Intervju: Gijom Daskje (Guillome Dasquier) - glavni urednik specijalizovane revije - za unutrašnje potrebe - Obaveštajni svet

Deo istine - mnogo propagande

"Francuska spoljna obaveštajna služba bavi se Srbijom i nadgleda Miloševićevu vlast. Naravno, nijedna francuska vlada ne bi preuzela rizike organizovanja atentata na Miloševića"

DASKJE: Općenito uzevši, postoje dvije velike tajne službe u Francuskoj: DSGE i DST. DST se bavi unutarnjom sigurnošću i, prvobitno, to je služba kontrašpijunaže koja se mnogo istakla sedamdesetih i osamdesetih godina u borbi protiv agenata KGB-a na radu u Francuskoj. I, zadugo doista, glavni rad SDT-a bijaše borba protiv KGB-a. No, počev od godine 1990. i rušenja Berlinskoga zida, misija SDT-a je preorijentirana k ekonomskom obavještajnom radu, zaštiti teritorija i, podjednako, borbi protiv organizirana kriminala. Što se tiče DGSE-a, to je francuska obavještajna služba koja djeluje u inozemstvu i njene glavne zadaće se sastoje u tome da vodi obavještajne i, također, tajne operacije izvan francuskog teritorija. Ukratko, DGSE je za inozemstvo, DST za Francusku.

Posredstvom svojih kontingenata u Bosni i na Kosovu, još ranije u Hrvatskoj, Francuska ima jaku vojnu prisutnost na Balkanu. U kojoj mjeri, i kako su DST i druge francuske obavještajne službe radile i rade na tom prostoru, s kim ...?

Francuske obavještajne službe se, naravno, zanimaju za to područje. Dugo već vremena, naime, Balkan je u krizi. Prije izbijanja krize na Kosovu, od početka rata između Srbije i Hrvatske, Francuska je bila suočena s jednim problemom: po prvi put od II svjetskog rata na evropskom je teritoriju, sat i pol leta avionom od Pariza, izbio rat. I stoga, bilo je očigledno da su obavještajne službe morale raditi na tom problemu. Ponajprije u misiji skupljanja informacija, da bi se na stalni način imao uvid u stvarne odnose snaga i u to što se zbiva na samom području. Dakle, od samog početka, naravno, to je bila prioritetna zadaća. Potom, došlo je do mnogih promjena nakon odlaska Fransoa Miterana i dolaskom Žaka Širaka 1995. godine, kad je francuska politika prema Balkanu uveliko evoluirala i postala kudikamo manje naklonjena Srbima. Moglo bi se reći oštrija prema Srbiji. No, očigledno, to je pretpostavljalo uvijek, i od tada još više, značajnu prisutnost. Povrh toga, ova prisutnost imala je drugi razlog. Naravno, budući da se ti sukobi i te krize odvijaju veoma blizu, očigledno je da Francuska šalje znatne kontingente za održavanje mira. Ali, to su dvije različite stvari, kontingenti za održavanje mira koji djeluju pod zastavom UN-a i NATO-a mogu ponekad vršiti obavještajni rad, ali oni su tu ponajprije radi misije mira i, povrh toga, postoje obavještajne djelatnosti za potrebe francuske vlade. Ove obavještajne djelatnosti vrše se preko ili službenih ili tajnih ćelija koje se nalaze na terenu, u saradnji s dispozitivom za prisluškivanje koji omogućuje da se hvataju komunikacije na cijelom području kako bi se, bez prijekida, moglo procijeniti rizike izbijanja krize i sukoba na Balkanu.

Gospodine Daskje, volio bih čuti vaše mišljenje, vas kao eksperta u ovim stvarima, i to naglašavam, o načinu na koji su DST i ostale francuske obavještajne službe mogle biti umiješane u stvari za koje vas Srbi optužuju - mislim, na primjer, na krvoproliće u Srebrenici i na najnoviju aferu zvanu "Paukova mreža"?

