Vinko Bre�an, reditelj
Guru hipi komune
Niko nije nostalgi�an prema politici, ili prema granicama, to bi bilo �udno, jer granice su pojam prema kome �ovjek ne mo�e bit nostalgi�an, a mo�e biti prema emocijama i do�ivljaju svijeta koji smo imali. U tom smislu postoji moja nostalgija
Pro�le nedelje, beogradska publika je iskrenim, sr�anim
aplauzom pozdravila Mar�ala,
Vinka Bre�ana, scenaristu filma Ivu Bre�ana, glumce Lindu Begonju,
Predraga Vu�evi�a i Bojana Navojca, monta�erku Sandru Boticu-Bre�an i
producenta Ivana Malo�u, isto kao �to je, sude�i po novinskim izve�tajima,
zagreba�ka publika pozdravila Nebesku
udicu i ekipu filma koja je gostovala u Zagrebu. �itanje poruka koje
su razmenili reditelji Ljubi�a Samard�i� i Vinko Bre�an sa �eljom da
istovremene premijere njihovih filmova simbolizuju po�etak saradnje
srpske i hrvatske kinematografije bilo je najdirljiviji deo ve�eri.
"VREME": Postali ste deo jedinstvenog me�udr�avnog kulturnog doga�aja, koji �e, nadajmo se uskoro, postati deo budu�e istorije kulture na�ih zemalja.
VINKO BRE�AN: Mislim da to ne�e bit neki povjesni doga�aj nego korak ka uspostavljanju jednog sistema... �ujte, velika je prednost da ja mogu prikazivat ovdje film a da ne moram brinut o prijevodu. Naprosto pu�tam film takav kakav jeste, i to funkcionira, i to je dobro. Vjerujem da je to budu�nost kinematografije ovih prostora, da postoji mogu�nost slobodnog prikazivanja filmova na vi�e-manje zajedni�kom govornom podru�ju.
Deo interesovanja beogradske publike za va� film vezan je i za zemlju iz koje on poti�e, odnosno za sve ono �to ovda�nje gledaoce asocira na Hrvatsku.
Naravno da postoji momenat atrakcije. Sje�am se kad je film Rane iz Beograda do�ao u Zagreb, �to je isto tako bila velika atrakcija. Mislim, film je jako dobar, odli�an je, bez sumnje jedan od najboljih evropskih filmova te godine, ali sigurno je postojao u atmosferi i taj plus � dolazi film iz Jugoslavije, a nismo vidjeli film iz Jugoslavije osam godina, 'ajmo ga brzo vidjet. Da, i taj element postoji.
U jednom od slojeva Mar�ala postoji samokritika u stilu �eto, ovakvi smo bili pedeset godina, a i jo� nas ima takvih�, ali ispri�ana tako da ne povredi, �ak sa dosta nostalgije. Da li zato �to mislite kako je to vreme bilo dobro ili prosto zato �to je to vreme na�e mladosti?
�im u svom odnosu prema nekom vremenu krenete u ironiju ili komediju, zna�i da prema njemu osje�ate nostalgiju. Kolko sam ironi�an prema tom vremenu toliko sam i nostalgi�an; to su dva osje�aja koja su vezana jedan uz drugi. Ali, sigurna je jedna stvar: niko nije nostalgi�an prema politici, ili prema granicama, to bi bilo �udno, jer granice su pojam prema kome �ovjek ne mo�e bit nostalgi�an, a mo�e biti prema emocijama i do�ivljaju svijeta koji smo imali. U tom smislu postoji moja nostalgija.
Za�to ste uop�te o Titovom vremenu pri�ali stilom komedije?
Pa ja sam vam Mediteranac, znate... neko me je pitao za�to nisam o situaciji iz Mar�ala i Otoka radio dokumentarni film. Ja ka�em jesam, radio sam, oba filma jesu stilizirana, naravno, ali s druge strane oni i nose u sebi jedno istinito doga�anje. Kao Mediteranac uvijek vidim i tra�im komi�no u tragi�nom ili ne�to ozbiljno u komi�noj situaciji, tako da je to uvijek neki dvojaki osje�aj, kombinacija.
Kako se Hrvatska odnosi prema filmu?
Mo�emo govoriti o dva perioda. Jedan je do tre�eg sije�nja 1999. godine, a drugi zadnjih deset godina. Tisu�u devetsto devedesete su se promjenile i politi�ke i produkcijske okolnosti. Iz tih razloga je jedna srednja generacija redatelja, kao �to su Rajko Grli� i Lordan Zafranovi�, napustila Hrvatsku, a jedna starija generacija redatelja su postali politi�ari, �ak potpredsednici dr�ave, ili pak zbog produkcijskih razloga vi�e nisu ulazili u snimanje. Koli�ina sredstava koju su mogli skupiti u tom trenutku nije bila dostatna da rade film na na�in na koji oni rade. I tu je nastao prazan prostor. Sa jedne strane su do�li, onako kao postnuklearni �ohari, debitanti redatelji me�u koje spadam i ja, a s druge strane su se pojavili avanturisti. I to je blaga rije� � avanturisti. To su ljudi koji su nedostatak talenta nadokna�ivali jeftinim domoljubljem u svojim filmovima. I na�alost, u tom bloku je �itav niz filmova koji je vratio hrvatsku kinematografiju unazad, tako da smo nakon tre�eg sije�nja, nakon promjene tog sistema, postali svjesni da se vi�e nikad ne�e snimati takvi filmovi. Patriotski pod navodima. Mi tek mo�emo po�eti graditi novu kinematografiju s novim ljudima koji su se pojavili poslednjih deset godina, da privu�eno nazad srednju generaciju, i da vratimo staru koja je odustala zbog produkcijskih razloga. Tako �emo za dvije-tri godine dobit realnu sliku hrvatske kinematografije.
Govorite kao da u�estvujete u tom projektu preobra�aja hrvatske kinematografije?
Na odre�eni na�in jesam deo toga, da budem iskren. Sada sam zadu�en da pomognem nekim financijskim injekcijama preko bud�eta da se dokumentarni film digne na noge. Nekad je Hrvatska bila jako poznata po dokumentarnom filmu. Naprosto, domoljubni filmovi se vi�e ne�e snimat. To je to�ka. Dr�ava vi�e ne�e davati sredstva za ne�to �to nema umjetni�ko pokri�e. Koji je razlog da takav film snimamo? Moramo napraviti projekt, za �to se kao redatelj i borim, da razbijemo monolitni sustav financiranja iz ministarstva kulture, ve� i da uspostavimo novu instituciju, Hrvatsku filmsku fondaciju, neovisnu od dr�ave. Fondaciju koja �e s jedne strane preko bud�eta, a s druge strane preko dionica, �iji bi vlasnici bili �Jadran film�, �Kinematografi� i neke takve institucije, i s tre�e strane preko kino karata, poku�ati pomo�i hrvatski film i uspostaviti neke sisteme koji �e biti neovisni od toga ko je na vlasti. To je projekt kojim se sad bavimo i za koji vjerujemo da bismo za godinu, godinu i pol mogli do�i do njega.
Kako nabavljate novac za film?
To je dosta te�ka stvar. Po�nete sa producentom, pa zajedno tra�ite sufinanciranje od dr�ave, i kulminirate sa uslugama od Hrvatske televizije na nivou kamera, rasvjete i ostale tehnike, a na kraju jedan dio novca producent tra�i od sponzora. Kod nas je dosta autisti�na situacija zato �to jo� nismo uspjeli iza� vani i prona� neke strane fondove. Sistem nam je jo� inkopatibilan uvijek sa stranim fondovima.
HRT vam je ovog puta odmogao, zabraniv�i reklamu za Mar�ala?
Slu�beno obja�njenje je bilo da je reklama tendenciozna. Nema reklame koja nije tendenciozna, niko ne ka�e: prodajemo jedan osrednji fri�ider, svi ka�u da je taj fri�ider najbolji na svijetu. Prema tome, tendencioznost je su�tina reklame. Naravno da su obja�njenja televizije bila glupost. Nisam prihvatio da ka�em: u redu, nema reklame, onda ni�ta. Na svoj na�in sam se borio i javno govorio o cenzuri. Ali, vjerujte, sad mi taj problem izgleda kao povijesni doga�aj. Duboko sumnjam da �e se ikada vi�e dogoditi. Zapravo, kad malo razmislim, od tre�eg sije�nja naovamo sve je to jedna daleka pro�lost koja se vi�e nikada ponoviti ne�e.
Mar�al je u Berlinu dobio nagradu �Volfgang �taut�. Koliko je tema, dakle Tito, doprinela uspehu filma u inostranstvu?
Gledajte, hrvatska kinematografija je mala i sigurno je tema filma jedan od va�nih elemenata koji mo�e privu� interes i festivala i publike. Ne valja od toga bje�at. Imao sam problem kako strancu objasniti �to je to �tafeta. On zna za �tafete �etiri-put-sto metara, do�e� prvi, dobije� medalju. Jedino kod nas je postojao taj mit, poruka u �tafeti, drug Tito je dobije i �ita, tako da smo u filmu morali izmisliti arhivski film o �tafeti da bi strancu, ali ne samo strancu nego i klincima koji su ro�eni kasnije, objasnili �to je to �tafeta. Rekli su mi da ako postoji mjesto u zapadnoj Evropi gdje taj film mogu razumjeti onda je to sigurno Berlin. Jer Berlin je bio podeljen na socijalisti�ki i kapitalisti�ki dio, i oni taj odnos socijalizma i kapitalizma sigurno sjajno razumiju. Njema�ka publika je, ono �to sam �uo i osjetio, jako dobro reagirala. Mene zanima �to �e bit u Montrealu. Kad do�e publika koja sa socijalizmom nema nikakve veze, e to je zanimljivo � kako �e funkcionirat taj humor. Za svoj prvi film mislio sam da je lokalni problem koji se ne mo�e razumjeti van Hrvatske. Ali sam vidio da se publika u Izraelu smije.
Ne izbegavate saradnju sa ocem, jednim od najpoznatijih komediografa biv�e Jugoslavije? Zar ne rizikujete da �e vam biti prigovoreno?
Pa ne sara�ujem samo s ocem, moja �ena je monta�er, moj najbolji prijatelj je kompozitor, moj drugi najbolji prijatelj je direktor fotografije. Kako da vam ka�em, film vidim kao jednu veliku hipi komunu koja zajedno radi film. Nisu samo ljudi koji se prezivaju Bre�an moja obitelj; svi ljudi koje vidite na odjavnoj i najavnoj �pici, svi su oni moja obitelj. Ja sam kao redatelj samo guru jedne velike hipi komune koja gradi projekt koji se danas zove Mar�al, ju�e se zvao �Kako je po�eo rat na mom otoku�, a sutra �e se ne znam kako zvat!
Sonja �iri�
