Knjige: Nazovi NATO radi umorstva
Rat bez lica
"Gotovo nigdje kao u Francuskoj ne postoji tolika mo� inteligencije koja je postala nezaobilazni faktor u svakoj javnoj ili politi�koj debati i koja je uzurpirala prostor javne rasprave samo zato �to se naziva 'inteligencijom'" � ka�e Frano Cetini�
Nema sumnje da su se�anja
na 24. mart 1999. Frana Cetini�a i nekog budu�eg �itaoca njegove knjige
koji se tog dana zatekao na teritoriji onoga �to se naziva Jugoslavijom
su�tinski razli�ita. Pisac je bio u Parizu, gde �ivi ve� godinama, dok
se njegov potencijalni �italac mogao na�i u bilo kom gradu zemlje koja
je postala stvarna tek kao "legitimni cilj", i bilo bi mu
svejedno jer se svuda ose�ala ista strepnja zbog onoga �to se neumitno
pribli�avalo. Kada je autor "pari�kog kolateralnog dnevnika"
tokom ve�eri saznao da je po�elo bombardovanje Jugoslavije, budu�i �italac
njegove knjige ve� je bio siguran da sirena koju je �uo nije samo puko
isprobavanje ko-zna-�ega. Dok je Frano Cetini� tokom ve�ernje tribine
posve�ene Slobodanu �najderu iznosio prve kriti�ke stavove o NATO
intervenciji, njegov �italac je ve� oslu�kivao tutnjavu eksplozija u
daljini. Njihova iskustva rata odvijala su se od tog trenutka simultano
ali ipak razdvojeno, neraskidivo povezana istom, sudbinskom temom.
"Iza ove knjige ne stoji ambicija ve� indignacija", re�i �e tokom razgovora Frano Cetini�, prevodilac, novinar i publicista, koji je nedavno boravio u Beogradu na promociji svog dnevnika Nazovi NATO radi umorstva (izdanje Vremena i Samizdata � Free B92).
"Ova knjiga nije rezultat strate�kih studija kojima sam ina�e sklon", nastavlja Frano Cetini�, "ve� plod bilje�ki koje sam vodio od �asa kada sam prvi put osjetio kovitlanje doga�aja koji su neodoljivo podse�ali na ono �to je De Ru�mon tokom Drugog svjetskog rata nazivao 'udjelom �avla'. To je moj privatni kalendar o susretima i razgovorima sa ljudima koji su bili zanimljivi i podsticajni za razmi�ljanje", obja�njava ovaj Kor�ulanin koji je nakon zavr�ene gimnazije u Dubrovniku diplomirao na Katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Ve� nakon prvog dana bombardovanja, stvarnost u kojoj se zatekao budu�i �italac Cetini�eve knjige raspala se na gomilu deli�a koji kao da su pripadali sasvim razli�itim svetovima, ba� kao �to se intelektualna scena Francuske podelila na mno�tvo usamljenih glasova koji su se na kraju okupili oko onog "za" intervenciju i "protiv" nje. Udaljeni �italac ve� je prvog dana za trajanja vazdu�ne opasnosti mogao do�iveti tu raspadnutu stvarnost, gledaju�i sportistu koji na jednom beogradskom stadionu uredno raspakuje opremu i po�inje sasvim lagane ve�be zagrevanja, majstore koji u istom trenutku na obli�njem gradil�tu nevoljno kuckaju daske ispijaju�i pivo, vlasnika prodavnice u prizemlju koji u�urbano postavlja metalne re�etke na vrata, dok su se u zagu�ljivom i prljavom podrumu zgrade �iji graditelji nisu podlegli hladnoratovskom strahu od neprijatelja tiskale �itave porodice, ste�u�i torbe sa konzervama, dvopekom, mineralnom vodom, snopovima sve�a, kutijama cigareta i prekriva�ima koji nisu dozvoljavali da se ratne rezerve sakriju u unutra�njost torbi od pogleda nepristojnih radoznalaca.
