| Mozaik |
Vreme broj 478, 4. mart 2000. |
�ene XX veka (6) Doris Day Postoji li potpuno disciplinovana �enska seksualnost? Posle Drugog svetskog rata, u naponu rastu�eg potro�a�kog mentaliteta i utvr�enih pravila pona�anja u kojima mu�ki autoritet nije dolazio u pitanje, mediji i popularna kultura u Sjedinjenim Dr�avama poku�avali su da doka�u da je upravo tako
Ni pre ni ranije ameri�ka kultura nije bila tako izrazito antiintelektualna: uostalom, to je bilo i doba progona ljudi osumnji�enih za komunisti�ke ideje, �ak i u samom Holivudu. To je bilo doba cenzure, kolektivne prinude, te�nje da se svi pona�aju jednako i da svi izgledaju sre�no. U Evropi, razru�enoj ratom i op�tim siroma�tvom, zavisnoj od ameri�kih kredita, takva slika ameri�kog sna dobila je utopijske oblike. Dok su Evropejke, i na Zapadu i na Istoku, hodale u prepravljenoj ode�i, nosile crno i smatrale najlon �arape luksuzom, Amerikanke su nosile pastelne boje, haljine koje su bile deset puta jeftinije od evropskih, �e�iri�e. Sre�nice u Evropi mogle su samo sanjati da dobiju neku od glamuroznih haljina "iz paketa". VODA I SAPUN: Mo�da nijedna holivudska glumica nije bolje otelovila takvu ameri�ku �enu od Doris Day. Sa "voda i sapun" licem i plavom ali kratkom kosom, peva�ica i solidna plesa�ica, plavih o�iju, rumenih obraza, obi�no odevena u pastelne i svetle boje, ona je ve� od kasnih �etrdesetih godina postala izuzetno popularna, igraju�i uglavnom zdrave, dobro vaspitane, malo brbljive ali dobrodu�ne devojke "iz susedne ku�e". Ro�ena 1924. u porodici holandskog porekla, u Sinsinatiju, ona je bila slika sre�ne ameri�ke prose�nosti, poja�ane pobedom paralize koju je imala u mladosti. Pesme koje je izvodila nisu bile zahtevne, ali je Doris Day bila dobro istrenirana profesionalka. �ak i kada je igrala u ozbiljnijim filmovima morala je u nekom trenutku zapevati. Primera radi, u Hi�kokovom filmu �ovek koji je suvi�e znao sa Jamesom Stewartom (1956) ona igra izbezumljenu majku otetog de�aka �iji se otac sasvim slu�ajno upleo u komplikovanu me�unarodnu �pijunsku igru. Da bi dala sinu znak da se nalazi u ku�i gde je on skriven, zapevala je "Que sera, sera", glupavu pesmicu koja je zatim dobila i Oskara! Istini za volju, Doris Day je umela da igra �ene u nevolji, progonjene, terorizirane: u filmu Pono�na �ipka (1960) odigrala je jo� jednu varijantu naivne supruge �iji monstruozni mu� (stranac � Englez, dakako) priprema njeno ubistvo. ANTISEPTI�KI JASTUK: Na po�etku njene karijere izgledalo je da su njen �anr mjuzikli, kao �to je holivudska varijanta pri�e o Kalamiti D�ejn (1953), gde je igrala mu�kobanjastu ali naivnu devojku sa Divljeg zapada, koja se mo�e nositi sa mu�karcima u pucanju i jahanju, ali se ipak zaljubljuje: jo� jedan Oskar za pesmu, i krajnje za�e�erena vizija istorije ameri�kog Zapada. No najve�i uspesi Doris Day re�ali su se u seriji komedija sa Rockom Hudsonom, sve po istom receptu � dosta brzih i dobrih dijaloga, pokoja pesma, munjeviti ritam doga�aja, obi�no urbana sredina. Od prve u seriji, Razgovori na jastuku (1959), Doris Day je uspevala da �ak i scene u postelji, odevena u spava�icu ili donji ve�, potpuno deseksualizuje. Ironija sudbine htela je da njen partner na filmu, Rock Hudson, bude homoseksualac i da docnije umre od side. Njih dvoje predstavljali su meru dozvoljenog prikazivanja seksa u ameri�koj popularnoj kulturi u doba kada su evropski filmovi