Vreme broj 479, 11. mart 2000.

Intervju: Filip Vujanović, premijer Vlade Crne Gore

Opasna partijska vojska

"S Vojskom Jugoslavije imamo kontakte kojima nastojimo da izbegnemo tenzije, ali nas zabrinjava formiranje Sedmog bataljona Vojne policije, bliske s partijskim funkcionerima"

Filip Vujanović, premijer Vlade Crne Gore, u intervjuu "Vremenu" odgovarao je na pitanja koja su superaktuelna (odnosi s vojskom, prekid robnog prometa...), ali i na ona za koja javnost već duže očekuje odgovor (redefinisanje odnosa u Federaciji, pitanje Prevlake, tranzit cigareta...)

"VREME": Kako tumačite najnoviji prekid robnog prometa između Crne Gore i Srbije?

VUJANOVIĆ: Beograd u kontinuitetu pokušava da destabilizuje Crnu Goru i jedan od načina te destabilizacije jesu ekonomske blokade, sa kojima je Crna Gora suočena već više od dvije godine, u različitom intenzitetu. Ove poslednje mjere su najdrastičniji oblik ekonomske blokade Crne Gore, budući da se jednom zaista brutalnom robnom blokadom onemogućava robni promet iz Srbije prema Crnoj Gori. Izvjesno je da će ta blokada dugoročno nanijeti veliku štetu srpskoj privredi, a mi smo prinuđeni da obezbijedimo alternativna tržišta, kako bismo obezbijedili dobro snabdijevanje osnovnim životnim namirnicama i normalno funkcionisanje privrednog života u cjelini.

Naravno, mislim da je svaka ekonomska destrukcija besmislena. Posebno je besmislena unutar jedne države koja ima jedinstveno tržište. Mi nećemo preduzimati retorzivne mjere. Ponašaćemo se odgovorno, brinuti se i o našoj privredi i o našim građanima.

Sa pomenutih alternativnih tržišta, roba u Crnu Goru ulazi i preko dva granična prelaza otvorenim direktnim dogovorom zvanične Podgorice sa Zagrebom i Tiranom. S vremena na vrijeme čuju se upozorenja da su prelazi u nadležnosti savezne države i da bi Beograd mogao da zatvori te prelaze. Šta će se događati ukoliko se to desi?

Mi smo granične prelaze na Debelom brijegu sa Hrvatskom i na Božaju s Albanijom otvorili u neposrednoj komunikaciji zato što je bilo očigledno da je namjera Beograda da drži zatvorenim te prelaze, a time i Crnu Goru, prema Hrvatskoj i prema Albaniji. Od samog početka je bilo jasno da se formiranjem nove savezne administracije Crna Gora želi držati zatvorenom prema Hrvatskoj, s ambicijom da se na taj način obezbijedi povoljnija pregovaračka pozicija oko Prevlake i uz obrazloženje da od te zatvorene granice Hrvatska ima veću štetu od Crne Gore. Mi smo imali obrnutu logiku u svom odlučivanju, smatrajući da treba da izgradimo dobrosusjedske odnose sa Hrvatskom, a onda da pitanje Prevlake u tim dobrosusjedskim odnosima riješimo. Kada je bilo jasno da komisija koja je odlučivala o pregovorima povodom Prevlake želi na pomenuti način odlučivati o Prevlaci, mi smo otvorili granicu sa Hrvatskom, i ona je već dugo u funkciji, na opštu dobrobit privrede i građana i Hrvatske i Crne Gore.

U odnosu na granicu s Albanijom, smatrali smo da je nužno obezbijediti dobru privrednu komunikaciju i robnu razmjenu s Albanijom i time omogućiti građanima iz Crne Gore i Albanije da imaju dobru saradnju i, konačno, da se postojanjem graničnog prelaza spriječe razni švercerski kanali, koji se, po logici zatvorene granice, nužno stvaraju. Granični prelaz bi trebalo da olakša kontrolu prometa robe i ljudi preko granice.

Ipak, nakon otvaranja Božaja reagovala je Vojska i zaprijećeno je zatvaranjem tog graničnog prelaza. Tim povodom imali ste razgovore sa komandantom Druge armije. Kako su tekli ti razgovori i šta je dogovoreno?

Imali smo jedan korektan dijalog u kojem je saopšten motiv otvaranja graničnog prelaza, upravo ono što sam odgovorio na prethodno pitanje. Nakon tog objašnjenja mislim da je potpuno razjašnjeno sve oko motiva otvaranja granice.

Vojska je sada tamo postavila jednu rampu na kojoj se vodi evidencija vozila i ljudi koji prolaze. Mislim da se radi o kontroli koja ne ometa otvorenu granicu, a treba i razumjeti potrebu da se kontrola obavlja tako da ne usporava komunikaciju sa Albanijom.

Poslednjih dana se mnogo govori o podizanju borbene gotovosti VJ u Crnoj Gori. Kakvi su trenutno odnosi crnogorske vlasti i VJ u Crnoj Gori?

Mi imamo kontakte u kojima želimo da se razjasne svi nesporazumi i izbjegnu sve tenzije, a koji su na dobrobit razvoja Crne Gore i mira u njoj. U svemu što bude nužno za dobar odnos VJ i Crne Gore i smanjenje i izbjegavanje tenzija mi ćemo kontaktirati sa vojskom i razjasniti ono što može biti osnov nesporazuma.

Koliko su realne tvrdnje da VJ može intervenisti u Crnoj Gori?

Zabrinjava formiranje Sedmog bataljona Vojne policije, koji očigledno nije formacija koja svojom brojnošću, načinom komande, obukom i načinom regrutovanja može da spada u redovan sastav Vojske. Slažem se sa svim onim procjenama da je to jedinica koja ima sve elemente paravojske u okviru vojske. Ona se regrutuje po principu partijske pripadnosti uz učešće aktivista te partije u regrutaciji. Ona se obučava u aktivnostima koje nijesu klasična potreba vojne policije. Očigledno je da je ta komanda vrlo bliska po vezama s visokim partijskim funkcionerima partije koja tu vojsku regrutuje, a jasno je i da je brojno stanje te vojne policije neprimjereno nadležnostima vojne policije.

Radi se, dakle, o jednom sastavu koji ima karakter paravojske i koji se može vrlo lako partijski zloupotrijebiti u nekim situacijama u kojima bi se aktiviranjem tog sastava mogao izazvati incident u Crnoj Gori. Mi smo u svim razgovorima s Vojskom upozorili na tu opasnost i tražili da se sasvim jasno odredi šta je nadležnost, na koji način se vojska regrutuje i kakav je komandni odnos prema vojnoj policiji, i iskazali svoje nezadovoljstvo i protest zbog postojanja jednog takvog sastava koji je očigledno van funkcije onoga što je redovna nadležnost vojne policije.

A da li je povodom krize oko graničnog prelaza Božaj i robne blokade razgovarano sa Beogradom?

Ne! Mi nijesmo imali zvaničnih kontakta tim povodom. Ta komunikacija je išla preko Druge armije i njene komande, uz objašnjenje razloga naših motiva, a za koje vjerujem da Vojska shvata.

Za vladinu platformu o redefiniciji odnosa Crne Gore i Srbije neki kažu da je mrtav papir. Koliko je to tačno i kakvi su izgledi da se nastave započeti razgovori?

To zavisi od vlasti u Srbiji. Mi smo početkom avgusta prošle godine platformu uputili s namjerom da se dogovorimo o novim odnosima u našoj zajednici, odnosima koji bi obezbijedili punu državnu, nacionalnu ravnopravnost i potpunu ravnopravnost svih građana. To je bila ponuda koja ni sadržajem ni rokom nije imala karakter ultimatuma. Ona je ostala bez pravog odgovora vlasti u Srbiji, dok ju je opozicija praktično podržala. Mi se do dogovora sa Srbijom nalazimo u aktivnom čekanju, jer smo dio ekonomskog paketa prenijeli Crnoj Gori, i u fiskalnom suverenitetu, i u spoljnotrgovinskoj razmjeni, i u carinskom suverenitetu, a sada i u monetarnom, pri čemu smo sada napravili novi koncept sticanja državljanstva i diplomatiju koja ima prohodnost. Mislim da je Crna Gora pokazala da tu platformu realizuje, a kako će se Srbija odnositi prema njoj zavisi od toga kakav će imati odnos prema budućnosti ove zajednice. Ukoliko budu odgovorno razmišljali o budućnosti zajednice i željeli da ona opstane, vjerujem da će ući u pregovore sa Crnom Gorom. Ukoliko im ne bude stalo, Crna Gora će biti prinuđena da raspisivanjem referenduma potraži samostalni državni put.

Znači li to da je moguće da se građanima Crne Gore uskoro ponudi da referendumom odluče o državnopravnom statusu Crne Gore?

Pa, nama se ne žuri u referendum. Mi imamo vremena da čekamo. Uz jedan aktivan odnos u tom čekanju, pokazalo se da Crna Gora može instrumentima u vođenju ekonomske politike da obezbijedi odgovornu ekonomsku vlast u Crnoj Gori, a da je u političkim odnosima u stanju da sačuva svoj politički dignitet. Mislim da bi prije trebalo da se Srbiji žuri u dogovore sa nama, nego nama u dogovore s njom. Crna Gora se prepoznala u međunarodnoj zajednici. Prepoznala se svojim pozitivnim primjerom i međunarodna zajednica je takvu politiku podržala valorizujući i ekonomske i političke reforme u Crnoj Gori i njenu jasnu ambiciju da se integriše u međunarodnu zajednicu.

I predstavnici međunarodne zajednice opominju da sa referendumom ne treba žuriti. Ponekad to čine dramatično. Možete li nam reći čime pravdaju ta upozorenja, odnosno da li očekuju da će se promjenom vlasti u Srbiji stvoriti uslovi za smirenije razrješavanje jugoslovenske krize?

U međunarodnoj zajednici imaju opravdanu bojazan da bi referendum mogao da znači povećanje tenzija i izvor konfliktne situacije u Crnoj Gori. Oni ne žele da projektuju budućnost Crne Gore jer razumiju da je to pravo građana Crne Gore. Međutim, ukazuju na opreznost, na potrebu strpljivog vođenja državne politike, što je i odnos državne politike Crne Gore i njenog rukovodstva prema pitanju budućnosti Crne Gore. Prema tome, rekao bih da je tu potpuno saglasno viđenje međunarodne zajednice i državnog rukovodstva Crne Gore. Treba voditi jednu strpljivu i opreznu politiku, i mi upravo tako i postupamo.

Nedavno su ministri ekonomije i finansija Evropske unije odbili pristup Crnoj Gori kreditima za razvoj, pravdajući to činjenicom da Crna Gora nema status međunarodno priznate države. Crna Gora je ovih dana dobila robni kredit od Njemačke, a priprema se i konferencija za pružanje pomoći Crnoj Gori naredne nedjelje u Londonu. Kakvi su izgledi da u ovim okolnostima Crna Gora dobije kredite za razvoj?

Mislim da je za Crnu Goru od suštinskog značaja to što je dobila status korisnika Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope. Time je dobila mogućnost da bude korisnik svih onih sadržaja ekonomskog paketa tog pakta, što i podrazumijeva pomoć od finansijskih institucija koje su članice Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope. Vjerujem da ove administrativne smetnje mogu da se prevaziđu. Kod Evropske investicione banke smetnja je u tome što se Jugoslavija još pojavljuje kao dužnik kod te banke, a kod Svjetske banke zato što je administrativno nužno da se posjeduje suverenitet da bi se dobili ti krediti. I u jednom i u drugom slučaju pravili su se izuzeci. Kod Svjetske banke to je izuzetak Palestine, Bosne, Kosova, i mislim da postoje razlozi i kod jedne i kod druge banke da se, i u slučaju Crne Gore, napravi izuzetak. Ono što relativizuje članstvo u ove dvije organizacije jeste upravo dobijena kreditna garancija Njemačke vlade, za koju vjerujem da će biti prva garancija vlada zemalja Evropske unije za obezbjeđenje kreditiranja projekata u Crnoj Gori koje će izvoditi kompanije Njemačke. To bi trebalo da bude prvi primjer, jer očekujem da će i druge zemlje EU-a da slijede Njemačku. Kompanije zemalja EU-a veoma su zainteresovane za investiranje u Crnoj Gori i vjerujem da će i one prema vladama zemalja EU-a adresirati zahtjev da se krediti garantuju od strane vlada.

Time se Crna Gora znatno relaksira od spoljnog zida sankcija, i siguran sam da kreće jedan proces ukupne relaksacije prema Crnoj Gori od kojeg će svi građani Crne Gore imati koristi.

Isuviše je bilo govora i pisanja u nekim medijima da se u Hercegovini i Albaniji grade prihvatni centri za građane Crne Gore u slučaju sukoba. Kakve informacije vi imate o tome?

To su dezinformacije s očiglednim ciljem da se unese nespokojstvo građana Crne Gore. O tim navodnim kampovima u RS sasvim su jasna saopštenja rukovodstva Trebinja i Republike Srpske; o kampovima u Albaniji imali smo jasno izjašnjenje i albanske strane. Dakle to je dezinformacija, jer nema nikakvih razloga da se prave kampovi u okruženju Crne Gore. To se politički hoće, a mi nemamo nikakvih potreba za bilo kakvim nemirima u Crnoj Gori.

Jeste li ubijeđeni da će se očuvati mir u Crnoj Gori?

Mi, kao država, nećemo pružati nikakav povod za sukob, koji bi doveo do građanskog nemira. Državne aktivnosti su usmjerene na ostvarenje ambijenta koji bi obezbjeđivao trajan mir i stabilnost, i nadam se da će oni koji misle drugačije shvatiti da u Crnoj Gori nema prostora za građanske nemire.

Velizar Brajović

Srpska opozicija se mora ujediniti

Koliko su, prema vašem očekivanju, realna očekivanja da će doći do promjena u Srbiji, i kako ocjenjujete političku scenu u Srbiji?

Ne želimo iz Crne Gore da kreiramo politički život Srbije, kao što ne želimo da se iz Srbije kreira politički život Crne Gore. Želimo da svojim pozitivnim primjerom pokažemo da jedan projekat integracije, ekonomskih reformi i demokratije predstavlja nešto što će u međunarodnoj zajednici imati podršku i nešto što će obezbijediti kvalitetniji život građanima Crne Gore. To bi trebalo da bude jaki faktor povezivanja opozicije u Srbiji ka ostvarenju jednog takvog projekta, i mislim da jednim pozitivnim svojim primjerom dajemo jasnu formulu opoziciji u Srbiji – kako se treba ponašati u parlamentarnoj borbi.

Jasno je da bi srpska opozicija morala biti jedinstvena da bi pobijedila, a da bi bila jedinstvena mora da prevaziđe neke razlike koje nijesu vrijedne odsustva ujedinjavanja srpske opozicije. Ona jedinstvena može da pobijedi. Želim da se srpska opozicija ujedini da bi se kao takva upustila u utakmicu iz koje će izaći kao pobjednik.

Prevlaka i Kosovo

Očigledno je da je Crna Gora krenula u obnovu odnosa sa susjedima, konkretno i sa Hrvatskom. Možete li nam reći kakva je sada pozicija Crne Gore i kakav njen stav oko razrješenja pitanja Prevlake?

U odnosu na spor oko Prevlake, Hrvatskoj smo ponudili razgovore koji bi trebalo da budu bilateralni. Ukoliko se u tim razgovorima taj spor ne riješi, onda postoji mogućnost međunarodne arbitraže.

Međutim, smatram bitnim da taj spor ne smije da opterećuje odnose Crne Gore i Hrvatske, on ne smije da sprečava privrednu i građansku komunikaciju, jer ćemo upravo u takvoj komunikaciji kvalitetnije i brže riješiti spor. Naš odnos prema Prevlaci je neizmijenjen. Prevlaku doživljavamo kao sporno teritorijalno pitanje, a Hrvatska kao sporno bezbjednosno pitanje. Vjerujem da bi se bilateralno našao način da se spor riješi, u protivnom – mi smo spremni da presudi međunarodna arbitraža.

Trenutno su na sceni sukobi u Kosovskoj Mitrovici, ali i u dijelu Južne Srbije; a uskoro će i manevri NATO-a na Kosovu. Kako ocjenjujete sve to?

Te nestabilnosti i konflikti moraju da nas brinu i trebalo bi uraditi sve i u okviru Jugoslavije i međunarodne zajednice da se ti konflikti prekinu. Veoma me brinu događaji na jugu Srbije. Mora se učiniti sve da se izbjegne otvaranje jedne sada nove lokalne krize na prostoru Medveđe, Preševa i Bujanovca. Mora se to učiniti od strane pripadnika KFOR-a i od strane odgovornih ljudi te tri opštine, te državnih organa Srbije. Mora se naći način da se izbjegnu konflikti i da se u miru rješavaju ta pitanja.

Reč, dve o švercu

Šverc raznih roba preko Jadrana i dalje je teret na leđima Crne Gore, koja se kao baza za te poslove ne skida sa italijanskih i nekih domaćih medija?

Posao tranzita cigareta se već duže vremena javno raspravlja u Crnoj Gori i veoma je bitno da je on već dva puta ispitan od komisija Evropske unije za nedozvoljenu trgovinu, koja je utvrdila da tu nema ništa što je u zoni državnog kriminala. Komisija je saopštila da se radi o tranzitu koji bi trebalo dogovoriti na nivou ekonomskih odnosa zemalja kroz koje se vrši taj tranzit. Uspostavili smo dobru komunikaciju sa Italijom. Napravljen je sporazum između naše i italijanske policije, i spremni smo da pružimo svu našu pomoć u kontroli lica koja rade taj tranzit i da u svim onim slučajevima, u kojima se utvrdi da postoji interesovanje Italije, ta lica izručimo.

Nema nikakve mistike u tom poslu. To je posao koji se tranzitno vrši, koji se prije Crne Gore obavljao sa drugih destinacija na obalama Jadrana. On je tada bio u funkciji potreba tih prostora, i ne vidim da ima nekih razloga da se sada od toga pravi nešto što je državni šverc ili što ima taj sadržaj. Potpuno smo spremni na saradnju, na kontrolu tog posla i kooperativnost sa nadležnim organima Italije i drugih zemalja.