| Nuspojave |
Vreme broj 481, 25. mart 2000. |
|
Goli
pi�tolj Student
Vladica je svoje bitisanje u Apsurdistanu platio glavom
S
obzirom na to da sa studentskim domovima i sli�nim "kolektivisti�kim"
ustanovama � osim kasarni, gde je ionako problem da iza�e� a ne da u�e�
� nisam imao nikakvog iskustva, silno sam se traumatizovao prilikom
svakog izlaska i povratka: �ta ako me ne puste, �ta ako se razotkrije
stra�na, kompromituju�a �injenica da ne pripadam ovde, da samo
parazitiram na grba�i �ire Dru�tvene Zajednice?! Moji ljubazni doma�ini
podsme�ljivo su gledali na moj strah, uveravaju�i me da samo treba da se
"pravim lud" i sve �e biti u redu, niko ne�e postavljati suvi�na
pitanja. Ipak, svaki put kad bih pro�ao pored flegmati�nog portira ose�ao
sam se kao da sam dobio na bingu,
uveren da sam, �to bi rekao Milojko Panti�, pravi "miljenik
Fortune"... Iz
dana�nje perspektive, reklo bi se da ni s�m nisam znao koliko sam u
pravu, ako ni�ta drugo, u nekom "anticipativnom" smislu. Jer,
koliko pre neki dan, ubi�e jednog de�ka samo zato �to je, u cik zore,
hteo da u�e u Studenjak sa bratom i prijateljem, da se u prijateljevoj
sobi okrepe pola sata-sat pre polaska prvog autobusa. Ubijeni Vladica
Stojanovi� iz Bora bio je, ina�e, legalni stanar jednog od beogradskih
studentskih domova. �to �e re�i da je cela ona stvar ipak bila
potencijalno pogibeljna, kao svako kr�enje tabua. Strela je
odavno bila odapeta, samo se �ekalo ko �e nezgodno da natr�i i da joj
bude �rtva. Trebalo je samo da se sklopi nekoliko ne ba� te�ko
sklopivih okolnosti: dr�ni studenti, nervozan �uvar i � pi�tolj. The
rest is tragedy. E sad,
�ovek ne mo�e da odoli da ne postavi par d�angrizavih pitanja; recimo
� �ta �e vatreno oru�je (napunjeno pravim
mecima, bog te!) jednom obi�nom portiru u jednom najobi�nijem
studentskom domu? Koga on to �uva, i od koga? Osim ako ovde jo� uvek ne
va�i tito-kardeljevska ONO&DSZ doktrina o "naoru�anom
narodu" u kojoj je, logi�no, i svaki nadobudni vratad�ija �to
drema na promaji zapravo "nezaobilazan subjekt Snaga
Bezbednosti", "karika u lancu odbrambenog sistema" ili �togod
sli�no. Jedan moj kolega ima teoriju da je sve ovo logi�no utoliko �to
su vlastima potrebni ovako "korumpirani" studenti � koji
stanuju i hrane se gotovo bukvalno za
d� � pa ih zato raspi�toljeni �uvari vi�e �uvaju od njih
samih nego od spoljnog sveta, dok, na primer, banke niko �iv ne �uva jer
je op�te poznato da u srpskim bankama � nema ni�ega. �ak je i
poslednji mi� u jednoj srpskoj banci uginuo jo� 1996. Od gladi. Te su to
utoliko i najbezbednije ustanove u dana�njoj Srbiji, Zemlji Naglava�ke,
nebranjene usled svoje larpurlartisti�ke beskorisnosti.
Jednom sam tako, na primer, �etiri meseca poku�avao da izvu�em ke� sa
svog �iro-ra�una u "najve�oj" beogradskoj banci, a onda sam
se, slomljen, obratio psihijatru. Kada sam mu poverio svoj slu�aj ovaj se
rasplakao, jer i s�m ima ra�un u istoj banci, pa sam morao da ga vodim
na pi�e i ube�ujem kako �ivot ima i lepih strana. Poredak
je, dakle, baziran na apsurdnom izvrtanju vrednosti. To je uvek mu�no,
neretko sme�no, a ponekad, bogami, i pogibeljno. Student Vladica je svoje
bitisanje u Apsurdistanu platio glavom. Razume se da njegov pravi ubica
nije onaj nesre�nik koji mu je sasuo metak u glavu samo zato �to je poku�ao
da po�ini tako u�asan zlo�in kao �to je polu�asovno ispijanje �aja u
prijateljevoj sobi (usput, opravdavaju�a floskula kako su "posete
dozvoljene samo do 23 �asa" beskrajno je uvredljiva za odrasle ljude
koji nisu pitomci ni KP doma ni psihijatrijske bolnice); pravi ubica je
onaj koji je "braniocu studentskog ognji�ta" tutnuo revolver u
ruke, a to, opet, nije security firma za koju je
radio nego sam Sistem, sama sr� morbidnog Antiporetka baziranog na
Antivrednostima. Samo
naizgled bizaran zlo�in u Studenjaku utoliko je savr�en parnjak onoga �to
se tih dana odigralo u Zemunu, gde su "nepoznati napada�i"
upali u stan advokata Husnije Biti�a � u poslednje vreme dosta anga�ovanog
na odbrani kosovskih Albanaca po ovda�njim sudovima � i pretukli ga
toliko da mu je i �ivot bio ugro�en, ne po�tedev�i te�kih batina i
uvreda ni njegovu suprugu. Ovaj je doga�aj ve� na prvi pogled
prepoznatljiv odraz logike Sistema, jer sve su kockice tu, na dohvat ruke,
i lako se sla�u u standardan mozaik: advokat se bavi za�titom ljudskih
prava, �to �e re�i antire�imskom delatno��u par
exellence; pri tome je jo� i Albanac, �to je ve� nevi�ena
drskost. Pravi "sistemski" zlo�in, prepoznatljiv do ga�enja.
Postoji, me�utim, i teorija da motivacija napada�a nije bila
"politi�ka" nego materijalna: svojom delatno��u Biti�
navodno "pljuje u �orbu" nekim (nadri)advokatima koji uzimaju
silne pare (u hiljadama DM) od porodica optu�enih i zato�enih kosovskih
Albanaca tvrde�i da je to jedini na�in da se izdejstvuje njihovo osloba�anje.
Trik je prosta�ki jednostavan: zahvaljuju�i odli�nim
"kooperativnim" vezama sa re�imom i njegovim polit-pravosu�em,
oni zapravo unapred znaju ko �e biti oslobo�en, tako da je
"usluga" zapravo �ista kombinacija magar�enja i reketa. Ali,
tek je ta verzija pri�e duboko
sistemska, jo� mnogo vi�e od ponu�ene odgonetke u klju�u
politi�ko-etni�ke netrpeljivosti: bezobalna korumpiranost i le�erna
sprega s podzemljem su ne�to kao trade
mark Srbije kakvu su stvorili mra�ni gazimestanski Vra�a�i
Dostojanstva. Po�to je sve ovo ve� punu deceniju "tak
normaljno", javnost se nije ne�to preterano uzbudila glede Biti�eve
sudbine: prebiti ili ubiti nekoga zbog mr�nje ili zbog para ovde je
odavno rutinski deo Logike Stvari. Zato
je ubistvo u Studenjaku diglo mnogo vi�e pra�ine � nedostaje prepoznatljiv motiv.
A svako ko je makar �itao ili gledao krimi�e zna da je bez
"pristojnog" motiva zlo�in gotovo nerasvetljiv. Ovde je ime
"tehni�kog" ubice dodu�e poznato, ali se s�m �in ubistva
doima apsurdnim jer izmi�e uobi�ajenim predod�bama o
"legitimnim" pobudama za li�avanje glave: ubica nije iz svega
izvukao nikakvu vajdu, niti je tragedija mogla biti reinterpretirana
nekim "politi�kim" zna�enjem koje bi joj podarilo la�ni
Smisao. Dakle, tragi�na besmislica u �istom stanju,
apoteoza sveukupnog apsurda �ivljenja i umiranja u jednom sistematski
razvaljenom dru�tvu. Ali, ba� zato, i amblematska,
prepoznatljiva; pucanj u nesre�nog Vladicu spontani je izbruh dugo
potiskivane istine: Sistem je opasan po �ivot, jer su njegova pravila
nakazna. Njegove �rtve borave s obe strane cevi. Teofil
Pan�i� |