bili surovo se�eni za prikazivanje u bioskopima u SAD, a sami ameri�ki filmovi obavezno cenzurisani jo� na monta�nom stolu. Po�etkom �ezdesetih, u doba najve�e popularnosti ovakvog prikazivanja seksa i ljudskih odnosa, nekim ameri�kim autorima postalo je jasno da mogu raditi samo ako se potpuno izdvoje iz sistema. Upravo 1960. John Cassavetes je napravio 16mm film Senke, koji po mnogima ozna�ava po�etak nezavisnog ameri�kog autorskog filma. Doris Day je predstavljala izrazito ameri�ku ikonu, i u doba ameri�ke ekonomske premo�i nad Evropom samouverenost ameri�ke pri�e o uspehu. Presti� evropske kulture polako se vra�ao, i na starom kontinentu sigurno nije bilo razumevanja za simbole i zna�enje koje je u SAD nosila Doris Day. KONSTRUKCIJA �ENE: Njena slika nosi tako jasne znake vremena da vredi pogledati tu konstrukciju �ene. Doris Day je proizvod protestantske bele kulture, u kojoj se �ena odeva i ure�uje da posvedo�i o dru�tvenom stanju, ne zato da zavodi. Njeno telo je besprekorno zdravo i �isto, garancija materinstva i porodi�ne sre�e, ali ta �ena ume da radi, ne skriva se pred svetom i ne boji se pokazivanja svoga tela � funkcionalno, naravno. Njene bluze su u�tirkane, sa koketno dignutom kragnom, dekolte �esto "smiren" kakvom maramom oko vrata, njeni zubi su besprekorni, �minka minimalna, frizura uvek uredna. �ak i kada je ode�a izazovna, kao u biografskom filmu Voli me ili ostavi (1955) gde je igrala poznatu peva�icu Ruth Etting, ona ne podrazumeva vi�e od tela koje se prikazuje: nemogu�e je zamisliti Doris Day nagu. U izvesnom smislu, lice Doris Day delovalo je kao cenzura za njeno telo. Ono je odre�ivalo meru dozvoljenosti �elje i fantazme, koja je ostajala u strogim okvirima protestantske pristojnosti. Treba re�i da ta cenzura nema ni�ta zajedni�ko sa evropskom patrijarhalno��u i potisnuto��u evropskih �ena u tradicionalnim dru�tvima. U filmovima Doris Day otvoreno izra�ava �elju za mu�karcem, bori se sa drugim kandidatkinjama oko njega, pokazuje samostalnost i vladanje sobom i situacijom u dru�tvu koje je ozna�eno visokim stepenom stresa. Tu istu pri�u ponovila je Doris Day i u privatnom �ivotu: uspela je da povrati bogatstvo koje je njen mu� pre smrti rasuo tu�e�i njegovog advokata; nije se odrekla prijateljstva sa Rockom Hudsonom kada je njegova bolest postala javna; uvek je ostala aktivna u za�titi �ivotinja.
Misle�i opet na Doris Day, mo�emo razumeti kako je silovita bila reakcija ameri�ke omladine protiv urednosti, �isto�e i sistemati�nosti protestantske kulture krajem �ezdesetih godina, kako je �elja da se telo i seksualnost oslobode eksplodirala, kako je pobuna protiv svih vidova u�tirkanosti bila motivisana. Ali sa druge strane, i kako je ameri�ko dru�tvo bilo u stanju da absorbuje homoseksualnost i sidu, kako su u�asne stigme neregularnosti i bolesti mogle postati "ponos" u toj istoj puritanskoj protestantskoj kulturi. Prise�am se "parade homoseksualnog ponosa" u Portlandu, dr�ava Maine, negde juna 1995: u povorci je bilo bar dva transvestita koji su podr�avali stil Doris Day. Centralni deo povorke bio je otvoreni automobil u kojem se vozila Miss Maine, sama tako�e "citat" zdrave plavokose. Povremeno, Miss Maine je delila poljupce homoseksualcima i lezbijkama koji bi se popeli na automobil, pokazuju�i tako javno da se ne boji i ne stidi kontakta sa njima. Mo�da je to i najbolje �itanje fenomena Doris Day. Svetlana Slap�ak |