Intervju: Slobodan �najder
Odluka za �ivot
�Bilo je trenutaka kad �ovjek sam sebi izgleda kao lu�ak, da govori neki jezik koji je samo naoko hrvatski�
Pisac
Slobodan �najder dobio je 1991. jasan signal iz ministarstva kulture da
napusti zemlju, i on je, ka�e, ozbiljno shvatio politi�are i � oti�ao
je. Njegove drame igrale su se dvadeset godina, da bi pre�utnim
konsenzusom nestale sa pozornica uo�i raspada SFRJ. U tekstu "S. �.
� njim samim", sa karakteristi�nom ironijom govore�i o sebi u tre�em
licu, ka�e: "�najdera, dakle, na oko deset godina nestaje iz na�e
sredine, �to kao kazna ide u red najte�ih. (Bila bi jo� smrtna, no ona
je, osim kad nije, kod nas ukinuta.) Ne zna se, dodu�e, je li on koga
ubio ili orobio, no da je pisao, pisao je. " Sada se polako vra�a u
Zagreb, i pita se da li je do�ao prerano. Pre nekoliko meseci je, prvi
put nakon desetogodi�nje pauze, odigrana jedna od njegovih drama u
Hrvatskoj � na sceni Vara�dinskog pozori�ta. Pitanje kojim po�injemo
razgovor je � �ta se promenilo u njegovom �ivotu i u Hrvatskoj nakon
smene vlasti:
"U Hrvatskoj se duboko promijenila cijela atmosfera od 3. sije�nja ili mo�da koji dan pre toga. Ali, atmosfera spada u oblast psiholo�kih kategorija. Na �injeni�nom planu se u Hrvatskoj malo toga promijenilo. �ini se da su visoke nade, kao �to to obi�no biva, ne�emo re�i izneverene, ali usporene.
Svi su �eljeli promjenu ama ba� u svemu, a iz mnogih objektivnih, ali i, na�alost, nekih subjektivnih razloga to nije mogu�e. Ali 3. sije�anj je radosni doga�aj � dogodilo se da je na masivni na�in otkazano projektu koji je bio ispod civilizacijske razine. Hrvatska je glasala za stanoviti normalitet. Druga je sad stvar �to da bi se dosegao taj normalitet valja povu�i drasti�ne poteze koji u o�ima ve�ine izgledaju ekstremno lijeve, a za to nije kriv lijevi stav � a za tako �to nema ovaj �as u Hrvatskoj spremnosti. . . U Hrvatskoj je �ansa na strani onih koji danas deru klupe. Nama trebaju neki posve novi ljudi. Tu ja i samoga sebe otpisujem. Mi smo odve� ogor�eni, i svi imamo svoje povijesne slu�ajeve, i sami smo neki slu�aj. Ja sam neki skandalozan slu�aj hrvatske kulture bez ikakve svoje volje. Te�ko da bih ja i mogao u nekoj situaciji, da se ona objektivno otvori, raditi bez resantimana, zaista kreativno �gotovo da u to po�injem sumnjati.
"VREME": U proteklih
nekoliko godina pi�ete za rije�ki "Novi list" kolumnu koja
nosi naziv po De Lakloovim "Opasnim vezama". Izbor tih tekstova
sabran je u knjizi pod nazivom Kardinalna
gre�ka.
�NAJDER: Imam zlo zadovoljstvo kada listam knjigu da je gotovo sve �to bismo danas zaboravili kao preventivno potiskivanje lo�e pro�losti barem spomenuto. Mi mnogo govorimo o hrvatskoj �utnji. �uti se na najve�e gadosti, a pre�u�uju se i vrednosti. �utnja je, daklem, op�i ideal � to se dr�i, valjda, pravim hrvatskim stavom. Ali u obranu mogu re�i, jer pripadam tom kulturnom prostoru, da je zabilje�eno ba� ono �to nitko ne bi htio da je zabilje�eno. Od toga se sastoji ta knjiga, ba� od onoga �to bismo rado prepustili zaboravu. Kardinalna gre�ka se odnosi na kolumnu o kardinalu Stepincu, kojom sam ja, kao �to je Laklo pla�ao svoje nepodop�tine za svoje uvide, platio intendanturu u Rijeci. Ja sam, eto, rekao stra�ne stvari koje niko nije hteo �uti � a kad malo raskopate �to sam ja to rekao, onda se vidi kako je prag osetljivosti bio histeri�no visok. A rekao sam ne�to �to je potpuno evidentna �injenica � da je Alojzije Stepinac kolaborater s problemima savjesti. Ono �to je on stvarno �inio za mene izgleda tako, i ja mogu samo uvijek sve �e��e polemizirati sa sve vi�e �tete za sebe samoga, ali to ne�e promijeniti tu jednostavnu �injenicu da je to istina. To je, dakle, istina i za tu istinu vrijedi dati intendantsko mjesto u Rijeci. �to je intendantsko mjesto u Rijeci za tako va�nu istinu?
