Politika

Vreme broj 464, 27. novembar 1999.

 

Američka lista

Blokada imovine

Među novinarima koji se bave ovom temom priča se da je Robert Gelbard kumovao najnovijoj listi koja je izazvala veliko interesovanje, a koju je nedavno sačinilo američko Ministarstvo finansija, tačnije služba za kontrolu poseda stranih državljana

"Nikakve liste ne postoje, to po našim zakonima nije dozvoljeno, pogotovo ne njihovo objavljivanje, ali mi preduzimamo određene mere."

Ovu izjavu dao je visoki funkcioner američke administracije, čovek čije je prezime poznato kod nas, jer se njegov otac u vreme raspada bivše Jugoslavije kao diplomata i te kako bavio Balkanom. Bio je to odgovor na pitanje da li su SAD pooštrile sankcije prema SRJ i ustanovile novu listu nepoželjnih, onih koji ne mogu putovati "preko bare", listu koja "treba da pogodi Miloševićev režim tamo gde će ga najviše zaboleti". Sa čovekom se može lepo razgovarati, ali čitavu stvar treba "shvatiti kao razmenu mišljenja, a nikako kao intervju ili zvaničan stav administracije u Vašingtonu". U protivnom, kaže, negiraće da je dao bilo kakvu izjavu.

Lista ipak postoji. Ne samo da se može naći na Internetu, već među ovdašnjim i stranim novinarima koji su trenutno u našoj zemlji kruži priča da je predsednik SAD Klinton dao zeleno svetlo da se sačini nova lista od oko 620 osoba prema kojima se ima primeniti poseban režim, od viza do bankovnih računa. Ova lista o kojoj govorimo, i koja je već obelodanjena, odnosi se samo na imovinu.

Dok Evropska unija ovih dana usaglašava sopstvenu proširenu listu sakupljajući od zemalja članica predloge ko sve iz SRJ treba da se na njoj nađe (govori se o 600 ljudi), metodologija u SAD je nešto drugačija. U Briselu postoji čovek koji je u administraciji EU-a zadužen da predloge objedini, sistematizuje i podnese predlog ministrima kad se sastanu. Birokratija je birokratija, pa čovek ovih dana verovatno ima dosta posla. Amerikanci su stvar pojednostavili iako se i oni pridržavaju principa da na listi treba da budu "oni koji podržavaju režim Slobodana Miloševića ili mu direktno služe".

Rečju, biznismeni i političari, bez obzira na to da li su formalno članovi stranaka koje čine vladajuću koaliciju. Dovoljna je funkcija ili nagoveštaj da se deo profita odliva u ruke aktuelne vlasti u Beogradu.

Na listu se dospeva kada nadležne službe ukažu na "kompromitujuće radnje", ali ne manjka inicijativa i od "dobrih poznavalaca prilika u SRJ", diplomata koji su se bavili ili se još uvek bave Balkanom.

Među novinarima koji se bave ovom temom priča se da je Robert Gelbard kumovao najnovijoj listi koja je izazvala veliko interesovanje, a koju je nedavno sačinilo američko Ministarstvo finansija, tačnije služba za kontrolu poseda stranih državljana. Ovo odeljenje bavi se ljudima koje je američka administracija stavila pod "blokadu", osobama raznih nacionalnosti koje su pod kontrolom, kao što su teroristi, strane terorističke organizacije, ljudi umešani u poslove sa narkoticima ili osobe koje su pod istragom.

Razlozi za stavljanje na listu, baš kao i kriterijumi po kojima se na nju dospeva su krajnje jednostavni, kaže za "Vreme" američki zvaničnik zadužen za Balkan koji je bio spreman da o tome priča, ali bez pominjanja imena. Off the record is OK, kaže. U razgovoru nam samo potvrđuje ono što piše u "zaključku dodatka 31, glave V", i da je reč o proširenju jedne stare liste formirane pre oko četiri godine, na kojoj su, osim firmi iz SRJ, i desetak firmi i pojedinaca iz Republike Srpske u BiH.

