| Tema broja |
Vreme broj 487, 6. majl 2000. |
|
Josip Broz o Titu "Bili smo u Dobanovcima na
zajedni�kom ru�ku. Tito je imao istan�an ukus i, ako bi pio, pio je
isklju�ivo �ivas s ledom ili �ivas s limunadom, ponekad vino. Voleo je
dobre cigare i da pojede ne�to slasno i masno, iako su mu lekari sve to
branili" Broz i njegova porodica sme�teni su u nekada�nji
letnjikovac, lepo starinsko zdanje uglavljeno me�u vilama novih bogata�a,
sa predivnim pogledom na Beograd. Prvi kom�ija Josipa Broza je savezni
premijer Momir Bulatovi�, a ni do Belog dvora nije daleko.
Josip Broz danas �ivi skromno; nema Plavi voz, Galebom
se sada drugi di�e, a ni predsedni�ki avion nije njegov. Ni dr�avni
vozni park, niti limuzine. S gor�inom ka�e da su brojni skupoceni
eksponati, umetni�ki predmeti i razni dr�avni�ki pokloni koji su �uvani
u objektima u krugu Ku�e cve�a i Muzeja "25. maj" oti�li u
nepovrat. Ne zna ni �ta je sa �tafetama, kami�kom sa Meseca... Ali
pouzdano zna da je sve to razvu�eno i zavr�ilo u nekim privatnim
vitrinama. A ko bi drugi razgrabio ako ne novi mo�nici. Zna odli�no i kada je uklonjena po�asna stra�a oko
sarkofaga � 1. maja 1992. godine, u �etiri ujutru. Po struci je bravar,
po vokaciji lovac, a od politike be�i. Metalostrugarstvom se, istina, vi�e
ne bavi, ali je ostao privr�en privatnoj inicijativi i maloj privredi. I
ne �ali se ba� mnogo, jer danas ipak �ivi bolje nego pre deset godina. ZLATAN SAT I
KARABIN: �etvoro�lana porodica Josipa Broza
donedavno je �ivela u malom stanu na Novom Beogradu, u blizini
Studentskog grada. A onda se otac razboleo i umro, pa se Josip sa
porodicom preselio na Dedinje, u pomenuti letnjikovac. I sada ima glavni
grad preostale Jugoslavije na dlanu, kao nekada njegov deda i otac. Izme�u Josipa Broza i Tita i danas postoji jaka veza.
To je zlatan ru�ni sat; uz jednu pu�ku, to je jedina preostala uspomena
na dedu. Jasno � aktuelni Josip (Jo�ko) Broz je unuk Josipa Broza Tita
i sin �arka Broza. Jo�ko je rastao uz Titove skute, a kada je stasao
postao je, a �ta drugo, lovac, metalostrugar, policajac i na kraju
privatnik. Jo�ko se ne stidi tetova�a po rukama (uspomena iz vojske), a
onda je godinama bio Titov pratilac u lovu i nadzornik njegovih lovi�ta.
Bio je i policajac, koji se u antidiverzantskom vodu savezne policije
brinuo za Titovu bezbednost sve do njegove smrti, 4. maja 1980. godine. Dvadeset godina kasnije, Josip misli o Brozu isto ono
�to je uzeo kao gotovu �injenicu kada ga je deda dr�ao na krilu � da
�e Titovo ime u istoriji, za razliku od mnogih njegovih savremenika i
naslednika, ostati zapisano zlatnim slovima. U njegovim se�anjima Titov
lik i delo nisu nikada dovedeni u pitanje. "Danas se sva�ta pri�a o na�oj porodici i
porodi�nom �ivotu, a �injenica je da je Tito prema porodici bio
izuzetno pa�ljiv. Prema svima nama je uvek imao otvoren i iskren
odnos", se�a se danas Josip. �to se metoda vaspitanja ti�e, Tito
nikada nije tukao mla�eg Josipa, iako je jednom malo falilo. "Paunovima sam i��upao nekoliko onih lepih pera,
on je za to �uo i stra�no se naljutio. Dva dana sam se krio u borovoj �umi
pored ku�e. Na kraju me je na�ao, izgrdio, i to je bilo sve. Kada je bio
