Politika |
Vreme broj 480, 18. mart 2000. |
Manevri KFOR-a Na oštrici brijača Tronedeljne vojne
vežbe na Kosovu mogu se posmatrati kao nešto sasvim regularno i uobičajeno,
ali prilike u kojima se održavaju ne deluju nimalo umirujuće. Naprotiv
POJAČANJA I POVLAČENJA:
Najavljeno je da će za manevre – koji se održavaju u vreme godišnjice
intervencije NATO-a u SRJ – biti dovedeno oko 2000 novih vojnika iz SAD,
Holandije, Italije, Poljske, Rumunije, Argentine. Oni će biti povučeni
iz strateških rezervnih snaga NATO-a, odnosno snaga za brzo reagovanje, i
trebalo bi po završetku manevara da se vrate odakle su došli. Činjenicu
da u NATO manevrima učestvuju i snage zemalja koje nisu članice te
organizacije pukovnik u penziji Dragan Vukšić, savetnik u Pokretu za
demokratsku Srbiju, objašnjava vojno-tehnološkim razlozima (da se snage
tih zemalja uče i navikavaju na proceduru, metod i atmosferu u komandama
i jedinicama NATO-a) i psihološkim razlozima (da se razbiju predrasude o
agresivnosti NATO, smanji odbojnost odnosno poveća sklonost toj
organizaciji). Izvori "Vremena" iz
diplomatskih krugova kažu da su neke od skandinavskih zemalja odbile da učestvuju
u manevrima – smatrajući da su van mandata mirovnih snaga, a 15. marta
je "Politika" objavila kratku vest Bete i AFP-a da se Italija
povlači iz manevara. Obrazloženja nije bilo. Podsećamo da KFOR trenutno
čini oko 44.000 vojnika, od kojih je nešto više od 37.000 na Kosovu, a
ostali se kao rezervne snage nalaze u Makedoniji i Albaniji. U Pokrajini
je oko 30.000 pripadnika NATO-a, a preostale trupe dolaze iz drugih
zemalja. DOPUŠTENO ILI NE: Sme li
– s obzirom na mandat dobijen od UN-a i sadržinu Vojno-tehničkog
sporazuma potpisanog juna prošle godine u Kumanovu – NATO da održava
takve manevre? "To je još jedno izigravanje
Rezolucije Saveta bezbednosti UN-a o Kosovu, čiji je cilj pritisak na
SRJ, na našu vojsku, na naš narod" – bio je izričit general
Vladimir Lazarević u intervjuu "Beti" , pitajući još gde u
Rezoluciji UN-a piše da oni mogu vršiti nekakve manevre kad su tu
mirovne snage. Istina, u pomenutom dokumentu ne piše
ni da se manevri ne smeju održavati, a Rezolucije Saveta bezbednosti
ionako se obično bave političkim principima, a ne vojnim vežbama.
"Tvrdnje da je reč o kršenju Rezolucije SB su političke špekulacije
ili čak politički zločin, jer su sračunate na obmanjivanje javnosti i
mogu da imaju katastrofalne posledice" , kaže Dragan Vukšić, objašnjavajući
da "nema nikakve dileme o tome da NATO ima pravo da izvodi
manevre" . Naš sagovornik citira tačku 8
aneksa A Kumanovskog sporazuma, koji se odnosi na status snaga KFOR-a na
Kosovu: "Ljudstvo međunarodnih snaga (KFOR) zajedno sa svojim
vozilima, plovilima, avionima i opremom uživaće neograničen prolaz i
nesmetan pristup na teritoriji SRJ, uključujući i pripadajući vazdušni
prostor i teritorijalne vode. To će uključivati, ali neće biti ograničeno
samo na to, bivakovanje, manevre, kantovanje i korišćenje svih
prostorija i objekata potrebnih za podršku, obuku i operacije."
(Bivakovanje je kad vojska boravi na terenu bez stalnog smeštaja;
kantovanje je korišćenje tuđih kuća i drugih objekata za njen smeštaj;
formulacija da će vojska na nešto imati pravo ali da ono "neće
biti ograničeno samo na"... standardna je oznaka za pravo upotrebe
sile.) I IFOR I SFOR: "Snage
KFOR-a došle su na Kosovo na osnovu Rezolucije 1244, bazirane na glavi 7
Povelje UN-a, što im daje status snaga za uspostavljanje i održavanje
mira uz upotrebu sile u svim slučajevima kojima se narušavaju Rezolucija
i Kumanovski sporazum", kaže dalje Vukšić, dodajući da nije reč
ni o kakvom izuzetku jer su i snage IFOR-a i SFOR-a koje su došle u Bosnu
po osnovu Dejtonskog sporazuma imale i imaju ista prava i izvodile vežbe
i manevre. U zapadnoj Bosni je u aprilu 1998. održana vojna vežba istog
naziva – 'Dinamičan odgovor' – u kojoj je učestvovalo 1800 vojnika
iz Italije, Holandije, Turske, Rumunije, Poljske, SAD i Kanade. Činjenica je da niko nije zvanično
obavestio jugoslovensku vladu o održavanju manevara, a kamoli od nje tražio
saglasnost. No, to nije ništa novo – zapadne vlade i institucije nikad
nisu obaveštavale Ministarstvo inostranih poslova SRJ ni o posetama najviših
zvaničnika njihovih zemalja Kosovu, i to će verovatno tako i ostati sve
dok je Slobodan Milošević na vlasti. Postoje, međutim, neformalni
polutajni kontakti između Vojske Jugoslavije i KFOR-a, tako da država
SRJ svakako nije iz novina saznala za manevre." ČIJI SUVERENITET: Pored
jugoslovenskih vlasti, i stalni predstavnik Rusije pri UN Sergej Lavrov
izjavio je da vojne vežbe NATO-a na Kosmetu predstavljaju "grubo
narušavanje Rezolucije SB1244". "Takve akcije koje se
preduzimaju bez saglasnosti jugoslovenskih vlasti predstavljaju otvoreno
ignorisanje suvereniteta SRJ, zagarantovanog u Rezoluciji SB" , rekao
je Lavrov. Kako, međutim, stvarno stoji sa
suverenitetom SRJ na Kosovu vidi se iz Kumanovskog sporazuma, potpisanog
mnogo pre nego što su dogovoreni predstojeći manevri. Podsećamo na neke
karakteristične formulacije: "KFOR će neometano raditi unutar
Kosova sa ovlašćenjem da može koristiti sva sredstva"...
"Zapovednik međunarodnih snga ima vrhovnu vlast prema tumačenju
odredbi ovog sporazuma"... "KFOR može da se organizuje i operiše
bez ograničenja unutar Kosova"... "Zapovednik KFOR-a imaće
ovlašćenja, bez uplitanja ili traženja dozvola, da učini sve što
smatra neophodnim i ispravnim"… BOLESNI KFOR: Međutim, kako
izgleda, KFOR nije najboljeg zdravlja. Sastav je od početka heterogen, a
sami zapadni izvori se u poslednje vreme žale da neke zemlje povlače
svoje trupe, a da one koje ostaju sve više slušaju svoje vlade i slede
nacionalne interese svojih zemalja umesto da slušaju komandu KFOR-a.
Izvori "Vremena" govore i o trkama vojnih kontingenata da zauzmu
pojedine sektore – između ostalog i s pogledom na buduće ekonomske
poslove (ko će držati "Trepču" ?). Komandovanje i rukovođenje
je u takvim uslovima dosta teško što, razume se, umanjuje i sposobnost
KFOR-a da obavlja posao zbog kojeg je tu. Problema ima još: policija UNMIK-a
nedavno je optužila francuske vojnike da su sprečili istragu nad
incidentima u Kosovskoj Mitrovici. Džeri Adams, regionalni komandant
UNMIK-ove policije, koji je to izjavio sledećeg dana je smenjen. Krajem
februara smenjen je i italijanski general Silvio Macaroli navodno zbog oštrih
kritika ponašanja Amerike u dosadašnjim aktivnostima KFOR-a. Međunarodna
organizacija za ljudska prava "Amnesti internešenel" optužila
je KFOR – takođe u vezi s kosovskomitrovačkim događajima – da ne poštuje
ljudska prava. Na to je britanski ministar spoljnih poslova Robin Kuk
izjavio da nije video izveštaj "Amnestija" , ali da bi kategorično
"odbacio svaku ideju prema kojoj bi KFOR upotrebio nerazumnu
silu" . Generalni sekretar NATO-a Džordž Robertson usred svega toga
tvrdi, prema BBC-u, da nema krize u mirovnoj operaciji na Kosovu i zarekao
se da će biti očuvana snaga misije. Na Kosovu se svakodnevno ređaju
zapadni politički i vojni zvaničnici ranga Veslija Klarka i Havijera
Solane. Zbog takve situacije, zbog toga što
komandant KFOR-a nemački general Klaus Rajnhart kaže da mu trupe nisu
bezbedne, zbog sukoba u Kosovskoj Mitrovici, zbog širenja nasilja na
teritoriju Srbije (Preševo, Bujanovac, Medveđa) – komanda KFOR-a traži
dodatne trupe. Komandanti NATO-a kažu da bi brojčano stanje trebalo
vratiti na 49 000 vojnika, koliko ih je bilo u leto 1999. i da bi trebalo
formirati specijalne sastave izviđačkih i obaveštajnih odreda (2000
novih ljudi). Dosad su samo Francuska i Italija izrazile spremnost da pošalju
još 700, odnosno 400 vojnika. Američki ministar odbrane Vilijem Koen je,
svakako vodeći računa o predizbornoj trci u SAD, pre nekoliko dana
izjavio da će svako novo angažovanje američkih snaga biti kratkoročno. BRZO REAGOVANJE: Jedan od
bitnih problema jeste činjenica da je KFOR trenutno vezan za teritorije;
sede tamo gde su raspoređeni, a nedostaju im oni ključni brzi i
pokretljivi sastavi. Predstojećim manevrima se, dakle, proverava takva
operativna grupacija koja bi stacioniranim snagama KFOR-a olakšala posao.
"Uvežbava se brzo premeštanje snaga za hitno reagovanje, što je
jedan od strategijskih problema sa kojima se sučeljavaju evropske zemlje,
članice NATO-a, budući da nemaju odgovarajuću transportnu
avijaciju", objašnjava Vukšić. Imajući u vidu sve okolnosti, međutim,
jedan od sagovornika "Vremena" , bivši ministar odbrane, pita
da li je verovatno da bi jačanje takvog operativnog segmenta bilo
usmereno samo na samo Kosovo, odnosno da li se sve to radi samo zbog
nemira u Kosovskoj Mitrovici? On sumnja u to, navodeći neuralgične
tačke u kojima bi NATO eventualno mogao uskoro delovati (preševska
dolina i Crna Gora), i smatra da manevri KFOR-a ohrabruju separatističke
težnje u Crnoj Gori i ekstremiste UČK-a u Preševu, Bujanovcu i Medveđi.
"Nijedno vežbanje vojne sile
i njenih delova van matične teritorije ne može se shvatiti samo kao uvežbavanje
te sile radi vojnih zadataka – jer bi ispalo da su manevri sami sebi
cilj. Manevar sigurno ima svoje vojno-tehničke, strategijske i taktičke
ciljeve, ali je još više sigurno da on taj vojno-tehnički cilj
ostvaruje u okviru nekog političkog cilja NATO država. Taj politički
cilj daje manevru smisao i služi mu za orijentaciju", rekao nam je
taj izvor. Uostalom, Vojni leksikon iz 1981. godine manevre definiše kao
"organizovan i usklađen pokret snaga i sredstava u pripremi i izvođenju
borbe na kopnu, moru i u vazdušnom prostoru". ISTOK-ZAPAD: Političke
izjave zapadnih zvaničnika, istina, zasad ne potvrđuju pomenute bojazni.
