| Mozaik |
Vreme broj 476, 19. februar 2000. |
�ene XX veka (4) Virginia Woolf Virginia Woolf (1882-1941) u ovom je veku zauvek promenila pojam pisatenjice, pojam engleske pisatenjice, pojam anga�ovane �ene, i u dobroj meri je stvorila ikonu intelektualke, u koju je kona�no, samoubistvom, ulo�ila i svoj �ivot
Virginia Woolf je ro�ena u Londonu, u porodici sa mnogo dece (�etvoro iz prethodnih brakova roditenja, �etvoro u novom braku), i sa porodi�nom istorijom psihi�kih bolesti, posebno sa o�eve strane. Duboko povezana sa porodicom, obrazovana u ku�i, do�ivela je posle smrti majke prvi ozbinjan �iv�ani slom. Devet godina docnije, kada joj je umro otac, �iv�anom slomu sledio je njen prvi poku�aj samoubistva. Smrt polusestre nekoliko godina ranije i smrt brata dve godine docnije nisu nimalo popravili njeno psihi�ko stanje. Prava slika viktorijanske porodice, me�utim, daleko je potresnija od ove emotivne povezanosti. Sve devoj�ice bile su �rtve seksualne agresije dva starija polubrata, �ak i mentalno zaostala k�i iz prvoga braka. To je trajalo godinama, i Virginia to pominje u svojim dnevnicima i pismima. U jednom od takvih svedo�enja, ona navodi za �ene op�teva�e�u formulu seksualne agresije: polubrat je bio stariji, dru�tveno uspe�an i bogat. Kona�no, on je objavio njen prvi roman, Putovanje naponje, 1915. BRILJANTNO LUDILO: Gotovo trideset autora koji su je blisko poznavali, uknju�uju�i njenoga mu�a Leonarda Woolfa, opisalo je njeno pona�anje i psihi�ka stanja - da ne pominjemo biografije nastale posle njene smrti i bez direktnog poznavanja osobe, tako da je Virginia Woolf jedan od retko precizno psiholo�ki obja�njenih autora. Pisatenjica je patila od mani�ne depresije, koja nije morala biti u direktnoj vezi sa neprijatnim seksualnim iskustvima u mladosti. Skoro svi opisi njenoga pona�anja pominju njenu sre�nu prirodu, glasan i spontan smeh, brinjantnu konverzaciju, zajednjivost, neverovatnu radnu energiju, �arm i dru�tvenost. �esti simptomi, ka�u stru�njaci. U krizama, konverzacija se pretvarala u neprekidnu logoreju, koja je mogla trajati danima. Nesanice i glavobonje bile su svakodnevni pratioci. U njeno doba nije bilo lekova i terapija koji bi joj olak�ali �ivot. Sama Virginia, premda je u svojoj izdava�koj ku�i prva objavila prevod Freuda, i premda ga je upoznala, nije verovala u njegove analize. Na jednome mestu �ak pominje "nema�ku glupost" u vezi sa jednim od opisanih slu�ajeva. Bila je svesna svojih kriza i demencije. Njeno poslednje pismo mu�u pred samoubistvo jasno govori o strahu od ludila kao osnovnom motivu. Njena bolest nije sakrivana od drugih: Virginia je istupila iz modela "lu�akinje na tavanu" engleske knji�evnosti. Naprotiv, njen mu�, rodbina i prijatenji, najbonji lekari, bili su stalno na raspolaganju. Leonard je godinama vodio dnevnik njene bolesti, �ak i kalendar njenih neredovnih menstruacija. Svaki put kada bi zajedno primetili simptome, Virginia je stavnjana u postenju, prestajalo se sa dru�tvenim doga�ajima, bolesnici je propisivana dijeta za ja�anje, smanjivano je njeno pisanje, izolacija je bila temenjita. "Koza", kako su je u porodici zvali, bila je, u uslovima svoga doba i svoga dru�tvenog statusa, potpuno za�ti�ena. PISANJE, OBLIK �IVOTA: Njen njubavni �ivot, duboko upisan u njeno stvarala�tvo, tako�e otvara novu stranicu u �enskom pisanju i u �enskom objavnjivanju druga�ije, neskrivene i necenzurisane seksualnosti. Tu se upe�atnjivo pojavnjuje te�ko iskustvo iz detinjstva: najte�i i najdu�i period mani�nosti usledio je posle prve godine braka. Leonard, premda pre nije ni slutio koji je stepen njene bolesti, pokazao se kao njen privr�eni prijatenj, �uvar i organizator. Kupovina �tamparske ma�ine 1917. i osnivanje izdava�ke ku�e bili su deo terapije, i uglavnom njegova du�nost. Virginia sama govori o svojoj frigidnosti, ali veza o�ito nije bila platonska, i planovi o deci odba�eni su tek posle ozbinjnih lekarskih saveta. Pisatenjica je otvorila i potisnutu temu homoeroti�nosti i transseksualnosti, posve�uju�i prijatenjici Viti Sackville-West njenu imaginarnu biografiju, Orlando. U telesno postojanje ove veze jo� uvek sumnjaju neki stru�njaci za Virginiju Woolf. Pisanje je za Virginiju bilo redak oblik �ivota u kojem smrt i patnja nisu stalno prisutni. Zapo�ela je kao kriti�ar i esejist, ali je imala i iskustvo u ve�ernjoj �koli, gde je predavala radni�koj klasi. No njeno poreklo i dru�tvene veze ipak su je doveli do krugova gde se ose�ala dobro, i gde je mogla da isproba svoje ideje u dugim, temenjitim razgovorima - do grupe poznate kao "Bloomsberry Group". Bloomsberry je deo Londona blizu Britanskog muzeja. Godine 1907. Virginia i njen brat Adrian doselili su se u susedstvo svoje sestre Vanesse, koja se udala za kriti�ara Clivea Bella. Me�u intelektualcima koji su se kod njih okupnjali bili su Roger Fry, Lytton Strachey, Desmond MacCarthy, John Maynard Keynes, E.M. Foster. Grupa nije imala poseban program niti zajedni�ke ideje, ve� samo zajedni�ki interes za filozofiju, estetiku i etiku, i radoznalost za novo, za pretapanje umetnosti - posebno knji�evnosti i slikarstva. Virginia je tu upoznala svog budu�eg mu�a, Leonarda Woolfa. FEMINIZAM: Ova obnova knji�evnog salona XVIII veka, sa svom liberalno��u i slobodom izra�avanja, odgovarala je pisatenjici kao osnova, intelektualna i socijalna, iz koje �e formulisati svoj feminizam. Neobremenjen neposrednim politi�kim cinjevima - premda je Virginia bila spremna za direktne akcije i dru�tvene skandale, kao �to je upadanje u ekskluzivne klubove "samo za d�entlmene" - taj feminizam je pre svega bio usmeren u osvajanje socijalnog i intelektualnog prostora za �ene. U svojoj knjizi Sopstvena soba (1929) i docnije u knjizi - feministi�kom eseju Tri gvineje (1938), Virginia Woolf postavnja osnove feminizma koji prema sponjnjem svetu odre�uje beskompromisni pacifizam, ali �ija je "unutarnja" politika jo� mnogo va�nija. �enino pravo na du�evni, telesni, intelektualni integritet, na potragu za identitetom, bez obzira na pokrete i politiku, zahtev je koji pre nje nije bio postavnjen. Njena argumentacija je kulturno-istorijska, ispovedna, duhovita, bespo�tedno kriti�ka. Mo�da tek u svetlosti njenih zahteva mo�emo razumeti njeno odbijanje Freuda: Virginia Woolf je shvatila da psihoanaliza mo�e lako postati jo� jedno sredstvo kontrole nad �enama. Njen knji�evni postupak, obi�no svrstan u "roman toka svesti" (Gospo�a Dalloway, 1925; Talasi, 1931), zapravo je suprotstavnjen psihoanaliti�kom postupku, sa svojom mre�om asocijacija, uvek upisanih u neku interpretaciju kulture. Dana�nja feministi�ka teorija prona�la je u Virginiji Woolf svoju klasi�nu prethodnicu, svoj stalni izvor ideja o �enskom identitetu i njegovoj decentrisanosti, i na prvo mesto u njenome delu pomerila njene feministi�ke eseje - i Orlanda. �ENSKA LAKO�A: Virginia Woolf izvr�ila je samoubistvo 28. marta 1941. Ona i Leonard (koji je bio Jevrejin) imali su od po�etka rata letalne doze otrova u slu�aju da do�e do invazije Engleske. Njihova ku�a u Londonu ve� je bila pogo�ena bombom. No Virginia nije popila otrov koji je imala. Stavila je kamenje u d�epove, u �etnji blizu ku�e u Sussexu, i utopila se u reci Ouse. Po jednoj srednjovekovnoj tradiciji, �ensko telo je lak�e u vodi i te�e se potapa. Dok su retki autori mislili da je to prednost �enskoga tela, drugi su praznovericu upotrebnjavali u su�enjima "ve�ticama". Shakespearova Ophelia ska�e u vodu i pluta po njoj, poludela i pevaju�i, pre nego �to �e potonuti. �ena je, peva amoralni zavodnik u Rigolettu, laka, tal' pium' al' vento. Virginia Woolf je verovala da je njena telesna te�ina garancija njene mentalne stabilnosti, i radovala se kada je debnjala. I tako je Ophelia, u strahu pred kona�nom pobedom ludila, pokupila kamen mudrosti da je spase od njene �enske lako�e. Svetlana Slap�ak |