| Svet |
Vreme broj 468, 25. decembar 1999. |
Primopredaja Makaoa i Panamskog kanala Povratak matici Za razliku od Portugalaca koji su priznavali da je Makao kolonija, Amerikanci su se trudili da to izbegnu u slu�aju Panamskog kanala
Dok je kineska delegacija na �elu sa predsednikom �ijang Ceminom "primala" Makao iz ruku portugalskog predsednika �orge Sampaja, njihovi pogledi bili su zapravo uprti ka Tajvanu, ostrvu koje bi Kina najvi�e volela da vidi ponovo pod okriljem Pekinga, a koje se od matice otcepilo 1949. godine kada su se na njega sklonili pora�eni u kineskoj revoluciji. Nakon preuzimanja Hong Konga iz ruku Britanaca 1997. godine i proklamacije gesla "jedna zemlja dva sistema", Kina je pokazala da ume da se uzdr�i od ideolo�kih promena u timu koji uspe�no igra. Ukoliko se ne�to sli�no poka�e i na primeru Makaoa, nema vi�e nikakvog razloga da se Tajvan ne pripoji Kini u dogledno vreme, smatraju kineski dr�avnici ("vrlo brzo" pri�eljkuje predsednik �ijang u svom govoru). No, adaptacija Makaoa pod novom upravom mo�e biti �ak i komplikovaniji posao od onog sa Hong Kongom. Za razliku od visokoindustrijalizovanog Hong Konga, Makao je grad kockarnica, a shodno tome i leglo poroka. Zaostav�tina prethodne vlasti tako�e se drasti�no razlikuje. Englezi su Hong Kongom vladali doma�inski, razvili su modernu mini imperiju baziranu na prozapadnom kapitalisti�kom dru�tvu. Predali su ga Kini u savr�enom stanju, manje-vi�e je sav posao obavljen skidanjem britanske i postavljanjem kineske zastave, a Britanci su se tokom ceremonije dr�ali poprili�no hladno. Makao je, s druge strane, ogrezao u kriminal i korupciju, �to je posebno uzelo maha sredinom devedesetih, a Portugalci su se vi�e bavili o�uvanjem svog kulturnog uticaja nego ozbiljnom dr�avnom infrastrukturom. Radost velikog broja gra�ana Makaoa (ima ih 430.000 i ve�inom su Kinezi) dolasku kineske vojske le�i upravo u �injenici da im je dojadio zulum kineskih mafija�a, zloglasnih trijada, i ne mogu da do�ekaju da nova uprava krene da ih vija po gradu. AMBICIOZNI HO: Portugalska vojska povukla se iz Makaoa jo� 1974. godine, ostaviv�i ostrvu samo civilnu upravu. U aprilu 1987. postignut je sporazum sa Kinom o vra�anju Makaoa matici i preciziran je datum primopredaje. Dogovoreno je da Makao bude demilitarizovana zona, a da upravu postavlja Peking. U maju ove godine za prvog upravnika (gradona�elnika) sa kineskim aberom odabran je Edmund Ho, uspe�ni bankar. Ne�to pre toga kineski predsednik �ijang Cemin izjavio je da �e oni ipak poslati "ne�to vojske" na ostrvo tek da bi se, �to se ka�e, izbegla svaka eventualnost. Portugalci su ovo veoma lo�e primili, a predsednik Sampajo je �ak zapretio bojkotom ceremonije primopredaje. U me�uvremenu su se strasti malo sti�ale, verovatno i zato �to ideja o dovo�enju vojske na ostrvo nije nai�la na negodovanje gra�anstva, naprotiv. Za razliku od Hong Konga sa vrlo organizovanom policijom, gde se jedna kineska brigada na dan primopredaje provozala ulicama do kasarne, odakle se vi�e ne pomalja, na Makaou se o�ekuje ne�to aktivnija uloga. "Sada imam veliku prednost jer sam stekao psiholo�ku podr�ku za drasti�ne promene u policiji", izjavio je Edmund Ho. "Ako mi sada (policajci) ka�u da nisu zadovoljni, da ne �ele promene i da odbijaju da rade svoj posao, odgovori�u im da je to sasvim u redu te da �e njihov posao od sada raditi vojska." Ho misli da �e na taj na�in iza�i na kraj sa kineskim mafija�ima koji su gotovo potpuno preuzeli kontrolu nad gradom i kockarnicama, klju�nim izvorom prihoda na Makaou. Mafija�i su ubijali vladine slu�benike, rasterali turiste i donele revolvera�ke obra�une i automobile-bombe na ina�e mirne ulice. "Trijade �e morati da nau�e da se pona�aju. Ne mislim da �emo i�i od ku�e do ku�e, hapsiti ljude i voditi ih u logore. Ali ako su oni podzemlje, onda neka ostanu pod zemljom", poru�io im je agilni 44-godi�nji gradona�elnik. Njegovo mi�ljenje dele �ak i politi�ari koji bi imali sve razloge da se naje�e na pomisao o iskrcavanju kineskih vojnika na ostrvo. Nog Kuok �ong, koji je zbog svojih politi�kih opredeljenja svojevremeno izgubio posao u Kineskoj banci a danas je jedini predstavnik prodemokratskih pogleda u novoj upravi, sumnji�av je �to se dalje demokratizacije Makaoa ti�e, ali krivicu baca na nasle�e koje su ostavili Portugalci. "Mnogi ljudi ovde se ne protive dolasku kineske vojske na Makao", rekao je Nog "Njujork tajmsu". "Oni veruju da �e Kina uspe�no iza�i na kraj sa kriminalom, �to Portugalcima nikako nije polazilo za rukom." Sam �in primopredaje, iako spektakularan, odavao je izvesnu le�ernost i kod Kineza i kod Portugalaca. Kinezi su u preuzimanju svojih teritorija od biv�ih kolonista ve� iskusni, a i Portugalci su bili raspolo�eni da se ratosiljaju nasle�a sa kojim nisu umeli ili nisu imali volje da se nose. Sampajo je malo govorio o tome da su veze Portugala sa Makaom trajne i da su demokratija i slobode na Makaou nepromenjiva realnost, a �ijang Cemin je iskoristio priliku da pred o�ima celog sveta naglasi da se Kina pokazala spremnom i sposobnom da se vrlo brzo ujedini sa Tajvanom.