ljut, onda si morao malo da mu se skloni� s o�iju i sa�eka� da se
'oladi, po�to bi ga bes uvek brzo pro�ao. �to sam znao lukavo da
iskoristim", priznaje Jo�ko. Zanimljivo je da Tito u �koli nikada
nije intervenisao za svog unuka. Tako je Josip mla�i krenuo u gimnaziju,
posva�ao se sa profesorima, nastavio �kolovanje u �umarskoj �koli, i
dedinim stopama, zavr�io zanat. Sve u svemu, po profesiji je �umar,
policajac, ugostitelj i metalostrugar. Tito nije bio ba� odu�evljen �ivotnim
preokupacijama svoga unuka, tu i tamo su se zbog �kole i obrazovanja i
spore�kali, ali Jo�ku takve sva�e nikada nisu ni dlaku skrivile. Ponosan je i na �injenicu da od dede nikada nije
dobijao "besne" poklone. Istina, jednom je dobio pu�ku. To je
bilo posle Titove druge operacije. Jo�ko je postao upravitelj vojnih lovi�ta,
to mu je bio prvi posao, i Tito mu je na Brdu kod Kranja poklonio novu pu�ku;
uz uslov da mu Josip mla�i prvo vrati onu staru, ve� pomalo izan�alu. U
svakom slu�aju, najdragocenija stvar koja je Josipu Brozu ostala od Tita
jeste ru�ni sat koji mu je Stari poklonio 1972. godine u Belju. Bilo je
to posle lova u kome je Tito odstrelio jelena "kapitalca",
svetskog prvaka, s kojim se posle i slikao.
"Auto mi je u Belje, gde sam �iveo i radio,
dovezao Titov voza� �ika-Marko. Znam da je Tito Marku dao svoj novac da
mi taj auto kupi, iako je ve� u to vreme imao gomilu mercedesa, kadilaka,
ZIL-ova i drugih automobila koje bi mogao da poklanja, ali ne, on je svoje
poklone kupovao!" Tito je
deci i unucima ponekad davao novac, "po�to ga za sebe nije
trebao". Na pitanje � da li zna kolika je bila dedina plata, Jo�ko
ka�e da o novcu Tito nije voleo da pri�a, ali pouzdano tvrdi da je ve�i
deo dohotka Titu sledovao po osnovi autorskih honorara i dnevnica (koje su
mu pripadale za slu�bena putovanja). Otuda je i nastao kasniji dr�avno-porodi�ni
problem oko ostavinske rasprave. "Tito zapravo nije imao li�ne imovine. Naj�e��e
pare nije ni imao pri sebi, po�to mu nisu trebale... Poklone, koje je
dobijao za ro�endane i o dr�avni�kim putovanjima uop�te nije smatrao
svojim. On jednostavno nije imao ni�ta �to bi bilo 'njegovo'. I one pri�e
o vilama, o kojima se toliko pisalo. One su ionako bile dr�avne. U nekima
uop�te nije ni bio; neke je koristio veoma kratko, jedva deset dana u
godini, a u ostalo vreme su ih upotrebljavali republi�ki funkcioneri, kao
na primer Stane Dolanc Brdo kod Kranja. Jedino �to je Tito zaista �eleo
da ima bio je vinograd u Kumrovcu, koji je njegov otac morao da proda kako
bi prehranio porodicu. Tito je �eleo da taj vinograd povrati, i zato je
ovlastio neke funkcionere da prou�e ukoliko bi vinograd mogao da se
otkupi." Kona�no je re�eni vinograd otkupljen; kasnije ga je
Tito preneo na sina �arka, a on na Josipa mla�eg. Iako je s pravne
strane situacija pomalo konfuzna, jer su to zemlji�te u hrvatskom Zagorju
odavno podelili seljaci iz okoline. Tito nije bio naro�ito zadovoljan zbog Jo�kove odluke
da napusti upravljanje vojnim rezervatima i otisne se me�' policajce.
Kasnije je, me�utim ("a naro�ito pod stare dane kada su mu oterali
Jovanku pa je ostao sam i usamljen"), bio sretan da ima nekog
"svog" u blizini. "Jednom smo preno�ili u hotelu 'Grand' u Pri�tini.
Tito me je pozvao da do�em u njegovu sobu, na razgovor. Nisam oti�ao, po�to
nisam mogao da ostavim celu slu�bu obezbe�enja bez kontrole. Ujutro me
je upitao za�to nisam do�ao da malo �askamo, a ja sam mu odgovorio da
ne mo�emo mi da pri�amo dok 'posao �eka'. To mu se stra�no svidelo i
kasnije se hvalio da ga '�uvaju njegovi'." TESTAMENT,
MASON, JOVANKA: Josip Broz sa distance od dve
decenije zaklju�uje da je Tito ipak imao previ�e poverenja u ljude koji
su ga okru�ivali. "Pitanje je �ta su mu oni rekli, a �ta ne. Danas
se svi hvale onim �to su mu, navodno, 'otvoreno' rekli, mada su to
uglavnom �iste la�i. Tito je Dedijera, na primer, primio svega par puta,
a on je posle tvrdio druga�ije. Sli�no je i sa Tempom. On se hvalisao
kako je Titu u brk skresao niz neprijatnih stvari jo� na po�etku
sedamdesetih godina, na Brionima, �to je izmi�ljotina. Li�no sam
prisustvovao tom �uvanom razgovoru, koji je vo�en u �atoru na livadi, i
moram da ka�em da je pri�a i�la sasvim drugim tokom nego �to je Tempo
kasnije svedo�io. Niko u ono vreme nije imao petlju ni hrabrosti da Titu
ka�e u o�i 'to i to je pogre�no'. Ne�to takvo Tito nikada ne bi
dozvolio; ukoliko bi iko i probao ne�to sli�no, Tito bi ga prekinuo i
jasno rekao �ta misli. Drugo je pitanje, naravno, je li to bilo pravilno.
Ako mene pitate, ja mislim da jeste. Jedino tako, �vrstom rukom, bilo je
mogu�e u onoj dr�avi i�ta izgraditi." Nije te�ko pretpostaviti da mla�i i stariji Josip
Broz imaju sli�na politi�ka vi�enja, mada Jo�ko podvla�i da niko vi�e
iz porodice nema politi�kih ambicija i da je jedan politi�ar u porodici
Brozovih bio sasvim dovoljan. A �to se ti�e Titovih dilema oko politi�kog
ustrojstva SFRJ, Jo�ko se se�a jednog neobi�nog doga�aja: "Bili
smo u Dobanovcima na zajedni�kom ru�ku. Tito je imao istan�an ukus i,
ako bi pio, pio je isklju�ivo �ivas s ledom ili �ivas s limunadom,
ponekad vino. Voleo je dobre cigare i da pojede ne�to slasno i masno,
iako su mu lekari sve to branili. I tako me je neo�ekivano pozvao da mu
se pridru�im na ru�ku. Bilo mi je �udno to �to me uop�te nije pitao
�ta bih hteo da pojedem; sam je odlu�io da �u jesti svinjske krmenadle,
sebi je naru�io biftek i zapretio ljudima iz obezbe�enja da niko ne sme
da nam smeta. Gun�ao sam zbog njegovog jelovnika, a on je samo rekao 'Ma,
�uti, bre!' Jeste, poslednje godine �ivota su mu, u pogledu stvari koje
je voleo, bile ba� pasje. Upitao me je: 'Kakav je ovo �ivot kad ne mo�e�
ni u WC bez pratnje? Mora� da pazi� na sve �to jede� i pije� i ne mo�e�
kao svi normalni ljudi u dru�tvo, me�u svet...' To je dokaz da se on,
uprkos svoj mo�i i svoj vlasti koju je imao � nikada nije ose�ao
slobodnim. Odjednom je po�eo da pri�a o politici. 'Sve zajedno je
bezvredno. Nova uloga republika u Federaciji razbija Jugoslaviju. To je na�a
ogromna gre�ka. Eto, probao sam i sa tim novim predsedni�tvom, ali stvar
uop�te ne funkcioni�e.' Pre toga smo bili na Kosovu i Tito je tamo ve� opazio
brojne ekscese, iako je naju�e vo�stvo pazilo da Tito ni�ta ne primeti.
