Politika

Vreme broj 475, 12. februar 2000.

Sudbine

D�enet u Po�arevcu

Ispovest kosovskog Albanca o osmomese�nom boravku u zatvoru "Zabela"

Haljilj Mato�i ne izlazi mnogo. U stvari, ne izlazi uop�te od 27. januara, otkad se vratio u svoje selo, Alvaliju kod Pri�tine. Mato�i je iz svoje ku�e odveden 10. juna, uo�i dolaska KFOR-a, i sad kad se vratio jo� uvek se ne usu�uje da veruje da je slobodan, pa radije sedi kod ku�e. "Zovu me stalno prijatelji i ro�aci da zajedno iza�emo u grad, ka�u mi da je bezbedno, ali ja nikako da pre�em ku�ni prag", ka�e na te�nom srpskohrvatskom. Mato�i ima trideset osam godina i do hap�enja je bio urednik deska u "Zeriju", albanskom nedeljniku koji bi se te�ko mogao nazvati ekstremisti�kim. Nekoliko stotina metara od njegove ku�e nalaze se ostaci policijske baze, verovatno najve�e u pokrajini. Zbog te baze selu Ajvaliji je pripala sumnjiva �ast da se na njega sru�i prvi "tomahavk" ispaljen tokom napada NATO-a na SRJ. "Bio je pakao" , pri�a Mato�i, koji je sedeo u svojoj ku�i kada je po�elo, "stra�na svetla i buka kao grom". Baza u Ajvaliji bila je evakuisana pre po�etka bombardovanja, ali je izgleda ostalo mnogo uskladi�tene municije, pa su detonacije odjekivale satima nakon napada.

Ajvalija je provela par dana uklje�tena izme�u NATO projektila sa neba i onih mnogo manjih, bli�e zemlji, koje su vojska i policija razmenjivali sa U�K-om. Upla�eni jezivim pri�ama koje su pristizale sa drugih krajeva Kosova, ali i mogu�no��u da postanu kolateralna �teta, me�tani Ajvalije zaklju�ili su da bi najpametnije bilo izmestiti se u brda dok gu�va ne pro�e. "Svi smo oti�li na Golak", ka�e Mato�i, prise�aju�i se kako je tri do �etiri hiljade ljudi nedeljama kampovalo po �umama. Dvadesetog aprila, kad su pojeli ono hrane �to su poneli a brda postala nesigurna zbog ofanzive MUP-a na maljeva�ka upori�ta U�K-a, vratili su se ku�ama. Slede�e tri nedelje bili su, pri�a Mato�i, "pod opsadom". Policija je uvela zamra�enje, postavila kontrolne punktove na izlazima, i obavestila me�tane da kretanje po okolini nije preporu�ljivo ni pod kakvim okolnostima. I tako je Mato�i sedeo kod ku�e sve do 21. maja, kada se na�ao u novoj, mnogo ve�oj nevolji.

ODLAZAK U NO�: "Bilo je ne�to oko osam ujutru, i jo� sam spavao kad su provalili kapiju", prise�a se Mato�i. U�la je interventna brigada MUP-a Pri�tine, zajedno sa vojskom, i krenula u pretres ku�e. "Postavili su me uza zid i tukli da priznam gde krijem pu�ku. Sve su pretresli i ni�ta nisu na�li. Samo su sve ispreturali i uzeli neke bezvezne stvari, kao �to su hemijske olovke i nao�are za sunce." Mato�iju su naredili da se obuje i da po�e sa njima. "Mislio sam da �e me streljati" , ka�e on. Me�utim, kada se na�ao napolju, video je da se ista stvar de�ava u celom kom�iluku, i da policija skuplja doma�ine po ku�ama. Odveli su ih u improvizovani �tab u ku�i na kraju sela, i tu je krenula selekcija. "Stajali smo u dvori�tu, pod stra�om, a oni su prozivali sa spiska i odvodili na ispitivanje."

�ekanje je potrajalo nekoliko sati, a kad je na Mato�ija do�ao red, slagao je da je po zanimanju instruktor u auto-�koli, jer je predose�ao da bi mu status urednika politi�kog nedeljnika mogao doneti probleme. Dobro je predose�ao, ali la� je pala u vodu kad su se pojavili slu�benici resora DB koji su ga odmah prepoznali. Jedan mu je rekao: "Dobro si ti pisao, ali od sad �e� da pi�e� jo� bolje." Zatim su mu dali da potpi�e unapred od�tampanu krivi�nu prijavu po �lanu 136 (udru�ivanje radi neprijateljske delatnosti) a u vezi sa �lanom 125 (terorizam). Mato�i je tra�io da prijavu do kraja pro�ita pre nego �to potpi�e. To se ispostavilo kao gre�ka, usledile su prve batine, a zatim sati �ekanja u kle�e�em polo�aju. Rano izjutra su ih potrpali u blindirana terenska vozila, pole�u�ke u redovima kao sardine. "Ja sam bio u �etvrtom redu odozdo, a preko mene je bio jo� jedan red", pri�a Mato�i. Pre toga su svi pro�li kroz tretman �iji je naziv nau�io tek kasnije: "topli zec". "Ja sam tada pro�ao dosta dobro", ka�e Mato�i, koji se izvukao sa nekoliko bubotaka po rebrima i ramenima.

Ovde po�inje najneprijatniji deo Mato�ijeve pri�e. Uhap�enici su preba�eni u fiskulturnu salu zatvora u Lipljanu, gde su uz redovne batine i neredovnu ishranu proveli slede�e tri nedelje. "Dobijali smo po par�e bu�avog hleba i fla�u vode dnevno", pri�a Mato�i, navode�i da su mnogi zatvorenici vra�ani sa ispitivanja u dubokoj nesvesti. "Mene nisu dirali, ali su se sve vreme spolja �uli jezivi jauci i krici i na albanskom i na srpskom", ka�e Mato�i. "Posle smo saznali da je u Lipljanu bilo i srpskih dezertera."

Desetog juna uve�e zatvorenici su shvatili da se oko zatvora ne�to de�ava. "Po�ela je pucnjava rafalima i �uli smo detonacije, ali nismo znali �ta je", prise�a se Mato�i. "Mislili smo da to U�K napada zatvor, i znali smo da smo u tom slu�aju gotovi. Onda je oko pono�i u�ao jedan stra�ar i pitao da li se pla�imo. Kad su neki rekli da se pla�e, on je kazao: 'Ja verujem u Boga i imam dvoje dece. Ne bojte se, ovde vas niko ne�e dirati, a vojska puca iz svojih razloga. Spavajte.'" Nikom, me�utim, nije bilo do spavanja, a ve� oko pet ujutru po�ele su pripreme za pokret. Razvrstali su ih u grupe i vezali im ruke na le�a. "Koristili su plasti�ni konopac za snoplje, koji se odmah urezuje u meso. Ruke ti odmah utrnu, pa ne ose�a� bol, ali se prestravi� kad vidi� krvave vezane ruke onog ispred tebe", ka�e Mato�i.

HLEB, SUD�UK I VODA: Transport do Ni�a, autobusima, bio je tako�e veoma neprijatan. Ukupno je bilo tridesetak autobusa, sa po pedeset zatvorenika i po dva �uvara u svakom. Put su proveli vezani, uz povremene batine �uvara, u konvoju sa vojnom tehnikom koja se izvla�ila sa Kosova. Neko je u jednom trenutku osuo rafal po autobusu u kome je Mato�i bio, ali osim polupanog stakla nema druge �tete. Druga nevolja je bila vru�ina. U Ni�u su, dok su satima na suncu satima �ekali na dalji transport, neki molili vode. "Rekli su nam: 'Pucali ste, a sad crknite'", svedo�i Mato�i. "Na kraju je neko rekao: 'Ovi imaju sre�e, idu u Po�arevac.'"

U Po�arevcu su zatvorenici pro�li kroz jo� jednog (i poslednjeg) "toplog zeca", nakon �ega su sme�teni u prijemne prostorije, sa klupama uza zid. "Sedeli smo iscrpljeni, pognutih glava, sa rukama vezanim na le�ima", pri�a Mato�i. Do�ao je jedan stariji �ovek u uniformi, pitao nas za�to tako sedimo i kad je video, zaprepastio se: 'Nije valjda da ste vezani! Majku im j...., �ta uradi�e od ljudi!' Cigaretom nam je, jednom po jednom, progoreo konopac i oslobodio ruke. Onda je rekao: 'Ljudi, ja ne znam kakav je va� status. Nama je samo re�eno da pred vama otvorimo kapiju, i da je za vama zatvorimo. Ne znam da li treba da vas mazimo ili da vas streljamo, i ne znam da li treba da vas hranimo i pojimo, ili da vas pustimo da crknete. Ipak, poku�a�u da vam na�em ne�to za jelo, a vode ima koliko ho�ete.' Tu smo malo odahnuli, umili se i napili, a kad smo potom dobili po komad sve�eg hleba i sud�uk, Po�arevac mi se u�inio kao D�enet (muslimanski raj)", pri�a Mato�i.

Sve do kraja, tretman Albanaca u Zabeli bio je relativno sno�ljiv: bili su sme�teni u zasebnom paviljonu (istina bez du�eka, sa va�ljivim �ebadima), odvojeni od osu�enika, redovno hranjeni, i nisu bili maltretirani. Dozvoljeno im je i da se vide sa predstavnicima Me�unarodnog Crvenog krsta. Sa druge strane, njihov status i dalje nije bio jasan: nisu bili pod istragom, a nisu bili ni osu�eni. "S vremenom smo po�eli da zavidimo onima koji su dobili optu�nicu. Oni su bar znali na �emu su." Tek u avgustu su do�li inspektori DB-a, ali su se pona�ali veoma pristojno. "Ja njih nisam poznavao, ali su oni znali sve o meni i o redakciji, i o pri�tinskoj �ar�iji. Rekli su da ne�e da mi pakuju, nego da pri�amo kao ljudi, uz kafu i cigare", pri�a Mato�i. "�askali smo o raznim stvarima, mahom o visokoj politici. Dva puta smo pri�ali, po �etiri-pet sati, i to je bilo to."

POVRATAK: Oslobo�enje Halila Mato�ija do�lo je isto tako iznenadno kao i njegovo hap�enje. "Dvadeset sedmog januara u�ao je stra�ar i pitao me koliko mi vremena treba da se spremim. Onda mi je rekao da sam slobodan i da me napolju �ekaju kola Crvenog krsta. Sem mene, pu�teno je jo� �est ljudi."

To, me�utim, nije bio poslednji put da je Mato�i video Zabelu. Naime, zatvorske vlasti odbile su da izdaju bilo kakav papir iz koga bi se videlo da su Mato�i i ostali pu�teni iz zatvora, a predstavnici MKCK-a nisu hteli da voze Albance na Kosovo bez takvog papira. Na kraju je, posle podu�eg natezanja, dogovoreno da ih Crveni krst negde smesti da preno�e, a da sutra do�u po potvrde. "Mo�e� misliti kako mi je bilo kad su nas sutradan ponovo dovezli pred zatvor", ka�e Mato�i. Ipak, potvrde su izdate bez problema, s tim �to su im kod Merdara, na granici u�e Srbije i Kosova, oduzete. Razlog je verovatno u tome �to po va�e�em zakonu istraga mo�e da traje najdu�e �est meseci, nakon �ega sledi optu�nica (i re�enje o produ�etku pritvora) ili se pritvorenik ima osloboditi. Mato�i je u zatvoru bio vi�e od osam meseci, bez optu�nice, pa bi re�enje o osloba�anju moglo da poslu�i kao dokaz da je pritvor bio ilegalan.

Mato�iju, naravno, na pamet ne pada da tu�i dr�avu koja je (po rezoluciji Saveta bezbednosti UN 1244) jo� uvek njegova, i da tra�i nekakvu od�tetu. Sre�an je �to je izvukao �ivu glavu, ali je zabrinut za sudbinu ostalih zatvorenika, koji su jo� tamo. Ipak, jo� uvek mu se ne izlazi. Kako mu izgleda Pri�tina ovih dana? "Ne znam", ka�e. "Video sam samo iz automobila, dok su me vozili ku�i, da je veliki pluralizam svetla. Ho�u da ka�em da mnogo sija u mraku."

Dejan Anastasijevi�

prethodni sadr�aj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)