Frano Cetini� provodio je prve dane rata u redakciji Radio France Internationale, gde je zaposlen kao urednik, gledaju�i, prema vlastitom obja�njenju, kako narasta medijski balon intervencionista oko koga se okupila grupa novih francuskih filozofa i "intelektualnih snaga za brzu intervenciju": "Ratom protiv rata", "Neizbe�no", "... Ne mo�e se vi�e isklju�iti totalni rat protiv onih Srba koji i dalje ostaju za�arani Milo�evi�em", "Nametnuti mir oru�jem"... ponavljali su tekstovi u "Mondu", "Ekspresu" i ostaloj francuskoj �tampi.
"Pari�ka intelektualna sredina predstavlja neobi�an svjetski fenomen", smatra Frano Cetini�. "Gotovo nigdje ne postoji tolika mo� inteligencije koja je postala nezaobilazni faktor u svakoj javnoj ili politi�koj debati i koja je uzurpirala prostor javne rasprave samo zato �to se naziva 'inteligencijom'. To je jedna vrsta feudalnog nasljedstva, zloupotrebe, gde se inteligencija javlja kao okru�enje njegovog veli�anstva."
Dnevnik Frana Cetini�a Nazovi NATO radi umorstva predstavlja obra�un sa intervencionistima, filozofima i piscima koji vladaju francuskom intelektualnom scenom (Levi, Brikner, Finkelkrot, Gliksman...), a koji su tokom rata, kako tokom razgovora tvrdi Cetini�, bili odgovorni za medijske manipulacije i uspostavljanje bojnog poretka u Francuskoj. "Zapanjuju�e je koliko se ljudi dobrovoljno odreklo slobode. Utrka u manipulaciji javno��u bila je frapantna. Tada sam shvatio da je demokracija, koja predstavlja moje najdublje uverenje, krhka biljka nad kojom treba svakodnevno bdeti. Pojedini zapadni politi�ari preuzeli su inkvizicijsku logiku i srednjovjekovni vokabular lova na vje�tice u kojem se Zlo pisalo velikim slovom."
Frano Cetini� ne �eli da razmi�lja o eventualnim posledicima zbog toga �to su njegovi tekstovi sa RFI-ja, bez �elje autora, kori��eni na stranicama re�imske �tampe u manipulacijama koje sprovodi druga strana. "To je bio rizik na koji sam morao ra�unati", odgovara na� sagovornik.
Mo�da �e �italac dnevnika na ovom mestu zastati u nedoumici, jer se i segmenti knjige Nazovi NATO radi umorstva mogu lako uklopiti u interpretativnu igru "agresor ��rtva", koja je postala klju�na parola novih nacionalnih budnica.
"Ve� sam ranije rekao sve �to mislim o srpskom re�imu", ka�e Frano Cetini�. Odgovornost Slobodana Milo�evi�a je nesumnjiva, ali ne vidim potrebu da u privatnom dnevniku koji je dobio formu knjige na kraju svakog ulomka ka�em o tome �to Milo�evi�ev re�im radi sa crncima (aludiram na hladnoratovski vic). U protivnom, morao bih zatvoriti o�i u ime nametnutog konsenzusa vojnoindustrijske i politi�ke klike i prije�i preko svega �to je za mene najzna�ajnije � a to je prihva�anje demokracije kao najvi�e forme politi�ka �ivota � i po�eti kalkulirati s tim da li moja kritika NATO intervencije nije navo�enje vode na mlin srpskog re�ima", ka�e Cetini�. "Nisam bio ovdje, nisam pisao genezu kosovskog sukoba, moj predmet su mediji, pona�anje intelektualaca u ratu i promatranje toga kako se demokracija pretvara u bojni poredak."
Ako �italac ne mo�e da se otrgne od okru�enja u koji knjiga trenutno stupa, preostaje mu jedino da sa�eka vreme kada �e "pari�ki dnevnik" mo�i da �ita sadr�inski a ne kontekstualno. Slika malog, prljavog balkanskog rata, ispri�ana iz pariske perspektive, ostala je zamrznuta za budu�nost.
Slobodan Kosti�
