| Mozaik |
Vreme broj 472, 22. januar 2000. |
Intervju: Boris Bizeti� Znam �ta leti, a �ta puzi Moja poslovna strategija dr�ala se davna�nje teorije �or�a Marjanovi�a - deca sa sela idu u srednju �kolu u varo�, a posle toga do�u u najve�i grad da studiraju. Time imate deset godina nekoga vezanog za sebe
"Mo�e se re�i da me je pesma 'Ako jednom vidi� Mariju', koju je snimio Miki Jevremovi�, lansirala na tada�nje zabavno muzi�ko tr�i�te, strati�te, taj zoolo�ki vrt. Zapravo sam neposredno pre toga, 1970. godine, sa svojom BB grupom imao koncert u Domu omladine, koji se u to vreme pona�ao maj�inski prema talentima. Tada osim �lagera i d�eza nije bilo druge konkurencije u popularnoj muzici, niti jaza izme�u zabavne i narodne muzike", govori Bizeti� za "Vreme". "VREME": Od 71. do 74. pisali ste pesme za 40 najve�ih jugoslovenskih peva�a. Ima li nekog sa kim niste radili? �to ste uop�te i napravili ne�to kao te 'Rokere' kad vam je tako dobro i�lo? BORIS BIZETI�: Nisam, recimo, radio nikad sa Zdravkom �oli�em, ali je pevao pesmu Vojkana Borisavljevi�a na Splitskom festivalu za koju sam ja pisao tekst. Ono �to sam do�iveo sa Rokerima s Moravu a nisam mogao kao autor zabavne muzike jeste mnogo publike, stra�no mnogo publike koja nadire. Ja o�ito nisam �ovek koji je stvoren da pravi muziku za ku�ni savet, tetku i strica, ve� za mnogo ljudi, i kad god me nisu spre�avali polutalentovani i nesposobni, oni �to samo kad se udru�e mogu ne�to da zna�e, ja sam postizao �ta sam hteo. Imao sam 20 godina a ve� sam ostvario svoj san: da idem ulicom a kroz neki prozor �ujem kako se neko brije i peva moju pesmu. Sve sam i�iveo i zato mi je promena atmosfere sa 'Rokerima' u tom trenutku ba� prijala. Bio je to putuju�i cirkus, pozori�te, ili me�avina teatra i ske�a. Namera mi je bila da parodiram narod, mentalitet, razne pojave. U roku od par meseci shvatio sam da Rokeri nisu samo �tos ve� da �e biti moj sudbinski posao za koji jedino nisam znao dokle �e trajati, a trajali su du�e od Bitlsa. Napisao sam preko 200 pesama za taj ansambl koji je funkcionisao kao preduze�e, koji je imao �etiri peva�a, svoj veliki autobus, rasvetu, ozvu�enje. Bili smo na svim kontinentima. Dobro, nismo bili u Africi, a u Aziji smo bili samo u fri-�opu. Bili smo u Australiji, Americi i u Evropi. Moja poslovna strategija dr�ala se davna�nje teorije �or�a Marjanovi�a - deca sa sela idu u srednju �kolu u varo�, a posle toga do�u u najve�i grad da studiraju. Time imate deset godina nekoga vezanog za sebe. To �udo Rokeri s Moravu uspevao je da u�ivo proizvede kompaktan zvuk u svim uslovima, u salama gde nema garderobe i gde, ako te uhvati tr�kalica, mora� da ide� u klonju tako �to �e� da protr�i� kroz publiku, zarobljen si, i �ta si uradio uradio si. Bili smo, dakle, i u selu pored �a�ka, ali i u hali u �a�ku. Ono �to sam ja tada s Rokerima s Moravu napravio kao zezanje, ve� deset godina slu�am kao pravu folk muziku. Ono �to sam ja nekad radio kao parodiju i �emu su se svi smejali - sada je to ozbiljno! Za�to ste onda 1991. godine skinuli �ajka�u, kada biste danas sa Rokerima mogli da namaknete astronomski novac? U vreme kada to nije bilo pogodno ja sam lansirao �ajka�u, ona je bila �tos, i bilo je normalno da je Rokeri s Moravu nose. Bilo je tada emisija u kojima se polemisalo o na�em zna�aju i u kojoj su mi pojedini nare�ivali da je skinem, �to sam naravno odbio. Optu�ivali su me za nacionalizam, ali i za izvrgavanje ruglu srpskog jezika i tradicije. Nosio sam je sve do trenutka kada je iz meni nerazumljivih razloga kapa postala novi simbol. Nisam spreman da budem u�esnik gungule. Iako sam vatreni fudbalski navija�, nisam nikada bio od onih koji bi rekli "ima da vas bijemo u nedelju", ili "tukli smo vas". Nedavno ste proslavili 400. emisiju. Kako ste do�li na ideju da �e ba� transvestija tako uspe�no da zabavlja na� narod? Mislite na Slavujku? Va�e pitanje mo�e da bude i neu�tivo, a mo�da i provokativno, ali �u odgovoriti. Ja sam glumac i televizijskim humorom se bavim gotovo devet godina, najpre na TV Politici sa "BB vizijom", a sad ve� pet godina na Pinku prave�i "BB �ou". Po kontinuitetu i po reakcijama ljudi, poslednjih pet godina nema popularnijeg komi�ara od mene u Jugoslaviji. Nisam �kolovan za glumca, a pri tom u svojoj emisiji imam pet, �est transformacija. Imao sam satisfakciju i u tome da su mi glumci odavali priznanje. Ispostavilo se da je kom�inica Slavujka �enski nastavak Rokera s Moravu, u karakteru, liku i izrazu. Igrati �enski lik zna�i imati gluma�kog dara, ali i �enski senzibilitet. U �koli sam se uvek najbolje slagao sa devoj�icama, kasnije uvek sa �enama imao dobar odnos. Uvek sam odli�no razumeo poziciju �ene, pogotovo kako je tretirana ovde kod nas. Ako sam mogao da uo�im mentalitet nekog ko se zove Baki, presek odre�ene socijalne strukture, ako sam ve� nau�io da mislim kao Rokeri s Moravu, a Slavujka govori istim dijalektom, onda je samo trebalo da svoj glas izlo�im naporu, da se na�minkam i stavim maramu koja je stalni imid�, i da menjam haljine. Mu�ko pona�anje kombinovano sa �enskom histerijom osnovni su stubovi tog lika. A popularnost Slavujke, koja je najsme�nija �enska u dr�avi, tuma�im kao stalnu potrebu za humorom i pri�anjem viceva. Televizija nam ne pru�a mnogo, niti ima humora koji je nama blizak. A to za�to ljudi godinama vole da vide mu�karca koji igra �enu valjda je zato �to je to dovoljno duhovito. Kad malo pogledam unazad, a vreme brzo prolazi, �to ako ne�ete da vidite na sebi lako vidite na drugima, vidim da sam se bave�i se humorom dobro organizovao i napravio mehanizam odbrane od svih neda�a i gluposti. Ne samo �to sam drugima bio medikament nego sam i sebi bio pomo�. U nekoj drugoj poziciji verovatno bi sve to od mene stvorilo nekog ljutog i nervoznog �oveka. Sude�i po kontinuitetu va�eg humora, mo�e li se zaklju�iti da nema nikakve promene u mentalitetu ljudi koji vas obo�avaju?
Kao desetogodi�nji de�ak glumili ste u foto-stripu o detinjstvu Josipa Broza, koji je radio va� otac. Sad su va�e �erke ve� i odrasle u va�oj emisiji. Moje �erke su same zahtevale da rade u tom poslu i imaju potpunu slobodu. Svojedobno je moja mla�a �erka, kad smo objavili albume u isto vreme, prodala vi�e plo�a nego ja. Dao sam im potpunu slobodu jer �ivimo u malom stanu i �ta bi radile ako bih im tu slobodu oduzeo. Foto-strip je do�iveo 12 razli�itih izdanja, i u to vreme kad je bilo va�no detinjstvo dr�avnika, kad je bilo normalno da dostigne takav uspeh. Igrao sam i Betovena, koga je kao de�aka maltretirao iskompleksirani otac, i Marka Miljanova. Otkad je nova Jugoslavija, otad je sve u vezi s Titom interesantno. Kako vam se danas �ini projekat "Lepo stoji partizanska bluza" za koji ste napisali 12 partizanskih pesama? To je bilo zami�ljeno kao odgovor na upliv ameri�kih vojnih oznaka na odevne predmete, pa je napravljena modna kolekcija sa na�im obele�jima aktuelnim u to vreme. Zagorka Stojanovi� je napravila jakne, kompleti�e, bluze, inspirisane partizanima. Za mene je sa�iveno specijalno plavo mar�alsko odelo, model se zvao "Mali mar�al", i samo Tito i ja smo ga imali. Nosio sam ga kao dirigent, a pevali su peva�i iz cele Jugoslavije. Napravio sam aran�mane za partizanske pesme koje su do tog trenutka bile stra�no dosadne. Te 1972. godine taj program je progla�en za najgledaniji u Jugoslaviji. Smatrao sam da je dobro da ne�to �to je revolucionarno bude primereno spakovano u ambala�u tog vremena. Da su �etnici pobedili u onom ratu, izbor pesama bi verovatno bio druk�iji. Naravno da sam istrpeo razne napade jer se na to gledalo kao da komunisti�ku promociju poku�avam da komercijalizujem i na revoluciji zaradim novac. Iako nisam zaradio velike pare, bio sam nakon toga ba�en na crne liste desni�ara koji su mogli da me ometaju, isto kao �to su me posle zbog Rokera ometali levi�ari. Danas se time ne bih bavio ni slu�ajno, jer su se stvari promenile i uop�te nema razuma. Tada sam imao dvadesetak godina, hteo sam sve. Sada mi je jasno �ta leti a �ta puzi, sve mi je jasno, shvatio sam da su mi najva�niji porodica, ljubav i �ast. Oni su moj izbor. Jelena Gruji� |
Baka i "Vreme" Tridesetih godina moja baka je ostavila mog dedu koji je bio kockar i �valer, uzela mog oca za ruku i do�la na nevi�eno u Beograd. Zaposlila se u "Vremenu", radila na primanju oglasa. Godinama je u�ila, obu�avala se i u svojoj osamdeset i nekoj godini umrla kao novinar "Vremena". |