Ova je knjiga nastala iz nervoze za boljim svijetom. Taj zadatak pada na pojedince, uvijek na neki na�in �ovjek mora biti iznad svojih mogu�nosti, �to nije sretno stanje. Breht je kazao: "Nije nesretna ona zemlja koja nema heroja, nego ona kojoj su heroji potrebni", a eto nas uvijek vade neki pravi ili fal�ni proroci, ili pravi ili nabije�eni fal�ni heroji. Mo�da sa iznimkom Brozova pokreta. Vi znate da ja to ne krijem. Meni se �ini da se '41. ne�to otvorilo, kao neka naprslina u neki bolji svijet. I da je jedno od najva�nijih pitanja � tim pitanjem zavr�ava Hrvatski faust � �ta se dogodilo sa tom energijom i za�to je ona krivo investirana � to je ujedno i dio obja�njenja �ta se sa nama zaista dogodilo. Za�to nije bilo snage da se sve otvori do kraja, da se pobroje mrtvi, da se stvarno vidi tko je tko. Cijeli taj moralni kapital donet iz �ume je potro�en ukrivo, ali kad gledate period 1941�45, onda mi se �ini da je to bio pravi izbor, bez obzira na to �ta se s tim izborom i ljudima dogodilo. Kako su oni kasnije mijenjali kapute, kako su se akomodirali, kako su lagali o vlastitim udjelima � to je drugo pitanje. Ali da nije bilo 1941. komunista, Hrvati i Srbi bi se dotukli do posljednjeg � do jednoga! I na ovom prostoru ne bi bilo nikoga s kim bi gospoda kao Tu�man i Milo�evi� stvarali svoje dr�ave.
Oni
su sa�uvali supstancu, �to nije malo, to je skoro sve, bez toga nema ni�ega.
Ja po�tujem izbor tih ljudi, i �to sam stariji to ga vi�e po�tujem.
Sad vi�e nema nikoga od formata ko bi htio zagovarati njihovu stvar i
tako se tro�i povijest kao neki resurs, bez konsekvenci. A mi nemamo ni�ta
bolje.
I imate sitauciju, ja govorim naro�ito o Hrvatskoj, a mislim da ni u Srbiji nije u tom aspektu bitno razli�ito, da se najbolje tradicije suspre�u ili bri�u za ljubav najgorih. Nemam uop�e sumnje da je usta�ki pokret najgora hrvatska tradicija, a pogotovo u svojoj ponovi '90. godine. Hrvatska se sa�ela, smanjila, depotencirala, zahvaljuju�i ponajprije onima koji su se u nju najvi�e kleli; ti su joj najvi�e zla nanijeli. Najvi�e zla svom narodu �ini nacionalist. Tre�eg sije�nja je bilo tako jasno da je ljudima pun kufer te retorike, nacionalizma, da oni ho�e ne�to pojesti, eventualno �kolovati djecu i dati djeci nekakve �anse, a sve drugo je magla, dim i ni�ta. I to je dobar moment, na neki na�in odluka za �ivot.
Vi�e tekstova ste napisali iz
inostranstva, ali se vidi da i kad ste tamo stalno mislite na domovinu, na
Hrvatsku i na biv�u Jugoslaviju. Zna�i li to da se od ovoga ne mo�e
pobje�i?
Smisao putovanja nije da se jedna vre�a mesa premesti iz jednog grada u drugi, nego ponajprije da se tamo otkuda ste do�li pogleda sa distance. Uvjeram vas da tek tada mo�da mo�ete voljeti ono otkuda ste pobjegli. Nije lagano uvijek to ni voljeti. Hrvatska, kao uostalom i Njema�ka, znala je biti te�ka ljubavnica, ali distanca o�tri optiku, postajete umjetnik u ljubavi na daljinu.
Po�etak NATO bombardovanja
Jugoslavije zatekao vas je u Parizu? Kako je to za vas izgledalo?
Bio sam na �anzelizeu i video sam ve�ernje izdanje novina "Le soar" u kojima je na naslovnoj strani pisalo "Rat" � to�no kao 1914. To je bilo prvo izdanje, a u drugom slede�eg dana je pisalo � "A �to sada? " Meni se u�inilo da situacija mo�e izma�i kontroli na globalnom planu. Kasnije sam shvatio da je igra jo� perfidnija. Sve te geste Rusije, kao neke imeprijalne sile bez prave mo�i, osim nuklearne, izgledale su paradno. Verovatno je dogovor bio � Amerikanci �e srediti Kosovo i Balkan, a Rusija �e onda u �e�eniji odraditi svoj deo posla. Kao �to su sad i ove ameri�ke geste paradne. Oni su, u stvari, napravili podjelu kao i obi�no. Mi to znamo, mi smo dio tih podjela.
