Nedelja |
Vreme broj 480, 18. mart 2000. |
SPC Lekari i babice bez pričešća Sveti arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC) zatražio je od
sveštenika da lekarima i babicama koji vrše abortuse ne dozvole pričešće.
Sinod je, kako se navodi u saopštenju, "umolio" sveštenstvo
SPC-a da lekare i babice koji vrše abortuse "do pokajanja ne pripuštaju
Svetoj tajni Pričešća i da ih liše prava na rezanje slavskog kolača".
Sinod je ocenio da je "čedomorstvo vapijući greh pred Bogom, osuđen
od celokupnog kanonskog i svetootačkog predanja Crkve, i da kao takvo
preti da u dogledno vreme dovede do biološkog istrebljenja srpskog
naroda". Marke UNMIK-ove poštanske marke Civilna misija UN-a na Kosovu (UNMIK) i Pošta i telekomunikacije
Kosova u četvrtak 17. marta izdaće komplet od pet poštanskih marki na
temu "Mir na Kosovu". U saopštenju UNMIK-a navodi se da će
nove marke početi da se prodaju istog dana kada budu predstavljene. U
sledeća dva meseca, UNMIK-ove poštanske marke upotrebljavaće se samo za
poštanski saobraćaj unutar Kosova, a međunarodni saobraćaj s tim
markama počeće sredinom maja, kaže se u saopštenju i dodaje da je
jednim francuskim avionom na Kosovo stiglo osam miliona novih maraka.
Marke će biti izdate u vrednosti od 20, 30 i 50 pfeniga i od jedne i dve
nemačke marke. Skupština Nezavisnim novinarima zabranjen ulaz Novinarima nekoliko beogradskih nezavisnih medija u utorak 14. marta
nije bilo dozvoljeno da prisustvuju sednici Administrativnog odbora Skupštine
Srbije, iako su o tom događaju uredno obavešteni iz skupštinske
Informativne službe. Obezbeđenje je sa ulaza u Skupštinu vratilo izveštače
agencije Beta i listova "Blic" i "Danas". Novinarima
nije dato nikakvo obrazloženje za zabranu ulaska, niti im je predočena
zvanična odluka o tome. Kako je novinarima nezvanično rečeno, zabrana
je doneta na insistiranje Srpske radikalne stranke. Penzioneri Pola miliona u bedi Penzionerska potrošačka korpa ili "penzionerski egzistencijalni
minimim" raščlanjen je na "biološki minimum" od 1662
dinara, koliko je potrebno za ishranu, higijenu, stanovanje i zdravstvenu
zaštitu, i "socijalni minimum" od 150 dinara, koliko je
potrebno za gradski prevoz, telefon, štampu i članarine. Ispod granice siromaštva u Srbiji se nalazi 557.000 penzionerskih domaćinstava,
a najteže žive beogradski i penzioneri sa juga Srbije, pokazalo je istraživanje
koje je Ekonomski institut iz Beograda uradio za Svetski program ishrane
Ujedinjenih nacija. Svetski program za hranu Ujedinjenih nacija odlučio je da poveća broj
penzionera koji će primati pomoć ove humanitarne organizacije. U saopštenju
za javnost navodi se podatak da od 1. oktobra prošle godine 181.562
penzionera u Srbiji redovno dobija pomoć u hrani koja se distribuira
preko Crvenog Krsta ili Udruženja penzionera. U Srbiji više od 60.000 ugroženih ljudi svakodnevno dobija po jedan
topli obrok u narodnim kuhinjama, a oko 27.000 ljudi dobija pakete suve
hrane, rečeno je agenciji Beta u beogradskoj kancelariji Međunarodnog
komiteta Crvenog krsta. |
Mini intervju: Zoran Anđelković Baki, predsednik
Privremenog izvršnog veća Kosova i Metohije Nisam pretučen
Pitali smo Anđelkovića ko mu vida rane. "Živ sam i zdrav sam i nisam bio predmet napada. To vam je kao da
sam sedeo u kafani u Knez-Mihailovoj, neko se potuče, a oni jave da sam
se ja potukao jer sam jedina poznata ličnost u blizini. Nema u tome ničega
i takvim vestima ne treba pridavati značaj. Neko se potuk'o, ne znam ko
se potuk'o jer se stalno tamo neko bije. Ja čak nisam ni sedeo u istoj
kafani, bio sam u šetnji sa Oliverom Ivanovićem. To je plasirao neko ko
na tome može da ušićari, mada ne vidim šta bi na tome ušićario. Ne
želim da se bavim time. "VREME": Da li vas na Kosovu posećuju partijske kolege
ili su vas ostavili samog? ANĐELKOVIĆ: Dolazi svako ko ima snage i hrabrosti da dođe, i
na to ne treba gledati partijski. Mnogi drugi koji nisu iz moje partije držali
su konferencije za štampu i objavljivali da idu na Kosovo, pa nisu došli.
Ja nisam sâm ovde, ja sam sa Srbima. I sa socijalistima, koji ovde i
dalje imaju najveću podršku građana. Ali ne žive ovde samo
socijalisti, već i obični građani. Kakvi su vam utisci iz obilaska Kosovske Mitrovice? Nije tamo ništa teže nego u bilo kojem drugom delu Kosova i Metohije.
Svakih nekoliko dana imamo poneko ubistvo, kriminal je postao dominantan
na Kosovu. Jedino što je u Kosovskoj Mitrovici najbliži kontakt između
Srba i Albanaca, pa se sve vidi. Mnogo veći problem je Priština ili
Gnjilane, gde Srba više uopšte nema, odakle su proterani i nikome ne
pada na pamet da im obezbedi povratak. Jelena Grujić |
Anketa "Vremena" Da li gledate Dnevnik "u pola osam"? Mitar Zlatić: Da, zašto me to pitate. Pa tamo se može videti mnogo
lepih stvari koje postoje u ovoj zemlji a mi obični građani o tome ništa
ne znamo. Tek kad u pola osam upalim televizor, vidim u kakvoj divnoj
zemlji živim ceo dan a da o tome nemam pojma. Jovanka Predojević: Zaista je tragično da svi građani ove zemlje
finansiraju državnu televiziju, a ona služi za obaveštavanje samo
pristalica tri partije na vlasti. Pokušala sam da gledam te vesti, ali
sam odustala kad sam osetila da posle te informativne emisije moram da
popijem "bensedin". Ratibor Prijić: Pa... gledam, šta ću kad se ništa drugo u mom kraju
ne vidi. Samo, bila je to mnogo bolja emisija dok nisu počele prvo
republike a onda i partije da se svađaju. Ponekad me uhvati strah šta može
da nam se desi od novog svetskog poretka i ovih domaćih... Mileva Vićentić: Gledam, gledam, al' mi posle ništa nije jasno. Je
l' ti jasno šta hoću da ti kažem. Milovan Vidić: Slušam i gledam sve nezavisne radio i televizijske
stanice da bih dobio pravu informaciju. A onda stegnem želudac i odgledam
državni Dnevnik. Znate zašto? Da bih znao šta nas sutra loše čeka. Ovo je pet karakterističnih odgovora iz telefonske ankete "Vremena" sprovedene na uzorku od 50 građana Srbije. Skoro dve trećine (65 odsto) ispitanih ne gleda Dnevnik državne televizije "u pola osam". Od preostalih 35 odsto anketiranih – 30 odsto su stalni verujući gledaoci, a pet odsto su neverni kibiceri. |