| Mozaik |
Vreme broj 471, 15. januar 2000. |
�ivot na severu Dvadeset dva sata ni�tavila Reporter Matthew Engel proveo je neko vreme u Hamerfestu, na krajnjem severu Norve�ke, tamo gde je sunce poslednji put iza�lo pre - dva meseca...
Te�ko je re�i da li sneg zaista ponovo pada ili samo spada sa krovova. Zurim u sat. Jedan i dvadeset pet. To zna�i 1.25 posle podne. Teorijski, vreme za ru�ak. Amerikanac Grentlend Rajs je jednom napisao da svi na svetu dobijaju istu koli�inu leda - samo �to ga bogati dobijaju leti, a siroma�ni zimi. Bog je napravio sli�an aran�man sa dnevnom svetlo��u. Tokom godine, svako mesto na zemlji ima istu koli�inu svetlosti. Na ekvatoru je du�ina dana i no�i uvek ista. Ali mi ni u kom slu�aju nismo na ekvatoru. Ovo je Hamerfest, Norve�ka, najseverniji grad na zemlji. Na vrhu sveta, mo�e se re�i. Tokom dva letnja meseca, to je Zemlja pono�nog sunca koje nikada ne zalazi. Ali, to je tako�e Zemlja podnevne tame. A sada je vreme da priroda naplati dug. U sredu (22. XII) je kratkodnevnica. U Britaniji od tog dana mo�emo da posmatramo kako dani postaju sve du�i, �to je prvi nesiguran nagove�taj predstoje�eg prole�a. Ove nedelje u Londonu se obdanica zavr�ava oko 4h, �to je pomalo sumorno. Ovde ne�e biti onoga �to se zove dan do 22. januara, a nema ga od 21. novembra. Ako zanemarimo odsjaj, sunce se uop�te ne di�e iznad horizonta. Grad se nalazi na ostrvu koje je mostom povezano sa evropskim kopnom, u Finmarku, norve�kom delu onoga �to svet smatra Laponijom - mada se tu �ovek ose�a bliskiji piscu Robertu Harisu nego Bo�i� Bati. Isto�no odavde je Rusija i ono �to je do pre nekoliko godina bilo najhladnija svetska granica u svakom pogledu. Hamerfest le�i na 70 stepeni severne geografske �irine, 1126 km iza arkti�kog kruga, na ve�oj udaljenosti od Osla nego �to je Oslo od Rima. Osim nau�nih stanica, na ju�noj hemisferi nema naseljenog mesta na toj �irini. �ak ni na severu nema ne�eg takvog. Murmansk? Ni blizu. Rejkjavik? Ju�nja�ki meku�ci. �etlandska ostrva? Mo�e vam kokosov orah pasti na glavu. Leti, hiljade izletnika idu kasnim no�nim autobusom do sun�anog Nort Kejpa koji je u marketin�kom smislu najsevernija ta�ka u Evropi. (Prava najsevernija ta�ka je rt koji se zove Knivskjeloden, ali do tamo mora da se pe�a�i, i zato, koga je briga za njega?) Kakav bi onda "slu�aj" do�ao ovde zimi? Bil Brajson je to uradio zbog svoje knjige o Evropi Ni ovde ni tamo (Neither Here Nor There), i prodao je u oko milion primeraka. Pitam se da li je od tada iko bio ovde u decembru. "Naravno", ka�e Ingrid iz turisti�kog biroa, "grupa Japanaca se probila pre samo dve zime." Nije hladno�a to �to �ini ovo mesto ekstremnim. U unutra�njosti je mnogo hladnije. Hamerfest je blagosloven poslednjim mlakim dodirom Golfske struje i u luci se ne ledi voda. Ipak, ponekad je mogu�e zakora�iti pravo na sneg sa nekog od balkona na spratu. U maju. To je, tako�e, mesto na kome se u�i o beskrajnoj ljudskoj prilagodljivosti. Za