U Crnoj Gori je prošle jeseni izgledalo sasvim izvesno da će referendum
o nezavisnosti biti raspisan ovog proleća, ali je pod direktnim zapadnim
pritiskom to zasad odloženo. Ovih dana pljušte upozorenja i u vezi sa
srpskim pograničnim teritorijama. Prema agencijskim vestima, portparol
Stejt departmenta Džejms Rubin koji je zajedno sa američkim izaslanikom
za Balkan Kristoferom Hilom boravio na Kosovu, upozorio je Albance
"da ne očekuju pomoć Zapada izvan granica Kosova". Rekao je da
su se zapadne zemlje pre godinu dana obavezale da će vojno pomoći
kosovskim Albancima, ali da takvo obećanje nije dato Albancima koji žive
izvan Kosova. Igor Ivanov, ruski ministar
spoljnih poslova, međutim, ne misli tako. On je u pismu ministrima G-8
(SAD, Velika Britanija, Francuska, Nemačka, Italija, Japan i Kanada)
izrazio zabrinutost da bi "veoma kritična situacija" u trima opštinama
juga Srbije, u kojima većinu stanovništva čine Albanci, mogla da
inicira novi rat. Konkretno, upozorio je na "mogućnost ponavljanja
prošlogodišnjeg scenarija". Po mišljenju Dragana Vukšića,
moglo bi se smatrati da manevri "dobijaju drugi smisao ako bi snage
KFOR-a bile podržane sa enormno jakim snagama koje bi bile dovedene na
Kosovo i Metohiju za tu priliku – uz mogućnost da tu i ostanu – i ako
bi vežbe pratile pojačane aktivnosti avijacije, za šta nema
potrebe". POSLEDICE: Konačno, kako se
manevri NATO-a mogu odraziti na ionako očajne političke prilike u
Srbiji? "To zavisi od našeg prilaza", kaže Vukšić. "On
može biti realističan i trezven, što podrazumeva da na Kosovu vlada
realnost koju mi ne možemo promeniti, ali je svojim ponašanjem možemo učiniti
još težom. Možemo se ponašati kao i dosad – da negiramo svaku
realnost, da nam je za sve neko kriv, a mi ni luk jeli ni luk mirisali.
Takvo ponašanje doprinelo bi da se stvara nervoza, dižu tenzije, da se
plaše ionako zaplašeni građani. To se delimično već dešava, jer
narod veoma zabrinjava mobilizacija koja je u toku. Želeo bih da verujem
da će nadležni naći u tome pravu meru i shvatiti da za značajnije
vojne mere sa naše strane nema potrebe", kaže Vukšić. "Bili bismo budale da ne podižemo
borbenu gotovost", tvrdi pomenuti bivši ministar. "Svaka zemlja
na svetu bi u ovim okolnostima to učinila", dodao je. Svi sagovornici "Vremena"
slažu se, međutim, da je lako moguće da vlast iskoristi NATO manevre da
zabrani javna okupljanja, ugasi još slobodnih medija, pojača represiju i
– zvanično ili ne – uvede vanredno stanje. Razlozi za optimizam bi
se, dakle, mogli naći samo u domenu naučne fantastike. Roksanda Ninčić NATO zatvara krug
Za šta se to
KFOR uvežbava
Drugi sagovornici na prvo mesto
ciljeva manevara stavljaju potrebu NATO-a da potvrdi uspešnost KFOR-a i
njegovu kontrolu na terenu, da ojačaju njihovo prisustvo i pokušaju da
isprave sve prisutniju – i u zapadnoj javnosti – sliku o neuspešnosti
misije na Kosovu. |
prethodni sadržaj naredni |