Ljudi i vreme

Vreme broj 495, 1. jul 2000.

Izjava nedelje

Svoje ideološke postulate temeljimo na naučnoj i političkoj misli profesora dr Mire Marković, jedne od najpoznatijih svetskih naučnika, te otuda prizilazi izuzetna bliskost sa programskim opredeljenjima Jugoslovenske levice.

SINIŠA VUČINIĆ, vođ Radikalne stranke levice "Nikola Pašić" ("Politika")

NIKOLA ŠAINOVIĆ,
član IO GO SPS: "Optužbe da je Beograd umešan u događaje u Budvi [atentat na Vuka Draškovića] odbijamo sa indignacijom. To je potpuno besmisleno. Međutim, postavlja se pitanje šta se stvarno desilo u Budvi. Nemam nameru da komentarišem rad crnogorske policije, posebno dok istraga traje. U našem interesu je i da se rasvetli slučaj na Ibarskoj magistrali tako da, što se tiče celine naše ocene o radu naše policije, u potpunosti je pozitivna [!]."
Za razliku od policije koja pobra potpuno pozitivne ocene, jedan opozicioni lider zaradio je "najgoru ocenu i gađenje". Magistar Šainović je na konferenciji za štampu između ostalog kazao: "Solanino izgužvano lice nikad neće biti izbrisano iz pamćenja srpskog naroda, a Đinđićevo umivanje Solaninog lica srpskom decom jeste za najgoru osudu i gađenje..." ("Glas)


Čovek se taman ponada da su Sjedinjene Američke Države prošle kao Mihailović u meču sa Slovencima tj. da su isterane, kad ono "crveni karton" ne znači da je neko odnekud izbačen, ne, kleta Amerika samo "ne uspeva da Svetsku organizaciju apsolutno stavi pod svoju čizmu."

BRANISLAV IVKOVIĆ,
ministar naučno-tehnološki: "Građani Jugoslavije borili su se znanjem protiv armade 19 zemalja NATO-a.
U borbi protiv tri velika zla – narkomanije, alkohola i verskih sekti, samo znanjem možemo uspeti. Ta zla dolaze od onih koji nisu uspeli ratom da nas unište. Protiv tih zala borićemo se u školama, među mladima, zajedno sa roditeljima, iako se najmanje zna o sektama, preko kojih, oni koji su hteli da nas porobe, šire svoj uticaj." ("Borba")
Ministar Ivković susreo se i sa vukovcima, srednjoškolcima i osnovcima koji su stekli Vukovu diplomu, poklonio im knjige i podučio ih rekavši im slatke riči ove: "Važno je da znate da ćete sutra ovo društvo vi voditi i da ćete tada vi podržavati mlade naraštaje, kao što to danas mi činimo. U svojim budućim poslovima, u kojima ćete imati punu podršku vlade i države, radite samo ono što volite i verujte u sebe da to možete da učinite." ("Eskpres")

DRAGAN TOMIĆ,
predsednik Skupštine Srbije, uručio je diplome polaznicima partijske škole "Odnosi sa medijima i nastupi u javnosti": "Škola neće biti uspešna ako vas predsednici opštinskih odbora, rukovodstvo SPS Beograda i mi svi u glavnom i izvršnom odboru ne budemo uključili u one aktivnosti za koje ste vi osposobljeni, kao i one gde će vaša mladost doprineti uspehu i radu SPS. [...] Nadam se da smo u tome uspeli, ali uspeh će biti definitivan tek onda kad budete dobili svoja mesta, svoje funkcije na odgovornim zadacima, ne samo u Partiji već i u organima vlasti, upravi, na fakultetima, u preduzećima. Imate znanje, mladost i ono što krasi uopšte našu omladinu – ogroman patriotski osećaj i ljubav prema zemlji, i mislim da će generacije kao što ste vi i koje dolaze posle vas biti prava, izvanredna budućnost naše zemlje." ("Borba")

PEKO R. ARSOVIĆ,
građanin, oglasio se na šestoj stranici "Borbe" štivom "'Gošća' don Mila": "Jer i dok su SR Jugoslavija i njeni građani bili izloženi najbrutalnijoj agresiji 20. veka, predsednik Crne Gore Milo Đukanović otvoreno se stavio u službu fašističke NATO alijanse, i sa šačicom saradnika drsko je marširao u krvavom stroju zločinaca Klintona, Olbrajtove, Klarka, Širaka, Vedrina, Solane [vidi izjavu N. Šainovića], Blera, Kuka, Šredera, Fišera...
Crnogorski narod sve češće na najdostojanstveniji način daje energičan odgovor svima koji atakuju na našu slobodu i integritet SR Jugoslavije. U Crnoj Gori nema i ne može biti mesta za izdajnike. Milo bi to trebalo da zna."