"Ovo je sada va�e", poru�io je Karter nasmejanoj predsednici Paname Mireji Moskoso predaju�i joj formalno kanal i sve �to uz njega ide. A to i nije ba� tako malo. Za po�etak, Panama je i nastala oko kanala, otcepljenjem od Kolumbije 1903. godine, uz svesrdnu podr�ku Amerike i njenog tada�njeg predsednika Teodora Ruzvelta. Pod njegovom vla��u kanal je po�eo da se gradi 1906, a pu�ten je u rad 1914. godine. Duga�ak je 80 kilometara, a Amerikanci su imali tapiju na pojas od po deset milja (�esnaest kilometara) sa svake strane kanala. Panama je za Amerikance od izgradnje kanala postala klju�no mesto u Centralnoj Americi. Tamo su locirane jedinice ameri�ke vojske koje su nadzirale sever Ju�ne Amerike i bile udarne u borbi protiv kolumbijskih narko-kartela. Otuda su, izme�u ostalog, poletali avioni koji su bombardovali destilerije i magacine kokaina duboko u d�ungli. Po odlasku iz Paname Amerikanci �e ne samo morati da prona�u novu bazu u regionu ve� �e izgubiti "za�titni zid" za prenos droge ka SAD, �to kanal jeste bio. Pored toga, kanal je pro�le godine doneo preko 500 miliona dolara prihoda, a konzervativci upozoravaju da nova uprava ne�e biti sposobna da vodi tako va�an posao. To su neki od razloga za�to je aktuelni predsednik Klinton izbegao da ode na ceremoniju primopredaje, mada on to ne bi priznao ni za �ivu glavu (iz Bele ku�e je saop�teno da je razlog nedolaska spre�enost obavezama koje nisu politi�ke prirode). Dr�avni sekretar Medlin Olbrajt u poslednjem trenutku se izgovorila zauzeto��u, zbog pripreme samita izme�u Izraela i Sirije. I sama ceremonija je pomerena tri nedelje unapred kako bi se izbegla poklapanja sa milenijumskim aktivnostima. PLANOVI: Panama ima velike planove sa kanalom koji je drugi najve�i izvor prihoda za ovu dr�avu, odmah iza velike bescarinske zone kod grada Kolon, ina�e druge u svetu po veli�ini posle Hong Konga. Vlada namerava da u narednih nekoliko godina pro�iri kanal i za tu operaciju anga�uje milijardu dolara kapitala. Predsednica Moskoso izjavila je da �e kanal biti apsolutno komercijalizovan i da ne�e biti predmet politi�kih trvenja bilo kakve vrste. Odagnala je svaku mogu�nost da sada kada su oti�li Amerikanci na njihovo mesto stupe Kinezi, �to je bio predmet �pekulacija jer jedna hongkon�ka firma kontroli�e pristupne dokove na obe strane kanala. Panamljani nisu propustili priliku da izraze svoje nezadovoljstvo �injenicom da im Amerikanci osim unosnog posla u amanet ostavljaju i stotine, mo�da i hiljade hektara d�ungle po kojoj su tokom brojnih vojnih ve�bi posejane bombe, mine i razna druga eksplozivna sredstva. D�unglu je, prema priznanju Amerikanaca, apsolutno nemogu�e o�istiti, sem da se se�e, a to bi ugrozilo sam kanal. Za razliku od Portugalaca koji su otvoreno priznavali da je Makao njihova kolonija, Amerikanci su uvijeno (kako ve� umeju) pred svetom i sebi samima kao jedan od razloga za prepu�tanje kanala Panami naveli da se tu radilo o ne�emu �to je mo�da moglo da se okvalifikuje kao kolonijalizam, mada taman posla i - daleko bilo. Vreme kolonijalizma (sem nekoliko minornih primera) bi�e tako okon�ano sa dvadesetim vekom. Zoran Stanojevi� |