Vreme u�ivanja

Vreme broj 475, 12. februar 2000.

Knja�eva ve�era

"Kako je �ovek postao div" - grandiozno je delo po ideji besmrtnog Maksima Gorkog koje nam je dalo odgovore na pitanja odakle smo i kuda idemo. U budu�nost koja je za nas, valjda, sada�njost - �ovek je gospodar prirode, razuman doma�in planeta, na celoj zemlji nestaje eksploatacija i porobljavanje.

�ovek je najosetljiviji detektor ukusa koji je priroda, tokom eona evolucije, uspela da stvori. On je istovremeno i najotporniji na periode nesta�ica jer je sposoban da se prilago�ava. On je i skuplja� i lovac, biljojed i meso�der, Kain i Avelj.

Dvadeseti vek je vreme ludosti, vreme pobrkanih lon�i�a. Ne samo iz kuhinje komunizma na vrhuncu mo�i i slave (o slavi drugom prilikom).

Orvelov re�nik nam se uvukao u �ivot, a da toga nismo bili svesni. Razmislite o izrazima: palata pravde, dom zdravlja, centar bezbednosti, ministarstvo informisanja...

Sa svih strana smo okru�eni stru�njacima zdrave hrane, megakorporacije imaju reklamne slogane da su u slu�bi zdravlja i lepote. Prvo nam prodaju �erpe i ubede nas da spremamo �argarepu bez vode, soli i masti, a onda pomadu da povratimo zdravu boju tena!

Planetu su zarazili novom pasijom - vegetarijanstvom.

Ono, jes' da je to nasle�e najstarijih predaka, ali...

�ta �e vegetarijancima o�njaci? Njima �ak ni sekuti�i nisu potrebni sem da reklamiraju pastu za zube, ali kad �ovek malo bolje razmisli - ne treba im ni pasta.

Vegetarijanstvo je, dakle, neprirodno stanje kako duha, tako i tela.

Jer, trenutak kada je daleki predak, umesto celodnevnog skupljanja bobica, semenki i kr�ljavog vo�a, pojeo prvu porciju mesa, jeste grani�nik izme�u divlja�tva i civilizacije. To nam je poklonilo slobodno vreme (dokolica je stvorila �oveka a ne rad, kako su voleli da govore teoreti�ari s po�etka teksta) i - kulinarstvo. Omogu�ilo nam da kombinujemo ukuse, stvaramo gastronomska �uda, me�amo meso sa �itaricama i povr�em, vo�em...

Da nismo po�eli da jedemo meso, tvrdi se, do evolucije koja je stvorila homo sapiensa ne bi ni do�lo. Novi jelovnik, na kojem je bilo i mesa, podstakao je razvoj mozga jer su tada uno�ene ve�e koli�ine belan�evina, prave hrane za glavu.

Knjaz Danilo je vladao Crnom Gorom od 1851. do 1860. kada je u Kotoru na njega izvr�en atentat. To je bio kraj. A kako je izgledao po�etak, svedo�enje je ostavio Vuk Karad�i� u tekstu "Dolazak knjaza Danila Petrovi�a u Crnu Goru":

"Doma�ini (kapetan njegu�ki Prorokovi�) su pored gosta postavili duga�ku trpezu od dasaka, a po njoj trpe�njak; i pored nje s obe strane metnu se klupe za se�enje. Prvo se jelo donese u �orbi od mesa ov�ijeg, pogust skuvan pirina�. Posle donese se kuvano ov�ije meso u velikim komadima (gotovo u �etvrtinama) koje je jedan od gostiju posle sekao na manje; iza ovoga mesa donese se jagnje�e meso pe�eno, isto onako u velikim komadima, koje je opet jedan od gostiju sekao u kakav sud pred sobom; iza ovoga pe�enja donese se �unka koja se onamo zove pr�ut, a posle nje sir. Gde je knjaz sedeo, bilo je i �a�a podosta, ali mi ovamo dalje pili smo vino stakletom od oke, redom nazdravljaju�i jedan drugom, kao, na primer, �to se u Srbiji kada�to pije �uturom."

I, eto, tu smo gde jesmo.

�ta se promenilo, jesmo li postali razumni doma�ini (planete), ukinuli eksploataciju (�oveka od �oveka, �ivotinje od �oveka, na kraju valjda i �ivotinje od �ivotinje)?

Oni koji se nisu navukli na pri�u o "slu�bi zdravlja i lepote", bez praseta i jagnjeta ne mogu da zamisle gozbu i slavlje, oli�eno valjda najbolje u izreci "da je riba meso ne bi Srbi postili njome".

Znali su to jo� i drevni Huni, Tatari i Avari kad su se hranili sirovim mesom, a nama u nasle�e ostavili u�ivanje u bifteku pripremljenom samo sa za�inima, bez kuvanja ili pe�enja. Ima ih koji se gade na samu pomisao tatarskog bifteka. A gre�e. Jer, Huni, Tatari i Avari su umirali u sedlu i nikada nisu saznali za tuberkulozu i druge te�ke bolesti �to su kosile �itave narode.

Dakle, meso je i lek.

Da knjaza nisu onako zverski ubili, vladao bi on bar jo� nekoliko decenija, podario Crnogorcima vi�e od Zakonika i fakti�ke nezavisnosti, a sebi i okolini mnogo lepih, mesnih trpeza.

A vegetarijanci? Zar ne deluju nekako svenulo?

M. Aleksandrov

prethodni sadr�aj

Up_Arrow.gif (883 bytes)