DRAGAN KOPRIVICA,
aforističar: "Razvili bismo i mi barjake, ali posle to sve neko mora i da smota." ("Dan")

VUJADIN BOŠKOV,
selektor jugoslovenske fudbalske reprezentacije koja je dosad jedina uspela da primi šest golova na jednoj utakmici: "Holanđani su imali sreće. Skoro svaki njihov šut završavao je u našoj mreži." ("Pobjeda")

MIROLJUB BRZAKOVIĆ BRZI,
folk pevač: "Bez sumnje, Aca Lukas je najveći Grk jugoslovenske estradne scene. Iz prostog razloga što je uzeo najviše grčkih pesama, a njihove kompozitore nije potpisao, već se kitio tuđim perjem... ("Svet")

KLEOPATRA,
proročica ovdašnja, sprema se da snimi pesmu u duetu sa folk zvezdom zvanom Nino: "Nino je sjajan pevač i šoumen i mislim da će naša duetska pesma, uz fenomenalan spot, biti pravi 'bum'. Imam dovoljno, ovo ne radim (baš kao ni Nino) zbog novca već zbog zabave. Uostalom, zašto i ja ne bih propevala, kad su na estradi pevali i snimali ploče, kasete i duetske pesme Dragoslav Šekularac, Dragan Džajić, Siniša Mihailović, Milena Dravić, Nenad Stekić, Dragan Laković, Marko Nikolić, Lidija Vukićević, političar Svetozar Vukmanović – Tempo...?" ("Svet")

VESNA JUGOVIĆ,
predsednica kompanije "Miss YU", novinarka, piše knjigu: "Knjiga nosi naziv [naslov] 'Kako umreti zdrav, kreativan i lep', a u njoj pomovišem princip koji sam nasledila od jednog stogodišnjaka, inače mog sagovornika Pabla Raptisa. On zagovara princip erotske dispozicije i uvek je ispunjen energijom adrenalina dok sve oko sebe doživljava kao da mu je poslednji put." ("Svet")

Kako žive naši susedi

Sud u Banjaluci proglasio je Draganu Popović (21) krivom za pokušaj ubistva, ali ju je oslobodio zato što žrtve i nema, a nema ni povređenih, najvećma zato što gospođa Popović sasvim amaterski barata ručnom granatom.
Sita nasilja koji je godinama trpela od svog muža Željka Kneževića (36), gospođa Popović je rešila da ga se jednom za svagda ratosilja: dok je on spavao bacila je granatu u peć pored njegovog kreveta, eksplozija je probudila uspavanog nasilnika, ali ga nije nimalo pozledila; sud je našao da je to bio "relativno nespretan pokušaj ubistva" i pustio Draganu na slobodu.
(S obzirom na višegodišnje nasilje koje je prethodilo granatiranju bračnog druga možda je ovde umesno upitati se – hoće li sloboda umeti da peva?...)

VESNA RADUSINOVIĆ,
novinarka, o psihijatru profesoru doktoru Jovanu Mariću: "Mislim da je ovom čoveku definitivno potreban dobar psihijatar. Mislim da je on zbog nečega jako iskompleksiran. [...] On je gori od svake prostitutke. On se 'prostituiše' po ljubavnim emisijama." ("Svet")

DRAGUTIN TOPIĆ,
skakač u vis: "Bez veze sam rušio prvi put na 2,29. Da sam uspeo pobedio bih i Matuševiča. Na 2,31 sam letvicu video kao u izmaglici, a onda sam postao svestan da je počela kiša.
Ne volim da skačem po takvim uslovima pa sam rekao sudijama: 'Hvala lepo, do viđenja, laku noć'.
Nisam ni pokušao da skočim 2,31. Bez problema bih pobedio da su uslovi ostali takvi kakvi su bili, bez obzira na temperaturu od samo 15 stepeni.
Sačuvao sam se za Rim." ("Žurnal")

IVANA ŽIGON,
glumica: "Da, i ja sam čula da Momo Kapor piše scenario za film i da je glavnu žensku ulogu namenio meni, što je svakako velika čast. Redovno čitam Momu Kapora, obožavam ga i kao pisca i kao slikara, i ubeđena sam da filmu ni ne treba ništa drugo nego da ga stvara pisac i slikar."
Na pitanje kakva je uloga u kojoj ju je g. Kapor zamislio: "Biću ratnica. Za sada ne znam više detalja." ("Tina")

KSENIJA PAJČIN,
pevačica, odnedavno i voditeljka, desna ruka Milovana Ilića zvanog Minimaks: "Mi tada [Ksenija i Dača] uopšte nismo bili svesni koliko je veliko to što nam se dešava. Kasnije, kad sam izdala samostalni album, mnogim devojkama sam otvorila vrata. Dala sam im podstrek da se osećaju 'savremenim ženama' koje ništa ne može da pokoleba."
Gospojica Pajčin postala je svesna da "na svim poljima može sama": "Kad sam to rekla, mislila sam da nisam tužna što sam sama. Svako je sam sa sobom. Lepo je kad kraj sebe imaš nekoga, sa kime ćeš se sjediniti u jedno, ali ako on ode – ti možeš da nastaviš dalje, jer si naučila da budeš sama." ("Tina")

ĆURČIJA MILENIJUMA
Interesovanje za upis u niške gimnazije opalo je toliko da ove nekad prestižne škole neće imati onoliko đaka koliko su bile spremne da prime (jedna gimnazija je izuzetak), u tekstilce i kožarske radnike gotovo da niko neće, kožarska škola bila je rada da upiše trideset novih učenika, na konkurs se prijavio samo jedan junoša, za konfekcijskog tehničara konkuriše sedam đaka, a moglo bi da se upiše tridesetoro...
Zato se za farmaceutskog tehničara prijavilo njih 133 (škola je takođe predvidela 30). Maturanti i njihovi roditelji tj. staratelji veoma cene službu carinika. Škola ima mesta za tridesetoro, iz nišavskog okruga prijavilo se njih sto pet...
Dobro je što ne postoji škola čiji bi učenici postajali vlasnici fri-šopova, tu bi pritisak po svoj prilici bio još veći nego u školi za carinike.


(Ekspres)

prethodni sadržaj naredni

vrh