Glede krvoprolića u Srebrenici, ako francuske obavještajne službe snose neku odgovornost u tome, onda bi trebalo da odmah budu podastrijeti dokazi za to. To bi onda trebalo osuditi budući da se radi o nečemu groznom. Za sada, ne vjerujem da je to slučaj. Mislim prije da se radi o jednom propagandnom manevru srpskih obavještajnih služba, budući da jedino što se zna o Srebrenici jest to da su grad branile nizozemske trupe, koje su bile optužene u svojoj zemlji. U ovom trenutku u Nizozemskoj djeluje istražna komisija koja je svoje prve zaključke izvukla, ako me pamćenje ne vara, u avgustu ove godine, i koji dokazuju da je nizozemski kontingent bio veoma rasistički raspoložen spram stanovništva Srebrenice i pomagao dolazak trupa generala Mladića. Koliko ja znam, francuski kontingenti nisu se uopće nalazili u tom sektoru u to vrijeme. To je prva opaska. Potom, o operaciji "Paukova mreža" mislim da u tome ima i dijela istine i mnogo propagande. Zacijelo, DSGE, dakle francuska vanjska obavještajna služba, bavi se Srbijom i nadgleda, dakako, Miloševićevu vlast. Naravno, nijedna francuska vlada ne bi preuzela rizike organiziranja atentata na Miloševića. To mi izgleda potpuno smiješno. Povrh toga, u Francuskoj se nalazimo u razdoblju kohabitacije, što znači da predsjednik vlade i predsjednik republike nisu s iste političke palube. Svaki ima svoje različito viđenje politike koju bi trebalo voditi prema Srbiji. Njih dvojica su suglasni oko jednoga: žele da Milošević ode. No, i u svakom slučaju, na način na koji djeluje DGSE, da bi ova služba organizirala neko ubojstvo, za to je obavezno potrebno dobiti zeleno svjetlo predsjednika republike i predsjednika vlade. I danas, to mi se čini nezamislivim, makar i na trenutak, da bi Širak ili Žospen u Francuskoj mogli narediti ubojstvo Miloševića. Jer, narediti smaknuće Miloševića predstavljalo bi najbolji način da se od njega napravi mučenik, što pak Francuzi ne žele, oni posebno. Francuzi hoće da Milošević ode i da na njegovo mjesto dođe demokratska vlast, koja je za otvaranje prema svijetu. To je dakle optužba koja mi se čini posve smiješnom. Zauzvrat, očigledno, DGSE radi i radi na destabilizaciji Miloševićeve vlasti. Mislim da se ove optužbe javljaju upravo u ovom trenutku zato jer je rad DGSE efikasan u Srbiji, i ovim se optužbama pokušavaju upravo destabilizirati mreže DGSE-a i mreže francuskih obavještajnih služba. Čulo se već za ljude koji su optuženi - petorica njih koja su uhapšena - i mislim poglavito na pukovnik Juga (Dominika Petrušića). O njemu se nešto zna. To je plaćenik koji je radio pomalo posvuda u svijetu i takav tip ljudi je u kontaktu s više obavještajnih služba, budući da se obavještajne službe služe plaćenicima kao informatorima. I naravno, francuske su tajne službe imale kontakte s pukovnikom Jugom. Ali to ne znači da su ga one koristile u najnovijoj aferi. Povrh toga, pukovnik Jugo je netko tko je suviše dobro poznat u toj profesionalnoj sredini. Da su francuske tajne službe htjele organizirati neku, bilo koju specijalnu operaciju koristeći takav tip ljudi, mislim da bi one bile zadužile nekoga tko je mnogo diskretniji. Pukovnik Jugo ne može proći nezapažen, ne može preći granice tako lako. On je jedna od onih ličnosti koje tajne službe veoma pomno prate. Zauzvrat, mislim da je bilo veoma zlobno i prepredeno od strane Srba što su se njime poslužili da bi mogli izgraditi cijelu tu teoriju o zavjeri. Ako DGSE vodi uspješno svoj posao u Srbiji, mislim da je to više posao na medijskoj destabilizaciji, na društvenoj i političkoj destabilizaciji Miloševićeve vlasti. Upravo zato što joj takav rad smeta, i što ju smeta doista, ona pokušava sada destabilizirati francuske tajne službe.

Za ratova u bivšoj Jugoslaviji, mnogi su pripadnici Legije stranaca sudjelovali na svim zaraćenim stranama: s hrvatske bih strane spomenuo Anta Rosa - dogurao do generala hrvatske vojske - slično je bilo i na srpskoj, na muslimanskoj i sada na albanskoj strani. Sada u aferi "Paukova mreža" spominje se pukovnik Jugo, vi ste već o njemu govorili. Kako gledate na ovakav nastavak karijere bivših legionara, općenito, i kakva je bila njihova stvarna uloga u ratovima u bivšoj Jugoslaviji?

To je veoma delikatno pitanje e da bih na nj mogao odgovoriti sasma precizno. Jedno je sigurno, jednom kad legionari napuste armiju, kad su odslužili svoje, nemaju više nikakve obaveze prema Francuskoj. Mogu ići gdje im je volja, mogu činiti što im je volja, a da nikome ne polažu računa. Kad je izbio rat u bivšoj Jugoslaviji, veliki broj onih koji su znali baratati oružjem - dakle i legionara, izvjesno je - htio se pridružiti svojim zemljama podrijetla. Vidjelo se tako kako pristižu sa svih strana. Bilo je bivših legionara, ali bilo je i ljudi iz mnogih drugih armija svijeta. Ne mislim da bi to moglo imati bilo kakav odnos s onim što je htjela francuska vlada. Sigurno je da za obavještajnu službu oni predstavljaju veoma zanimljiv izvor obavještenja. Zato što su to ljudi koji su bili povezani s francuskom vojskom, lakše je otići i kontaktirati ih radi informacija. Ne vidim drugih razloga. Ima nešto veoma neobično: tijekom više desetljeća, za cijelog trajanja hladnoga rata. Jugoslavija nije bila saveznik Moskve i Francuska nije bila u integriranom vojnom zapovjedništvu NATO-a. To su bile dvije vojske koje su bile navikle da komuniciraju. Na način tajni, svakako, ali postojale su veoma jake komunikacije i istina je da nisu bile prekinute odmah. To je razlog zašto je nekad dolazilo do konfuzije. Veoma često i dugo francuska je strana bila navikla govoriti s pripadnicima jugoslovenske vojske, i odjednom, im je rečeno da to više nisu pripadnici jugoslovenske vojske, već da su to Hrvati, Srbi, Bošnjaci... Na razini galvnih štabova razlika je odmah bila istaknuta i uspostavljena, no kad su pojedinci u pitanju, to je onda drugačije. Nakon toga, svega smo mogli vidjeti. Znam za priču o bivšim vojnim licima koji su otišli da se bore na strani Hrvata u letjelicama tipa ULM i koji su nanijeli velike štete srpskim oklopnim jedinicama. No, iako možda izgleda nevjerojatno, ne vjerujem da su francuske tajne službe podsticale takva odlaske. Ne vjerujem.