ne samo da nemaju dovoljno uticaja na evropske odluke nego nemaju ni novca za pomoć Jugoslaviji, pa će sve zavisiti od uzvodnih zemalja na Dunavu. Slovačka se čini nudi za posrednika u ovom sporu SRJ sa državama koje obuhvata Dunavska konvencija, pa ministar inostranih poslova ove zemlje Eduard Kukan govori o potrebi postizanja "razumnog dogovora". Inače, feštu koja je organizovana povodom još jedne pobede republičke Direkcije za obnovu iz Beograda nad opozicionom opštinskom vlašću u Novom Sadu reporter "Vremena" je napustio kada je sa razglasa odjekivala pesma Zvonka Bogdana "Obećo je da će doći..." D.B. |
prethodni sadržaj naredni |