Svet

Vreme broj 495, 1. jul 2000.

Putinova diplomatska promocija

Doziranje rizika

Moskva �e forsirati odnose sa Kinom i Indijom, ne zato �to veruje u neki novi "blok" sa u�e��em ovih zemalja, ve� zato �to u tome vidi instrument za ja�anje ruske pregovara�ke pozicije prema SAD

Novi predsednik Rusije Vladimir Putin bio je izuzetno aktivan na me�unarodnom planu u periodu neposredno posle inauguracije. Ve� je posetio London, Rim i Berlin, susreo se sa predsednikom SAD u Moskvi, predstoje mu putovanja u Kinu, Indiju i � prili�no neo�ekivano � u Severnu Koreju. Kao �to se moglo pretpostaviti, posebno su intenzivni njegovi kontakti sa liderima zemalja nastalih na tlu biv�eg Sovjetskog Saveza. Uskoro �e Putin biti i u�esnik samita G-8. Kakvi bi se zaklju�ci o daljoj spoljnoj politici Rusije mogli izvu�i na osnovu ovih brojnih Putinovih me�unarodnih nastupa?

Zvu�i paradoksalno, ali mnogi i danas � kako na Zapadu, tako i u samoj Rusiji � i dalje na Putina gledaju kao na "zagonetku", "enigmu", "nepoznanicu", �to su samo neki od izraza koji se koriste kada je re� o njegovoj politici. To, me�utim, pre svega govori o specifi�nostima razvoja ruske demokratije danas. Naime, u razvijenim demokratskim zemljama nezamislivo je da izabrani predsednik bude "zagonetka", jer je bira�ima do detalja poznat njegov ili njen program i plan. Putinov program je, me�utim, i u Rusiji poznat u op�toj formi i nekim nagove�tajima, a ruska javnost, kao i me�unarodna, tek o�ekuje konkretne korake koji bi jasnije ocrtali politiku koju �e voditi njegova administracija. Rusija je Putina izabrala delom pod uticajem mo�ne promotivne i propagandne politi�ke i medijske ma�ine, a delom nekako intuitivno, pretpostavljaju�i da upravo on ima re�enja za velike probleme ove zemlje, a pri tome su gotovo svi segmenti stanovni�tva u njegovim dosta uop�tenim predizbornim izjavama mogli na�i ono �to bi ih zadovoljavalo. Zato, ne samo svet ve� i sama Rusija, s nestrpljenjem i interesovanjem o�ekuju njegove prve konkretne korake.

DVA PROCESA: Poznato je da je glavna Putinova spoljnopoliti�ka ideja da se usklade dva procesa: obezbe�ivanje �to povoljnijeg me�unarodnog okru�enja za re�avanje vrlo ozbiljnih unutra�njih, pre svega ekonomskih problema, �ije je te�ine Putin veoma svestan, i postepena reafirmacija Rusije kao supersile i ja�anje njenih me�unarodnih pozicija i uticaja na re�avanje svetskih pitanja, a posebno u Evropi i sopstvenom susedstvu. Ve� na prvi pogled je jasno � a toga su svesni i politi�ki krugovi u Moskvi � da se ovi ciljevi, striktno shva�eni, jednim delom me�usobno isklju�uju. Naime, eventualno ozbiljnije zao�travanje odnosa sa Zapadom, a pogotovo povratak na neke elemente sovjetske politike � za kojima danas u Moskvi postoji izvesna nostalgija, pri �emu se gubi iz vida da je upravo takva politika sa svetskim pretenzijama uveliko doprinela propasti SSSR-a � najozbiljnije bi ugrozilo glavne Putinove ciljeve, a to su unutra�nja stabilizacija zemlje i njen ekonomski oporavak. Po�to je to jasno pre svega samom Putinu, njegova spoljna politika �e se o�igledno sastojati u poku�ajima delikatnog balansiranja: Putin �e nastojati da u nekim pitanjima bude "tvr�i" i da demonstrira novu politiku, ne be�e�i i od delimi�nog i doziranog zao�travanja sa Zapadom, posebno kada je re� o problemima koji sna�no uti�u na raspolo�enje javnog mnjenja u samoj Rusiji (pre svega �e�enija, koja je u velikoj meri i omogu�ila Putinu da bude izabran, zatim odnosi sa biv�im republikama SSSR-a, uklju�uju�i tu i problem statusa i prava Rusa u balti�kim dr�avama itd.). Istovremeno, Putinu su jasna i objektivna ograni�enja ruske politike, izazvana pre svega ekonomskim i socijalnim stanjem koje se ne mo�e prevazi�i bez razli�itih formi stranog u�e��a � kredita, investicija, pomo�i. O�igledno je da Moskva tra�i "srednji put", odnosno meru u kojoj neslaganje sa Zapadom oko nekih pitanja � �e�enija, delimi�no Balkan, dalje �irenje NATO-a � ne�e su�tinski uticati na perspektivu unutra�nje stabilizacije i popravljanje ekonomskog stanja u Rusiji. Ove ruske dileme mo�da se najjasnije odra�avaju u sporu sa SAD oko revizije Sporazuma o protivraketnoj odbrani. Moskva ne �eli da prihvati takvu reviziju, jer smatra da su sporazumi o razoru�anju jedan od temeljnih elemenata koji Rusiji garantuju status ravnopravne nuklearne supersile. Ali istovremeno, demonstrativni izlazak Moskve iz ovog sporazuma opteretio bi Rusiju tro�kovima nove trke u naoru�avanju, �to Rusiji danas nikako ne bi odgovaralo. Tako se, u stvari, dolazi do klju�nog problema statusa Moskve u dana�njim svetskim odnosima. Rusija nema neophodnu ekonomsku mo� i socijalnu stabilnost koja bi odgovarala statusu nuklearne supersile. To je i glavna dilema Putinove spoljne politike.