Kada smo do�li, oni su iz Titove blizine uklonili prvo sve stare
revolucionare, u koje je Tito imao poverenja, i miliciju postavili tako da
nikako ne mo�e da do�e u dodir s narodom. Mi smo pretra�ivali teren,
pazili da su zatvorena sva vrata i prozori, a Tito je u autu zastajao na
mestima koja su ozna�ena kao bezbedna. Ve� tada je bilo prili�no
napeto. U Klini su stavili Titovu sliku magarcu pod rep i pustili ga niz
ulicu. Nekako nam je uspelo da Tito to ne vidi. Nije znao za zahteve
Albanaca. Se�am se kako ga je tih godina Azem Vlasi, koji je 25. maja, na
Dan mladosti kao predsednik Omladinske organizacije Jugoslavije sedeo u po�asnoj
lo�i pored Tita, iznenada upitao: 'Za�to Albanci ne mogu da imaju
republiku?' Usledio je tajac. 'Ti mali, da u�uti� i da mi vi�e ne
pominje� takve gluposti!' Odbrusio mu je Tito" Josip Broz je posebno pozoran na pri�e o Titovom
mentalnom stanju; napominje da je deda do poslednjeg dana bio bistrog i
visprenog uma, a ne kao �to su neki pri�ali a drugi pisali. "Nikola
Ljubi�i� je kasnije tvrdio kako je Tito pod starost bio senilan, �to me
je istinski za�udilo i naljutilo. Pa bio sam sa Ljubi�i�em, Titom i jo�
nekim funkcionerima u Ristovcu na Tari 1979. godine, kada nam je Tito sa
terase pokazivao gde stoji ku�a u kojoj se jednom tokom rata krio i u
zadnjem trenutku utekao �etnicima. Se�ao se svega � od imena �ene i
njenog sina, do ta�nog datuma doga�aja. Senilan starac se tako ne�ega
sigurno ne bi se�ao..." �to se Titovih poslednjih dana ti�e, Jo�ko misli da
je deda umro prerano: "Veliki deo krivice za njegovu preranu smrt
snosi Miroslav Badurina, �ef kabineta, s kojim smo putovali u Ljubljanu.
Iznenada mu se obratio: '�ta se sekira�, dru�e predsedni�e, i Ruzvelt
je dugo �iveo sa svojom bole��u, pa �ete valjda i vi.' Kada je Tito to
�uo, u njemu se javio neki inat i odlu�io je da ne da nogu. Rekao je:
'Na svet sam do�ao s dve noge, i tako �u s njega i oti�i!' I ko je onda
jo� smeo da mu predlo�i amputaciju?! Da mu Badurina nije to rekao, Tito
bi sigurno mudrije odlu�ivao o operacijama i po�iveo jo� koju godinu.
Posle je samo gubio dragoceno vreme. �ta je radio � kada bi kroz vrata
u�li lekari da obave vizitu pred operaciju, on se pravio da spava! A da
su mu odmah amputirali nogu, sve bi mo�da bilo druga�ije..." Vest o Titovoj smrti objavljena je 4. maja 1980.
godine. U me�uvremenu se mnogo �ta dogodilo, mnogi su ga imitirali,
snimljen je i poneki film, ali poslednja re� o Titu jo� nije re�ena. I
testament, o kome se mnogo naga�alo, a Josip Broz je 100 odsto siguran da
je postojao i da je "sklonjen, uklonjen", nikada nije na�en.
"Se�am se da mi je Tito na Brdu rekao da je mislio na nas, i za
kasnije!" Potkrepljuje Jo�ko tvrdnju o dedinom testamentu. Ono �to
je sigurno jeste da porodica i dalje povremeno obilazi Ku�u cve�a, kao i
da sa Jovankom nemaju nikakve kontakte, iako su prakti�no prve kom�ije,
i da upravo ona, Jovanka, svakog ponedeljka ta�no u 11 sati ide mu�u na
grob. "To mu je najte�e palo, pred smrt. Jovanka. Ona
ga je za srce ujela. Ona i njene li�ke veze. Zato je nije hteo uz
uzglavlje ni u samrtnom ropcu. Priznajem da Jovanku nisam nikada posebno
voleo; jo� kada sam bio mali bacio sam njen prvi poklon � bicikl �
preko ograde balkona. Njeno me�anje u politiku i�lo je mnogima na �ivce.
Ona je bila ta koja je sve odane mlade oficire koji su s Titom pro�li
kroz rat lagano udaljavala od njega. Stalno je potpirivala neki strah,
govorila ko i kako mo�e da mu �teti... Nije podnosila ni nas, njegovu
porodicu, i sve je �inila da nas osami od njega. On nam je mnoge stvari
davao i �inio kri�om od nje, da ona ne zna i ne vidi. Na kraju nije hteo
da se razvede zbog po�tovanja prema tolikim godinama koje su proveli
zajedno, ali vi�e nije hteo da je vidi, uprkos tome �to je ona nekoliko
puta tra�ila da je primi. Zato je poslednjih godina svog �ivota toliko
putovao, a i kada bi do�ao u U�i�ku i�ao bi samo do Cve�are." Jovanku danas ne obilazi vi�e niko od Brozovih, me�u
kojima ve� ima i Titovih pra-praunu�i�a. Svi oni bar na isti dan obi�u
Josipa Broza, ali se strogo dr�e satnice, da se ne sretnu. Jovanka rano
ujutro, a porodica u 11. Cve�ara kao takva nikada im se kao poslednje
dedino po�ivali�te nije posebno dopadala, ali je to bila Titova �elja.
Porodica je htela da ga sahrani na Brdu kod Kranja, u muzeju, koji bi
kasnije slu�io kao mauzolej. Pa su u op�toj histeriji oko organizacije
sahrane i dedine volje odustali. Isto je i sa natpisom na sarkofagu, samo
ime i latinica. Obele�je (zvezda?) ispalo je, gre�kom. Zaboravljeno.
"Niko o tome nije mislio, a posle su krenule te pri�e da je deda bio
mason. I da njegovo telo nije u grobnici. Sve su to gluposti." OBDUKCIJSKI IZVE�TAJ:
Ostavinska rasprava je kona�no, a Josip Broz
dodaje � navodno, zavr�ena. Postojala su tri spiska stvari; jedan za �arka,
jedan za Mi�u i tre�i za Jovanku. "Slu�ajno sam �uo da je to
navodno re�eno, ali advokati jo� ni�ta nisu dobili. Tu je u�injen
istorijski presedan, prema kome porodica nije mogla da nasledi ni�ta.
Sada nije u redu da ja to 'guram', to treba da rade Jovanka i Mi�a, mada
je veliko pitanje �ta jo� uop�te postoji." Ne�to ipak postoji. Izve�taj sa obdukcije, recimo:
"Le� starijeg, dobro uhranjenog mu�karca..." Tako po�inje
obdukcijski zapisnik na�injen u ljubljanskom Klini�kom centru posle
smrti Josipa Broza. Iako jo� va�i za strogo �uvanu tajnu, pre nekoliko
dana ga citirao ga je slovena�ki istori�ar Bo�o Repe: "To je prili�no
nesentimentalan kraj posle brda panagirika koji su ga decenijama slavili
kao 'legendarnog vo�u', 'stamenog borca za mir' i 'velikog dr�avnika'."
Repe nije usamljen u svojoj oceni Tita, �to je cinizam koji, smatraju �lanovi
Titove porodice, posle euforije ranih sedamdesetih, polako jenjava. "Iznena�en sam koliko ljudi, bez obzira na strana�ku
pripadnost, bili oni iz SPS-a, SRS-a, SPO-a, JUL-a ili neke druge stranke,
lepo govori o vremenima koje smo pre�iveli. Verovatno se pokazalo da je
�ivot u Jugoslaviji bio daleko bolji od �ivota u ovoj raspadnutoj
Jugoslaviji. Danas se svuda, od Slovenije pa do Makedonije, vi�e ne �ivi
kako se nekada �ivelo. Sve �to je napravljeno, sagra�eno podignuto je u
ono doba. Od autoputa, zgrada, pa do Beograda. Sada se samo popravlja sve
�to je ve� bilo. Ne znam kako neko uop�te mo�e da se pomiri s tim da
one Jugoslavije vi�e nema", sentimentalan je Titov potomak. I dodaje Brozovo vi�enje aktuelne situacije:
"Morali bismo da obnovimo odnose sa svetom. Hvalimo se da pravimo
automobile koji se jo� uvek pale maltene na kurblu. A svet vozi
automobile koji sami pokazuju gde treba da se ide. I to s Kinezima. I oni
su isti kao Rusi. Peking vam je grad u koji je u�ao strani kapital i gde
se zaista radi. Ali u dubini Kine je jad i beda. I kako �e ta Kina da nam
pomogne?! Mogu jedino da nam po�alju deset miliona Kineza da rade na
njivama, jer ovde ne�e niko vi�e ni da radi. U tome i jeste problem.