U pomenutom obrazloženju američkog Ministarstva finansija stoji da je u slučaju Jugoslavije reč o onima koji "učestvuju u upravljanju državnom imovinom, koji se za račun države bave biznisom i o ljudima čiji je privatni biznis u zemlji ili inostranstvu povezan sa aktuelnom vlašću koja od toga može imati koristi". Takođe, na listi su i osobe koje zauzimaju visoka mesta u vladi SRJ, a stupila je na snagu 3. novembra.

Lista predstavlja nastavak izvršenja "predsedničkog naređenja" od 13. oktobra 1998. kojim su SAD pojačale sankcije prema SRJ zbog sukoba na Kosovu i obuhvata 574 firme iz Jugoslavije, kao i firme koje su jugoslovenska preduzeća ili pojedinci otvorili u inostranstvu, a koje "rade za račun režima". Na listi je i 76 pojedinaca (blocked persons), kojima se u Americi blokiraju imovina i računi, a uvodi se i zabrana američkim državljanima i firmama da sa njima posluju. Valja ovde još jednom naglasiti da lista nema nikakve veze sa izdavanjem američkih viza ljudima sa liste, možda i zbog toga što je, kako je cinično primetio anonimni zvaničnik aludirajući na Haški tribunal, "dobro da neki sa liste dođu u SAD da ne moramo mi da ih jurimo". S obzirom na to da je reč o blokadi imovine i računa, prosto se nameće pitanje - da li to znači i da svi pojedinci sa liste imaju račune ili biznis u Americi? Tako nešto je, naravno, veoma teško proveriti, a možda neki sa liste spadaju pod odrednicu "rade u korist režima".

Na listi su oba predsednika, oba premijera, baš kao i većina ministara republičke i savezne vlade, uključujući i Milana Božića i Milana Komnenića. Ako se išlo po inerciji i sistemu "svako ko je u državnom aparatu radi za režim, pa makar bio i iz opozicije", onda je stvar jasna, ali ipak ostaje dilema da je uzet u obzir aktuelni politički trenutak u Srbiji ili je baš zbog toga dilema još veća.

Lista ima šest gusto kucanih stranica i zauzelo bi mnogo prostora objaviti je u celini, pa samo pominjemo neke od firmi, udruženja i pojedinaca. Potpredsednik savezne vlade Nikola Šainović i potpredsednik vlade Srbije Milovan Bojić su među ljudima sa spiska, čitava JA - uključujući i ministra odbrane Pavla Bulatovića i nekoliko visokih oficira. Gotovo sve banke su na listi i mnoge njihove filijale u inostranstvu, poput onih na Kipru ili Francusko-Jugoslovenska banka u Parizu, kao i ministri finansija Dragiša Pešić i Borislav Milačić, ali nema Borke Vučić i ta činjenica je odmah postala predmet brojnih spekulacija. Tu je i Jugopetrol i prvi čovek naftne industrije i predsednik Skupštine Srbije Dragan Tomić, većina naših agrokombinata, baš kao i ministar poljoprivrede Jovan Babović, zatim Beopetrol, Jugoslovenske železnice, JAT, Progres, RTS, Crvena zastava iz Kragujevca i njen direktor Milan Beko, Bambi iz Požarevca, Simpo i većina njegovih filijala po svetu, uključujući i direktora i vicepremijera Dragomira Tomića, baš kao PKB i BIP, C market, Centrokoop i njegove filijale u Evropi, i filijale nekih drugih kompanija iz tekstilnog ili metalskog kompleksa, turističke organizacije...

Kako se skinuti sa liste? Možda onako kako je Gelbard savetovao Bogoljubu Kariću prilikom razgovora u Budimpešti kada je ministar bez portfelja u vladi Srbije tražio da bude skinut sa liste. "Napravite vidljivi otklon od režima i stvar će biti rešena."

Dušan Radulović

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)