do�ljaka je to potpuno dezorijenti�u�e. U nedostatku turista, hotel Haja (u kojem je odseo Brajson) dat je na upotrebu izbeglicama. Norve�ka, koja je i sama pretrpela krajnje siroma�tvo, otvorila je srce raseljenima iz celog sveta. Haja je pun kosovskih Albanaca, Somalijaca i nekoliko ira�kih Kurda, �to meni izgleda kao lukavi mali test. Svako ko pre�ivi zimu u Hamerfestu je o�igledno siguran da �eli da postane Norve�anin. Petrit Raka, student stomatologije iz Pri�tine, do�ao je ovde iz makedonskog izbegli�kog logora i �vrsto je odlu�io da nastavi studije u Norve�koj. Nekoliko njegovih prijatelja su se vratili. Izbeglice provode tri sata dnevno u u�enju norve�kog. A �ta onda? "Gledamo TV ili odemo u neku drugu sobu." �ak i za one me�u nama kojima pone�to i zvecka u d�epovima, nema mnogo alternativa posle 1.25 h posle podne. Radnje se zatvaraju u 4h. Odov restoran nudi supu od irvasa, kuvanog irvasa, sote od irvasa, pe�enje od irvasa, dimljenog irvasa, file od irvasa, medaljone od irvasa, irvasov jezik. Najbli�i bioskop je verovatno u Rusiji. Besplatna filmska predstava na nebu, polarna svetlost, ne dolazi u obzir - previ�e je obla�no i vetrovito. Hotelski mini-bar i Tanjini zabranjeni snovi na hotelskom porno kanalu izgledaju vrlo primamljivo. Ja se obi�no pridr�avam brodskog pravila o izbegavanju alkohola dok sunce ne ode iza jarbolovog krsta. Ovo pravilo postaje besmisleno kada je sunce oti�lo iza jarbolovog krsta pre mesec dana i tamo i ostalo. Ali ni�ta nije kao �to izgleda. Za po�etak, file od irvasa je stigao sa gra�kom, pe�urkama i brusnicama i bio je apsolutno savr�en. A najfantasti�niju stvar od svih je pripremio Bog a ne Od. A to je da ne pamtite tamu ve� svetlost. Jer sunce je ipak tamo negde, hiljade milja daleko na jugu. A tokom dva sata, od 11h pre podne do ru�ka, ono proizvodi potpuno nezemaljski sumrak. Sneg reflektuje i najmanji nagove�taj svetlosti odozgo, a nebo postaje Duluksova mapa, �ije boje idu od blje�tavo tirkizne na jugu do tamnoljubi�aste na severu. Sa izuzetkom jedne crkve, Hamerfest su do temelja spalili nacisti u povla�enju 1945. Ponovo je izgra�en sa vi�e naglaska na brzinu nego na lepotu. Ali pri ovoj svetlosti �ak i najobi�nije kutije izgledaju zanosno; mene su odveli iz grada do obli�njeg ribarskog sela, gde se litice uzdi�u, strme i bele, iznad najbistrijeg svetskog mora. Prestigli smo (uz ne�to napora) �oveka na sankama, koje su du� puta brzo vukli njegovi haskiji. Skoro da sam zaplakao od lepote svega toga. Onda se nebo ponovo promenilo: Koventri plava na jugu i tamno purpurna na severu najavljuju pravu podnevnu tamu i slede�a 22 sata ni�tavila. I uskoro sam ponovo zamalo zaplakao, ali sada iz straha od dosade. Do vremena za �aj sam pro�itao New York Rewiev of Books od korica do korica. Uskoro je do�lo vreme da se misli na po�inak. Petrit Raka mi je rekao da spava dvanaest sati dnevno. Ja sam uspeo da spavam devet sati bez posebnog truda. Tako radi i lokalno stanovni�tvo.
�ovekov normalan ose�aj za vreme nestaje. Nije u pitanju manjana (sutra) princip - dublje je od toga. �itav �ivotni ritam je izvitoperen da bi se slagao sa �udnim ritmom neba. Jedan prijatelj iz Osla mi je ispri�ao kako je do�ao ovde poslom i morao hitno da se vidi sa �ovekom koji je rekao: "Ne mogu sada da se vidim sa tobom. Moram da idem na pecanje." "Kada se vra�a�?", upitao je moj prijatelj gledaju�i na sat. "Za �etiri nedelje." Nekada su ostali Norve�ani gajili velike predrasude prema severnjacima, ali nekoliko ljudi mi je reklo da su one izbledele otkako su do�li pakistanski imigranti i zauzeli im mesta u vojsci. Mnogi ju�nja�ki mladi�i ovde slu�e vojsku i nisu ba� sre�ni zbog toga. Lako im je da veruju da su mesta kao �to je Hamerfest zaostala. To nije istina niti je ikada bilo. Ovo je bio prvi grad u Evropi koji je imao elektri�no uli�no osvetljenje 1893. Engleski putnik Artur de Kapel Bruk je napisao dvadesetih godina pro�log veka: "Dame iz Hamerfesta se mogu porediti sa svakom zgodnom �enom u Engleskoj. Skoro svako ve�e ima neki bal." Sada je grad pun frizura. Izolacija stvara goru�u potrebu da se u svakom pogledu bude u toku. Neko me je uporno ube�ivao da Hamerfest ima vi�e frizera po glavi stanovnika, i to bukvalno, nego bilo koje mesto na svetu. Jedan od razloga �to njegovi stanovnici nisu prostaci jeste �to su mnogi od njih �iveli u Oslu i vratili se. Gradona�elnik Alf Jakobsen je bio vi�i dr�avni slu�benik koji se vratio zbog svoje dece. Njegov stariji sin je imao 12 godina i bilo mu je te�ko da na�e dru�tvo u otu�enom velikom gradu. Ironi�no je, naravno, da je njegov sin deset godina kasnije ponovo oti�ao na jug i verovatno se ne�e vratiti. U Hamerfestu ima posla - nezaposleno je samo dva odsto stanovni�tva. Ali ti poslovi su uglavnom na ribarskim brodovima ili u fabrici Findus (koja pravi pohovane riblje "�tapi�e", koje niko ovde ne bi ni dotakao). Nema univerziteta i ni�ega �ime bi se zadovoljile te�nje mladih ljudi. Broj stanovnika je sa 9000 pao na 8000 u poslednjih nekoliko godina. Grad mora da se bori za svoja prava na svim frontovima - pre nekoliko godina, obli�nji Honingsveg, koji se nalazi malo dalje na severu, proglasio se gradom, uzurpiraju�i na taj na�in jedinu Hamerfestovu "robu za prodaju". Na kraju je Vlada objavila da gradovi moraju da imaju najmanje 5000 stanovnika, a Honingsveg nema. Gradona�elnik tako�e provodi mnogo vremena u preklinjanju Osla za finansijsku pomo�, kao dodatak poreskim olak�icama koje dobija svako ko �ivi tako daleko na severu. Ali meni govore mnogo druga�ije. "Nikad ne za�alim �to sam se vratio", ka�e Jakobsen. "Nije tragi�no poticati iz Finmarka", ka�e Jan-Arne Olsen, izdava� dnevnih novina Finmark Dagblad, "i nije tragi�no �iveti ovde." Imam sna�an utisak da bi mi Jan-Arne ponudio skromno pove�anje moje sada�nje plate samo kad bih mogao da u�inim ne�to u vezi sa svojim norve�kim proznim stilom. Zaista je te�ko probiti se kroz zid solidarnosti, jednodu�an poku�aj da me uvere da je �ivot ovde onakav kakav �ivot treba da bude: u zajednici, pun obaveza, bez stresa, gotovo bez kriminala. Uskoro �e do�i doba kada se izlazi na sne�nim skuterima, a na leto sti�u jagode, borovnice i ribizle koje su jednostavno fantasti�ne sa �lagom i �e�erom. Svi insistiraju na tome da sezonska depresija nije ovde mnogo gora nego bilo gde u Norve�koj. Ka�u da deca savr�eno dobro opstaju bez sunca po�to uzimaju mnogo ribljeg ulja (koje se danas mo�e kupiti sa izvanrednim ukusom pomorand�e i limuna) zbog vitamina D. �eljan sam da na�em doktora koji bi to potvrdio, ali u medicinskom centru su stalno zauzeti, �to prili�no zabrinjava. Ali povr�no gledano, oni govore istinu. �ak ni problem pijanstva ovde ne izgleda gore nego u bilo kojoj drugoj ribarskoj luci u zemlji koja ima veliki problem sa alkoholom, izgleda �ak i bolje. Pa, ne biste ba� �eleli da padnete negde pijani na du�e od trenutak ili dva po ovakvom vremenu. Svi te�ki slu�ajevi se skupljaju u baru bez �arma koji se zove Barnia, �to je korisno jer vlasti ta�no znaju gde treba da do�u kad do�e do nevolje. Ali u svakom slu�aju, nordijski pijanci skloniji su pla�ljivosti nego ratobornosti. "�ena me je napustila tri meseca po�to smo se doselili ovde", rekao mi je neko u Barnia baru. "Voleo bih da verujem da je to u�inila zbog tame. Ali, u stvari je u�inila to zbog mene." Ali jednog dana tama �e nestati. Za 32 dana �aci �e se popeti na planinu i pozdraviti zoru. Ja �u misliti na njih. I �eleo bih da se vratim ovde jednog dana. Po danu. U julu, mo�da. (The Guardian) |