Moramo da se otvorimo prema svetu." Tokom intervencije NATO-a Josip Broz nije napu�tao
svoju ku�u, iako je u to doba to bila izuzetno lo�a lokacija. Za razliku
od kom�ije Moma, Josip Broz je s dvogledom u ruci pratio vazdu�ne borbe
i javljao nadle�nim slu�bama kud idu njihovi avioni. Tako je pre ne�to
vi�e od godinu dana iznad svoje ba�te ugledao i one dve rakete, koje su
za trenutak zastale u vazduhu, pedesetak metara od njega, izo�trile ugao,
upalile dodatne motore i onda svom silinom udarile u rezidenciju njegovog
drugog kom�ije, Slobodana Milo�evi�a, koji je tako�e bio pionir
njegovog dede. Posle svega �to se u Jugoslaviji desilo, jasno je da
Tita posle Tita nema i ne�e ga biti. Za sve one kojima uspomene nisu
dovoljne ostaje nada da �e ne�to od onoga �to je bilo jednom ipak do�i
na svoje mesto. A svima ostaje i Josip Broz. Svetlana Vasovi�-Mekina |
|
Josip i Zlatica Broz �iveli su u
U�i�koj 11, odmah pored U�i�ke 13�15, gde je bilo ognji�te starijeg
Josipa, Tita. Ne krije da mu je deda uistinu bio i otac i majka od njegove
druge godine �ivota, kada je Tito uzeo pod krov unuke, svog imenjaka i
njegovu sestru Zlaticu, kako bi ih sa�uvao od porodi�nih lomova. �arko
se razveo od �ene i osnovao novu porodicu, a Jo�kova majka se vratila u
zavi�aj, Rusiju. Posle razvoda i spora kome �e pripasti deca, Tito je
presekao sva�e odlukom da Zlatica i Josip ostanu kod njega. Brinuo se za
njih koliko mu je to dopu�talo vreme, a "otkako je po�eo malo vi�e
da se bavi spoljnom politikom i nesvrstanima, utoliko je imao manje
vremena za nas". Zato je glavno obavljala rodbina (tetke) i svita. A
najlep�e je svakako bilo kada su zajedno odlazili na Brione. |
|
Lovac No 1
"Ja sam za njega mnogo puta organizovao lov i bio
sam svedok da je Tito bio jedan od vrhunskih lovaca. Danas mo�da mo�e da
se postavi pitanje za�to je morao da se bavi ba� lovom, ali u ono vreme
je mnogim dr�avnicima to bilo zanimanje, to je bila neka vrsta dru�tvenog
�ivota. U ono vreme su ljudi kroz lov lak�e uspostavljali kontakte i
zato je to bio nezaobilazan deo politike, ma kako to danas zvu�alo
bizarno. I�ao je u lov sa mnogima, ali jedino �au�eskua nije mogao da
podnese, po�to je taj pucao u sve odreda, nije slu�ao i birao �ta
odstreliti. Jednom smo u Sloveniji za njih dvojicu i pratnju organizovali
lov na divokoze; Tito je besno oti�ao sa �eke rekav�i mi: 'Pogledaj ga,
to nije lovac, to je ubica!' �to se Tita ti�e, on je sve do kraja �ivota
imao o�tar vid i mirnu ruku. Mogao je da pogodi i u trku. A kada je prvi
put osetio u lovu na fazane da im vi�e nije dorastao, ostavio se
lova." I ko su bili Titovi pravi prijatelji? "Pre svega stari revolucionari poput �olakovi�a,
�arka Veselinova, Veljka Zekovi�a, ljudi koje je poznavao jo� pre '41.
Blizu mu je bio i Krle�a, a posebno Rankovi�. Afera oko Rankovi�a ga je
posebno potresla i znam da je do kraja �ivota sumnjao u Rankovi�evu
krivicu. O tome smo �esto razgovarali. Ali tako je to ispalo i Tito nije
imao kud kada su mu servirani 'dokazi' o Rankovi�evoj krivici. A vi�e
nije nikakva tajna da su Tita prislu�kivali, do samog kraja. Bio je ve�
u odmaklim godinama i to je bio na�in da i lekari znaju di�e li i je li
sa njim sve u redu. Dakle, tada su razlozi za prislu�kivanje Titovih
privatnih odaja bili pre svega zdravstvene prirode. Uostalom, u ono vreme
jo� nije bilo nikoga ko bi smeo i da pomisli na osvajanje vlasti!" |