Svet |
Vreme broj 475, 12. februar 2000. |
Evropa i Austrija Ko je pustio lisca Strogoća EU-a ima više za cilj da predupredi imitatore u drugim državama nego da vrati Hajdera među nedodirljive
Neobičnom žustrinom, Savet ministara Evropske unije odlučio je da prokaže malu Austriju: do daljneg neće biti međusobnih državnih i ministarskih poseta, političke konsultacije svešće se na nizak diplomatski nivo, austrijski kandidati neće dobiti podršku u međunarodnim ustanovama. Komisija Evropske unije (njena "vlada") nije, međutim, u mogućnosti da posegne za tako grubim merama. Obećala je, međutim, da će "pažljivo pratiti" kako se ponaša nova vlada u Beču. Pravo EU-a predviđa, naime, da neka članica zapadnoevropskog saveza može da bude kažnjena samo ukoliko "trajno i teško" krši načela EU-a. Austrija je, zasad, samo dobila vladu koja se ne dopada većini drugih članica EU-a. STRAH OD STRANACA: Čak ni ono što je Jerg Hajder dosad imao da doprinese u raspravi o strancima i useljavanju ne odudara toliko od političkih poruka ostalih evropskih političkih prvaka, sem što je ponekad reskije. Socijaldemokratski ministar unutrašnjih poslova Nemačke Oto Šili ne retko govori da je >barka puna Zato je Hajder dosad s lakoćom prebrodio mnoge intervjue, naročito inostranih novinara, čiji je neskriveni cilj bio da ga "raskrinkaju". Čovek ništa ne skriva, jedino se izvinio za nešto što je ranije rekao, a sada više ne bi. Recimo da je Treći Rajh vodio "valjanu politiku zapošljavanja" ili da je austrijska nacija "ideološki pobačaj", ili da su "SS jedinice bile deo Vermahta (nemačke vojske) i da zato zaslužuju svu čast i poštovanje". Raspoloženje u Evropskoj uniji opisao je kao "mnogo uzbuđenja u kokošarniku, iako lisac još nije stigao". Lisac, to jest on, Hajder, svestan je da izražava raspoloženje ne malog dela stanovništva, naročito onog u koji ne spadaju dobitnici novih ekonomskih preobražaja. Ipak, sedamdeset odsto Austrijanaca nije glasalo za Hajdera, i zato mnogi među njima glasno negoduju tražeći objašnjenje zašto je nepravedni svet kaznio celu naciju kolektivno zbog ulaska "slobodnjaka" u vladu. Odgovor je, međutim, potpuno jasan i sadržan je u odgovoru na pitanje ko je pustio lisca u kokošarnik. To su konzervativni narodnjaci dugogodišnjeg šefa diplomatije Volfganga Šisela koji su, ulazeći u političku postelju sa Hajderom, obeščastili građansku demokratiju koja se odavno zaklela da neće s takvima kao što je on. Bez obzira na to da li je motiv prvenstveno u Šiselovim ličnim ambicijama da postane kancelar po svaku cenu ili odsustva odgovornosti, neosporno je da su austrijski konzervativci prostrli crveni tepih pod noge vulgarnom populisti Hajderu. EPIDEMIJA: Pitanje je dana kada će se neka slična "slobodarska" partija pojaviti drugde u Evropi. Ako je Austriji brana jednom probijena, zašto bi se drugde snebivali da se upuste sa dojučerašnjim političkim izopštenicima ako to obezbeđuje vlast? Strogoća EU-a ima više za cilj da predupredi imitatore u drugim državama nego da vrati Hajdera među nedodirljive. Najnovije istraživanje demografskih stručnjaka Ujedinjenih nacija pokazuju da će zapadna Evropa morati u neposrednoj budućnosti da prima svake godine više stotine hiljada useljenika ukoliko želi da očuva sadašnji nivo privredne aktivnosti i socijalne sigurnosti. Potpirujući netrpeljivost prema strancima, Hajder je dospeo do vlasti u zemlji niske inflacije, visoke zaposlenosti i sedmog mesta među najbogatijim državama. Nije čudo da likuju politički desperadosi, poput Lepena u Francuskoj i Čurke u Mađarskoj. Uspeh desnog populizma pre svega je odraz nesposobnosti političkih partija centra da mu se suprotstave, što može, kao u slučaju austrijskih "narodnjaka", da se pretvori u spremnost da mu se priklone. Dušan Reljić |