Politika

Vreme broj 472, 22. januar 2000.

Intervju: Vojislav Ko�tunica, predsednik Demokratske stranke Srbije

Ni Beli dvor, ni Bela ku�a

Mera izme�u Milo�evi�eve nepopustljive i neke preterano popustljive politike garantuje Srbiji mogu�nost da postepeno po�ne da nadokna�uje ono �to je izgubila ne samo u poslednjih deset, nego i u proteklih pedeset i vi�e godina

Na skupu opozicionih stranaka 10. januara samo dvojica predstavnika uslovila su svoj potpis na dva usvojena dokumenta. Mom�ilo Peri�i� (Pokret za demokratsku Srbiju) nije potpisao, predla�u�i da opozicija u Skup�tini SRJ pokrene inicijativu za smenjivanje Slobodana Milo�evi�a, a Vojislav Ko�tunica (Demokratska stranka Srbije, DSS) vezao je va�enje svog potpisa za odluku izvr�nih organa DSS-a. Moglo se u�initi da ponovo po�inju igre ho�u-ne�u oko hvatanja u "opoziciono kolo" ali, bar �to se DSS-a ti�e, ne samo �to je potpis Vojislava Ko�tunice prakti�no ve� sutradan prihva�en ve� se DSS pojavio kao saziva� i doma�in skupa zakazanog za 19. januar. U razgovoru za "Vreme", vo�enom 16. januara, Vojislav Ko�tunica ka�e da nema nikakvog predumi�ljaja u datumu, za koji je zakazan i sastanak "trilaterale" predstavnika SAD-a, OEBS-a, crnogorskih vlasti i srpske opozicije u Budvi. Sastanak u Beogradu je, po njegovim re�ima, nagove�ten jo� 10. januara kao "nastavak razgovora koji bi se sad bavio pojedinostima o tome kako dalje institucionalizovati saradnju opozicionih stranaka". "Treba definisati podru�je u kom se mi sla�emo i u kojem se na�i interesi podudaraju, i razdvojiti ga od podru�ja u kom �e biti potpuno legitimno ispoljavanje razlika izme�u stranaka koje su potpisale sporazum. Tema sporazuma je jasno definisana kao borba za ravnopravne izborne uslove na svim nivoima i to - dodao bih - �to pre. U tome se sve stranke sla�u."

"VREME": �ta je to klju�no o �emu se treba dogovoriti ili dogovarati?

VOJISLAV KO�TUNICA: Vi�e stvari. Na koji na�in komunikaciju izme�u opozicionih stranaka u�initi redovnom, razmenu informacija tako�e, kako da odnosi dobiju poslovni karakter i kako da se opozicione stranke postave jedinstveno i jasno u borbi za predstoje�e izbore, ali i u zajedni�kom otporu re�imskom napadu i manipulaciji. Uo�i sastanka 10. januara i posle njega vlast je nastavila da govori ono �to je govorila i ranije, ali sada upotrebljavaju�i jo� ja�e re�i i jo� te�u artiljeriju. Na primer, da su sastanak i zaklju�ci naru�eni spolja. Samo je jedan naru�ilac tih zahteva - to je narod u Srbiji koji �ivi nepodno�ljivo i sve gore i gore. Ko god pogleda dokument upu�en ministrima inostranih poslova Evropske unije, SAD-a, Rusije i Kine uo�i�e da je to u osnovi jedan patriotski apel i vapaj. Krajnje razborito, to pismo ne ide samo na adresu zapadnih zemalja, koje snose najve�u odgovornost za bombardovanje SRJ i sankcije me�unarodne zajednice, ve� se obra�aju i drugim stalnim �lanicama Saveta bezbednosti, Rusiju i Kinu, od kojih je jedna odigrala veliku ulogu u razre�enju NATO agresije. Opozicija se ne obra�a samo jednima, i vlast koja je napala potpisnike ovog dokumenta kao da je previdela �injenicu - kome je pismo adresovano. Prvi zahtev u tom dokumentu jeste zahtev za po�tovanje rezolucije 1244, drugi je usmeren na pove�anje humanitarne pomo�i SRJ, a tre�i se odnosi na ukidanje svih sankcija bez ikakvog ograni�enja, i to onog trenutka kad do�e do dogovora vlasti i opozicije u pogledu prevremenih izbora na svim nivoima. Mislim da se ne�to vi�e i korisnije za narod u Srbiji ne bi moglo tra�iti u polo�aju u koji je taj narod stavljen politikom Milo�evi�evog re�ima i vladaju�e koalicije i, s druge strane, politikom me�unarodne zajednice i diktatima Va�ingtona, izolacijom SRJ, me�unarodnim sankcijama i bombardovanjem Srbije.

�ini se da re�im uspe�no manipuli�e utiskom u javnosti da je dogovor o saradnji opozicionih stranaka jednim delom ipak proizvod pritiska spolja?

Stvari stoje druga�ije. Mnogo toga se u Srbiji promenilo u poslednje vreme, a te promene dovode do pregrupisavanja na politi�koj sceni, druga�ijeg razmi�ljanja i svesti. Od okruglog stola 14. oktobra do danas doga�aji me upu�uju na zaklju�ak o sazrevanju i uozbiljenju opozicije u Srbiji. Zajedni�ka platforma je borba za ravnopravne izborne uslove na svim nivoima, podvla�im - na svim nivoima, jer izbori koji bi isklju�ili republi�ke ne�e doneti nikakve su�tinske promene u Srbiji. Opozicione stranke su se prvi put okupile na toj platformi, i to je zahtev bira�kog tela. Okupljanje pod unutra�njim pritiskom potvr�uje i �injenica da se sada u krugu stranaka koje razgovaraju o budu�im izborima nalaze i one �iji su predsednici doskora bili �lanovi i funkcioneri SPS-a ili u koaliciji sa socijalistima. Za mene je ta �injenica politi�ki pozitivna i govori da je predominantan uticaj na opoziciono okupljanje od 14. oktobra do 10. januara izazvano iznutra a ne spolja, kako bi vlast to htela da predstavi. �to se ti�e ritualne podr�ke iz inostranstva opozicionom okupljanju u Srbiji, bilo da je re� o portparolu Stejt departmenta D�ejmsu Rubinu ili evropskim zvani�nicima, mislim da su izgubili svako moralno pravo da govore o oportunosti ili neoportunosti opozicionog okupljanja oni koji su, zapravo, produ�avali vek jednom autoritarnom re�imu, izoluju�i i bombarduju�i - �to sankcijama �to bombama - Srbiju i SRJ. Nemaju pravo da o tome govore oni za koje, poput D�ejmsa Rubina ili zvani�nika NATO-a, nije bilo prilike, zverstva ili medijske manipulacije koju nisu naknadno opravdavali. U trenutku kada se na Kosovu, u srcu Evrope, suo�avamo sa masovnim zlo�inima i lin�ovanjem ljudi samo zato �to su pripadnici drugog naroda - sve uz prisustvo 50.000 vojnika KFOR-a i velikog broja slu�benika UNMIK-a - jedina stvar o kojoj bi trebalo da govore jeste to stanje. Sve drugo ukazuje na krajnji cinizam ili neukus onih koji te izjave izri�u.

Udru�ena opozicija �e morati da re�ava �izofreni problem bira�a koji su suo�eni sa autoritarnim re�imom, sa jedne, i "bombarderskom demokratijom", s druge strane. U sli�nim okolnostima Milo�evi� se do sada pokazivao kao ve�t igra�, naro�ito ako se poruke Zapada �itaju kao: sad �emo vas tri meseca bombardovati, pa vam dajemo godinu dana da promenite vlast, a ako ne uspete, onda...

Problem izbora izme�u ne�ega �to nije demokratija u Srbiji i ne�ega �to bi izvorno trebalo da je demokratija i predstavlja se kao demokratija zaista je veliki. Bira�ko telo �e se izja�njavati za jedno ili drugo i na osnovu medijske manipulacije, u obliku izbora ili-ili. Na sli�an na�in je Crna Gora te�ko mogla da prona�e ne�to tre�e izme�u �ukanovi�eve politike, koja je daleko od oli�enja reformizma u ekonomiji i demokratije u politi�kom �ivotu, i promilo�evi�evske, autoritarne Bulatovi�eve politike. DSS ve� dugo poku�ava da istakne taj "tre�i put", posebno od izbijanja albanske pobune na Kosovu i potpisivanja sporazuma Milo�evi�-Holbruk, dolaska Verifikacione misije, zatim i bombardovanja SRJ. U najkra�em, moglo bi se re�i: ni Va�ington, ni Dedinje. Javno mnjenje u Srbiji mora se navi�i, nau�iti ili obrazovati da su jedno demokratske vrednosti i institucije, izvorni demokratski principi, a drugo dana�nja stvarnost sveta. Danas demokratija onima koji su u komunizmu sanjali o njoj vi�e ne izgleda onako kako je izgledala onda dok je komunizam postojao. To je star problem. Posle Francuske revolucije, kada je uspostavljena republika, jedan deo najtvr�ih sanjara republike govorio je da je republika bila mnogo lep�a pod monarhijom. Danas bi se moglo re�i kako je demokratija za nas koji smo �iveli u komunisti�kom delu sveta - dodu�e, u jednoj njegovoj mek�oj varijanti - izgledala mnogo lep�e pod komunizmom. Treba praviti razliku izme�u izvornih demokratskih vrednosti i onoga �to je demokratija danas, pogotovu onog �to je u spoljnoj politici Va�ingtona.

I Milo�evi�eva propaganda se "bori za temeljne vrednosti naprednog sveta"...

Ne bih rekao. Milo�evi�ev re�im se "bori protiv nepravdi u svetu" u okvirima stare komunisti�ke retorike, po onom "Padaj silo i nepravdo!" Kritika jednog Noama �omskog ili Henri Kisind�era, koliko god se �inila sli�nom, bitno se razlikuje od ovda�nje, re�imske, koja se izri�e sa antidemokratskih pozicija. Ako smem da budem neskroman, i pozicija DSS-a je tako�e kritika demokratske stvarnosti sveta sa demokratskih pozicija. Na tragu Rajt Milsovih razmi�ljanja o eliti vlasti, mo�e se re�i da izme�u dana�njeg ameri�kog dr�avnog sekretara i jednog biv�eg, jo� uvek �ivog, Henri Kisind�era, postoji stra�na razlika u intelektualnom smislu, u smislu politi�ke odgovornosti, pa �ak i nekog morala koji ne mo�e celosti biti izgnan iz politike.

Glupo je da vas pitam �ta je opozicija mogla da u�ini, a nije u�inila. �ini se kao da je najve�i deo opozicije od 1990. godine naovamo o�ekivao da �e do promene do�i na ovim ili onim izborima, na "oruk" ili na prevratni�ku promenu a da je, suo�ena sa re�imom takvim kakav je, samo izgubila deset godina. DSS u javnosti u�iva reputaciju stranke koja se te�ko odlu�uje da pristupa koalicijama, koja je u startu skepti�na i koja, zapravo, pretpostavlja neki preduslov za saradnju. �ta se u tom smislu promenilo sporazumom od 10. januara?

Smisao ovog sporazuma je u tome da izbori moraju biti izbori da bi se na njima u�estvovalo. Mislim da je tu kod jednog dela opozicije postojala zabluda da treba u�estvovati na izborima bez obzira na uslove, bez obzira na �injenicu da su socijalisti stalno modifikovali izborne uslove potrebi da i pod za njih pogor�anim politi�kim polo�ajem pobede. Na primer, 1992. godine su socijalisti prihvatili proporcionalni izborni sistem i devet izbornih jedinica posle prvog - i jedinog - okruglog stola vlasti i opozicije, u vreme kada je Milan Pani� bio predsednik savezne vlade. Godine 1996. oni su procenili da vi�e ne stoje tako dobro i da bi, pored ostalog, broj izbornih jedinica trebalo pove�ati sa 9 na 29. U delu opozicije tad nije postojala jasna svest da to socijalisti rade prosto zato �to je njihov polo�aj te�i i da, prakti�no, sve deficite sopstvene politike poku�avaju da kompenziraju pove�anjem broja izbornih jedinica, nametanjem nekih drugih izbornih pravila. Drugo, promenjena je uloga medija. Ma �ta mi mislili, na klju�nim, prvenstveno elektronskim medijima po�etkom devedestih godina jo� uvek imate jedan mali, kakav-takav prostor za druga�ija stanovi�ta, imate �ak - u "Politici", na primer - otvoren prostor i za druge politi�ke orijentacije. Danas je tako ne�to nezamislivo. Sad, mislim, po prvi put postoji jasna svest da je pitanje pravila va�no pitanje i da se stvar oko izbora mora ra��istiti. Izbori jesu izbori ili nisu izbori.

Zbog toga insistirate na tome da je postizanje dogovora o izbornim uslovima osnovni preduslov? A onda - sa jednom, dve ili vi�e lista?

Sa nekoliko lista. To je mnogo celishodnije, prosto zato �to postoje programske razlike izme�u opozicionih stranaka. Izlaze�i na izbore sa nekoliko lista, stranke mogu iskoristiti svoje programske adute �to, sa jednom listom, ne bi mogle. U okviru ovih nekoliko grupacija na politi�koj sceni Srbije ima onih koji stavljaju te�i�te na saradnju sa me�unarodnom zajednicom. Oni �e zbog toga dobiti jedan broj pristalica. Ima stranaka koje su vrlo kriti�ne prema saradnji sa me�unarodnom zajednicom, naro�ito pod va�ingtonskim diktatom. To je DSS. Ima i stranaka ili grupacija - kakav je Savez demokratskih partija, koji veliku pa�nju poklanja manjinskim pravima - koje su za visok stepen decentralizacije, �ak za dr�avu u kojoj preovla�uje regionalizam; te stranke �e na tom programu dobijati glasove. Glajh�altovanjem razlika bi se do�lo do programa koji za glasa�e jedne, druge ili tre�e grupacije ne bi bio dovoljno prihvatljiv, ubojit, pa �ak ni jasan. Iskustvo pokazuje da grupisanje donosi ve�i uspeh, kako se to dogodilo u Ruskoj federaciji i Hrvatskoj. Naj�ire koalicije ne mogu re�iti problem rasipanja glasa�a, naprotiv.

Nema sumnje da �e re�im i ovog puta izbornu geometriju poku�ati da prilagodi sebi. Da li postoji konsensus opozicionih stranaka da na takve izbore ne idu?

Postoji, a sadr�an je u zaklju�cima okruglog stola demokratske opozicije od 14. oktobra 1999.

Ipak, iskustvo tako�e upozorava da se opozicija u celini ili pojedina�no dr�i do na nedelju dana pred izbore, a onda se dogodi ne�to drugo. Koruptivna mo� re�ima nije zanemarljiva.

To predstavlja i predstavlja�e problem kod narednih izbora, ali su prilike sada druga�ije i ovo zaista mogu biti prelomni izbori. O�ekivanja su velika i ne verujem da bi se neko ovoga puta drznuo na poigravanje sa poverenjem bira�a.

Po istra�ivanjima javnog mnjenja, DSS od osnivanja ima stabilan i postepeno rastu�i broj pristalica. Da li bi se moglo re�i da su okolnosti u kojima postoje jednake rezerve prema re�imu unutra i re�imu koji navaljuje spolja, prema Zapadu, ono �to je DSS ovih dana izguralo u prvi plan, ta pozicija jednakog nepoverenja?

Jeste, ekvidistanca prema Dedinju, ali i prema Va�ingtonu, prema Belom dvoru, ali i Beloj ku�i. Vrlo �vrst stav koji je imao DSS u pogledu razli�itih oblika saradnje sa SPS-om pokazao se ispravan. S druge strane, velike rezerve koje je imao prema preterano popustljivoj politici u odnosu na Zapad, pre svega Va�ington, tako�e su se pokazale ispravnim. Zahvaljuju�i i jednom i drugom, pozicija DSS-a je oja�ala.

U optimisti�kom o�ekivanju da �e ove godine do�i do promene re�ima, sa iskustvom odvajanja Kosova od Jugoslavije, da li verujete da bi nova vlast bila u stanju da re�i taj problem ili je Kosovo odvojeno u poslednjem trenutku pre demokratskih promena u Srbiji i Jugoslaviji?

Stav da �e promena vlasti automatski re�iti kosovski problem postoji; i on je nekriti�an, kao i re�imski stav da je Kosovo sa�uvano ili da �e biti sa�uvano posle juna meseca, kad isti�e prvi mandat snagama KFOR-a i UNMIK-a. To nije ta�no, radi se o namerno pogre�nom tuma�enju rezolucije 1244. Niti je Kosovo sada na�e, niti �e ono na�e biti posle juna. Ono je na�e u jednom vrlo labavom smislu re�i, zahvaljuju�i suprotstavljenosti interesa u svetu, zahvaljuju�i rezoluciji 1244 koja predvi�a da se mora po�tovati suverenitet i teritorijalni integritet Jugoslavije, zahvaljuju�i tome �to jo� ima na�eg �ivlja na Kosovu, zahvaljuju�i tome da je taj �ivalj u�asno �vrst u tome da ostane tamo gde se zatekao... Srbi sa Kosova su ostatak jedne te�ke selekcije i Srbi koji su pretekli na Kosovu te�ko �e sa njega oti�i. To je svet koji je stotinu i vi�e godina �iveo u uslovima kakvi su dana�nji. Njih �e biti te�ko oterati i utoliko ta kop�a Kosova i ostatka Srbije ostaje. Ali govoriti da se ni�ta nije promenilo, da se na Kosovu ostvaruje na� suverenitet, kako tvrde vlasti, potpuno je neta�no. S druge strane, mislim da je neta�no i da �e Kosovo biti potpuno reintegrisano u sastav Srbije onog trenutka kad se u Srbiji promeni vlast. Ne�e, i oni koji to govore tako�e obmanjuju javnost.

Da li �e se to pitanje bar lak�e re�avati pod promenjenom vla��u?

Ima�emo ja�e adute, ali problem je u tome �to ni protivnici dana�njeg autoritarnog re�ima i Milo�evi�eve vlasti nisu ne�to jedinstveno. I tu postoji odre�ena �arolikost, a ljudi su skloni da i dobre adute prokockaju, kako je to i Milo�evi� u�inio pre deset godina. Mislim, ipak, da �e se prilike menjati i da �e op�ti polo�aj i odnosi u svetu popravljati tako da �e, u rezultanti sukoba razli�itih interesa, jednom razumnom politikom Kosovo postepeno mo�i da bude i sa�uvano i reintegrisano u pravni i politi�ki sistem Srbije.

Aleksandar �iri�

Pitanje svih pitanja

�ta je ono �to gra�ani Srbije mogu da o�ekuju od promene vlasti na izborima?

Poku�a�u da slo�eno pitanje sveden na jednu stvar, a ne na obe�anja o boljem �ivotu, manje kriminala i dobrim platama. Zanima me ono �to je u osnovi, iz �ega sve drugo proizilazi, a to je na� dr�avni status. Pod ovim re�imom imamo nere�en dr�avni status, iznutra utoliko �to je pitanje Kosova nere�eno, kao i pitanje odnosa Srbije i Crne Gore, a mo�da se otvaraju i druga pitanja - Vojvodine i Sand�aka, na primer. Jo� va�nije je nere�eno pitanje na�eg dr�avnog statusa prema spolja, na�eg mesta i �lanstva u me�unarodnoj zajednici i organizacijama. To je prva stvar koja se mora re�iti i to je ta prva promena koju mo�e doneti nova vlast. Na vlasti sada imamo grupaciju i ljude koji �e, ako se ni�ta ne promeni, zadr�ati izolovan status Srbije i SRJ, koji �e nam iz dana u dan govoriti da je svet nepravedan, da smo mi jedina oaza slobode u Evropi i svetu, jedini koji smo se suprotstavili ameri�kom imperijalizmu - i ne�e �initi ni�ta da re�e i najmanji problem. U tom pogledu vrlo je simptomati�an intervju Slobodana Milo�evi�a novogodi�njoj "Politici". On govori o tome kako da promeni ceo svet a, istovremeno, Crnu Goru pu�ta niz vodu, menja svet, a nije u stanju da promeni odnose u dr�avi. Re�im misli da se uz politiku i retoriku po kojoj �e "na�e sutra postati sudija" mo�e �iveti ne godinama nego decenijama. To je i moje uverenje - ako se stvari ne budu promenile, za deset ili dvadeset godina opet mo�emo �itati neki sli�an Milo�evi�ev intervju. Teret �ivota mimo sveta sve vi�e �e trpeti narod, dok bi Slobodan Milo�evi� i vladaju�a nomenklatura �iveli isto kao i danas. Prema tome, to jeste pitanje pukog opstanka na onaj isti na�in na koji se po�etkom pro�log veka postavljalo pred nepismene srpske vladare poput Milo�a Obrenovi�a. Ali, njima je bilo jasno da se pitanje dr�ave mora re�iti, da potpuno zavisna dr�ava mora postepeno utvr�ivati svoje me�e, znati �ta je, sticati nezavisnost... Na to se Srbija vra�a i sa time se suo�ava na kraju ovog i po�etku novog veka. To je pitanje svih pitanja, sa kojim treba da se ponese onaj ko �e posle Milo�evi�a do�i na vlast u Srbiji. Va�no je, naravno, da se ponese na takav na�in da suverenitet i nacionalno dostojanstvo - koje su Milo�evi� i vladaju�a koalicija ruinirali i kompromitovali - vrate bez odla�enja u drugu krajnost, da se jedna isklju�iva, ratoborna, nerealna politika ne zameni suprotnom, kvislin�kom. Jedino mera izme�u nepopustljive Milo�evi�eve i neke preterano popustljive politike garantuje Srbiji mogu�nost da postepeno zapo�ne nadokna�ivanje onoga �to je izgubila ne samo u poslednjih deset nego u proteklih pedeset i vi�e godina.

prethodni sadr�aj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)