U tekstu "Strah i
nada" govorite o ubistvu porodice Zec, i ka�ete da je to jedan od
trenutaka kada �ovek ka�e � "Ne mogu vi�e". Da li je bilo
trenutaka kada ste posumnjali u mo� re�i?
Bilo je trenutaka kad �ovjek sam sebi izgleda kao lu�ak, da govori neki jezik koji je samo naoko hrvatski. �ovjek je morao ulo�iti u Hrvatskoj napor da sam sebe prevari, a za�to je to u�inila ogromna ve�ina, kad je sve bilo jasno, ostaje misteriozno. Znate, HDZ nije nikog osobito varao. Nije ni htio. U Tu�manovim knjigama imate najave za sve. Tu�man je sve napisao, i on je umro pomiren sa sobom. Njegova je vizija zapisana i ostvarena. Malo se u svijetu vizija do te mjere potpuno ostvarilo kao Tu�manova.
Ono �to mene brine u vezi s mojim sunarodnjacima, a �to sigurno vrijedi i za 99 odsto populacije u Srbiji, jeste �injenica da se ljudi tako lako mogu prevariti. Vi ne mo�ete fizi�ki isklju�iti uho, ne postoji na�in da ne �ujete u situaciji kada postoji buka, osim svojevoljno da ka�ete � ne�u slu�ati.
Ho�u re�i da se mora ulo�iti napor da se poni�ti lo�a stvarnost, i to veliki napor, skoro ve�i nego da se ta stvarnost proizvede. Ubiti je lako. Danas je ubiti �as posla. Te�ko je to ubistvo ne vidjeti. To je ono �to je mene tako �esto bacalo u o�ajanje, kako netko pomi�lja da se dr�ava mo�e zasnovati na le�u dvanaestogodi�nje djevoj�ice ba�ene u kontejner? Kako neko mo�e pomisliti da �e napraviti dr�avu u Bosni ako dr�i jedan veliki grad, koji je suptilna �ivotinja, koji ima svoju povijest, patnje, radosti, u okru�enju kao da se radi o nekom opasnom zvjerinjaku koji se mora istamaniti?
Lani sam objavio kolumnu Dogovoreni rat, koja je izazvala burne reakcije pa i prijetnje ubojstvom koje �e trajati pola sata, da bi se sada pokazalo da je g. Tu�man na stolu imao telefon kojim je komunicirao kako mu je bilo gu�t sa Milo�evi�em. Zapravo sam mislio ne toliko na kontakte, nego na strukturalne sli�nosti � Milo�evi� i Tu�man su mislili strukturalno isto. Sad imate situaciju da svi sve znaju. Zadnjih pola godine pred izbore je bilo mu�no. Koliki su se ohrabrili! Svi su sad prvoborci protiv HDZ-a, i imate situaciju da vi�e nemate u Hrvatskoj pravog nacionalista, �to je tu�no. Bilo bi lijepo da neko izdr�i svoj stav, 'ajde �ta si � desni populist, to zna�i to, to i to, i ja �u sad to ostat iako nije vi�e moda. Cijeli na� politi�ki �ivot je neozbiljan. I svi se kao �ale, a ljudi naravno ginu ko muhe. Kad bi bili ozbiljni, mogli bi se i �aliti.
Kako ste do�iveli izvo�enje
svoje drame Kod bijelog labuda
na maternjem jeziku posle toliko godina u Vara�dinskom pozori�tu?
Da �ovjek ne veruje svojim u�ima. To je do�lo u predve�erje izbora i imalo je zanimljive politi�ke i sociolo�ke konotacije. Bilo je ljudi odasvud iz Hrvatske, a najmanje pozori�ne publike, ti su me valjda i zaboravili. Bilo je meni va�nih, dragih ljudi koje dugo nisam video. Onda je predstava igrana kad je umirao Tu�man, pa se na neki na�in neke stvari bez namjere pisca prepli�u, tako da je stvarnost zao�travala i oboga�ivala predstavu.
Kakvi su va�i kontakti sa
ljudima iz biv�e Jugoslavije?
To je ne�to �to je bilo ja�e od zabrana. Za�udno, imam vi�e kontakata sa piscima i novinarima nego sa svetom iz pozori�ta. Duhovna policija i �biri nisu nikad uspjeli to podrezati, i to je dobro. Sad to�no znam s kim mogu, a s kim ne mogu. To je realitet, ako ima pet ljudi � OK, to vrijedi i za Hrvatsku. Eto, imao sam gubitaka u ljudstvu, ali sa tih pet ljudi idem u vatru. I na kraju ne�to za utjehu � njema�ki filozof Georg Zimel na kraju Filozofije novca ka�e da na cijelom svijetu postoji petnaest ljudi, ali oni se kre�u tako brzo da se �ini da ih ima vi�e.
Valentina Deli�
