| Vreme u�ivanja |
Vreme broj 476, 19. februar 2000. |
Buena Vista Social Club
Me�utim, lokalizovan, njihov pristup kao da dobija realne obrise i odgovaraju�e tu�nu argumentaciju. Na pojedina�nim slu�ajevima se ovi mrsitelji posebno inspiri�u i u stanju su da naduvaju balon koji izgleda kao da �e pu�i, a time i popla�iti umireno stanovni�tvo. Njihova destruktivnost se ne dovodi u pitanje, a samo je pitanje dana kada �e biti izvedeni pred lice pravde gde �e im biti odmereno ono �ime se pravda bavi - za�titi ni�njih i pravednih. Za njih nije bitno da li odlaze u muzej, prisustvuju nekoj prezentaciji novih sredstava za hemijsko �is�enje fleka ili sede u bioskopu. Svejedno je. Njihova iskvarena ma�ta plete mrak kojim bi da zatamne pozitivnu, herojsku stvarnost. Dakle, da proverimo: u bioskopu. Tamo se, naravno, mogu videti mnogi filmovi koji o
stvarnosti govore sve najbolje ili bar o ne�em drugom. Me�u drugopomenute spada prijazan
i popularan, kako kritika ka�e - "muzi�ki film" - Buena Vista Social
Club. Ali, anticipatori mraka ne miruju. Oni i elektri�nu gitaru vide kao ekolo�ku
�teto�inu. Gledanje Wendersovog filma se zato njima privi�a kao �etnja Beogradom
budu�nosti. U ovom filmu prose�an gledalac, posebno onaj iz zapadne hemisfere, te�ko
prepoznaje bilo kakvu crnu metaforu. On u njemu vidi romanti�nu i egzoti�nu sliku
Kariba. Buena Vista Social Club je film snimljen na Kubi danas. Me�utim, ne mo�e
se re�i da je film o modernoj Kubi. Kuba danas i previ�e nalikuje onoj od pre trideset
godina. Tada je vreme zale�eno. Ali na Kubi nema fri�idera, pa je odavno zamrznuta roba
ili istrulila ili se izabala. Ipak, iz ku�e u ku�u se prenose karoserije Woxhala,
Bauhausa i Electroluxa - bez motora. Poklonu se zubi ne gledaju. Ru�no
napravljena kolica �kripe pod te�inom olupina. Potemkinovi fri�ideri se prenose iz
jednog stana-muzeja u drugi stan-muzej, na drugu adresu i pod drugo ime. Fri�ider je
ionako samo statusna relikvija. Stanje gra�evina ovu sliku samo upotpunjuje. One su odgovaraju�e oronule, zakrpljene onako kako se moglo i dogra�ene, nadgra�ene i rekonstruisane onako kako se moralo. Klub u koji se pre nekoliko decenija dolazilo po zasluzi krunisanja uspeha muzi�ara vi�e ne postoji - pretvoren je u stanove. U malim, sku�enim stanovima guraju se mnogoljudne porodice, dok deca na ulici voze sklepana vozila koja li�e na skejtbord. Okre�u se zar�ali buri�i i, uop�te, o�igledna je lokalna razrada ikonografije kom�ija u Kaliforniji. Me�u ovim znacima izolovanosti muzi�ari i deca jedine su neprolazne vrednosti, znaci duha koji fri�ideri bez motora, automobili bez to�kova i od tenkovskih transportera napravljeni autobusi javnog saobara�aja ne mogu da pokolebaju i uni�te. Oni su jedini znaci optimizma. Znaci definitivnog razlaza materijala i duha. Milo� Bobi� |