JASNA TAKTIKA: Na takti�kom planu, me�utim, ve� je prili�no jasno kako �e Putin delovati. Prvo, u odnosima sa SAD nastoja�e da bude krajnje pragmati�an, racionalan i poslovan, o�ekuju�i da bi takav prilaz mogao biti dobro prihva�en u Va�ingtonu, koji bi i omogu�io kompromisno re�avanje otvorenih pitanja bez krupnije �tete po me�usobne odnose. Drugo, Putin te�i da stavi naro�it akcenat na odnose sa Zapadnom Evropom, posebno sa Nema�kom, ra�unaju�i da bi to mogla biti i takti�ka protivte�a Americi, a i izvor finansijske podr�ke Rusiji. SSSR je nekada ulagao velike napore da stimuli�e i ohrabri razlike izme�u SAD i Zapadne Evrope, mada nije dostizao �eljene efekte. Danas bi Moskva, naravno na umereniji i delikatniji na�in, verovatno tako�e �elela da koristi ovakvu taktiku, mada su njeni dometi o�igledno ograni�eni. Tre�e, Moskva �e forsirati odnose sa Kinom i Indijom, ne zato �to veruje u neki novi "blok" sa u�e��em ovih zemalja, ve� zato �to u tome vidi instrument za ja�anje ruske pregovara�ke pozicije prema SAD. �etvrto, Rusija �e sigurno te�iti i ja�anju veza sa biv�im sovjetskim republikama, posebno na Kavkazu i u Srednjoj Aziji, jer se, u krajnjoj liniji, radi o zoni njenih neposrednih interesa. Lideri ovih dr�ava bi�e dovedeni tako u situaciju da vrlo pa�ljivo odmeravaju svoju politiku, budu�i da su na razli�ite na�ine vezani za Rusiju, pa donekle i zavisni od nje, ali se finansijska i tehnolo�ka podr�ka koja im je neophodna mo�e dobiti pre svega na Zapadu. U celom tom kontekstu klju�ni zna�aj imaju odnosi Moskve sa Ukrajinom, koja je za sada relativno oprezna i uzdr�ana, te �eka da vidi dalje Putinovo delovanje na unutra�njem i spoljnom planu.

AFIRMACIJA "�VRSTE RUKE": Putinova politika, dakle, ima bitna ograni�enja, �to je posledica objektivnog stanja i potreba zemlje. Ali, ono �to je slabost Rusije � a to su njeni unutra�nji problemi � tako�e je i faktor koji Putinu daje dodatni manevarski prostor. Naime, on o�igledno ra�una s tim da Zapad, iako mu se neki Putinovi koraci ne dopadaju, ipak u njemu vidi li�nost koja mo�e garantovati stabilnost i predvidljive i racionalne politi�ke odluke u Moskvi. Po�to Zapadu najmanje odgovara nestabilna i nepredvidljiva Rusija, a pogotovo Rusija pod kontrolom Putinovih glavnih protivnika sa proteklih izbora, novi predsednik Rusije o�igledno veruje da ima prili�an manevarski prostor u kome mo�e vu�i poteze koji �e biti popularni kod ku�e, ne�e izazvati naro�iti entuzijazam na Zapadu, ali istovremeno ne�e ugroziti glavne ruske interese u odnosima sa SAD i Zapadnom Evropom. Drugim re�ima, on ra�una na jednu marginu tolerancije kada je re�, na primer, o �e�eniji, nekim regionalnim problemima, ali i tako demonstrativnom potezu kao �to je poseta Severnoj Koreji koju Va�ington smatra jednim od glavnih izvora mogu�e opasnosti koji bi opravdavali reviziju sporazuma o antibalisti�kim raketama. Ovakve moskovske procene, iako deluju realisti�no, sadr�e ipak i izvesnu dozu rizika, jer sovjetsko iskustvo jasno pokazuje kako spoljna politika koja te�i stalnom u�vr��enju i dokazivanju statusa supersile mo�e u stvari da oslabi zemlju i ugrozi taj isti status. No, Putin o�igledno polazi od toga da je situacija danas bitno izmenjena i da je Rusija do te mere u�la u svetske ekonomske, finansijske i tehnolo�ke tokove da mo�e sebi dozvoliti i jednu ovakvu politiku balansiranja i doziranog sukoba interesa.

Me�utim, ono �to u celoj ovoj situaciji izaziva najvi�e pa�nje jeste �injenica da Putin, �to se moglo i o�ekivati, konkretnije deluje i �alje jasnije poruke na unutra�njem nego na me�unarodnom planu. To njegovo delovanje za sada je usmereno ka afirmaciji politike "�vrste ruke", u mnogim aspektima smanjenju samostalnosti federalnih jedinica, odsustvu jasnijih namera da se politi�ki re�i �e�ensko pitanje, ograni�avanju slobode medija itd. Rusija se, prili�no brzo, suo�ava sa onim �to �e biti centralno pitanje Putinove vladavine uop�te. Da li je, i u kojoj meri, mogu�e uskladiti ja�anje dr�ave i dr�avne kontrole, reafirmaciju centralizma i ja�anje uticaja armije i obave�tajnih slu�bi sa nastavkom reformi i daljom liberalizacijom ekonomije i pribli�avanjem evropskim integrativnim tokovima. Putin o�igledno misli da je Rusija dovoljno posebna i specifi�na zemlja da bi i takvo uskla�ivanje bilo mogu�e, iako je u ruskoj istoriji, u ovakvim poku�ajima, autoritarno na�elo obi�no preovladavalo. A �to se ti�e spoljne politike, ona �e predstavljati samo odraz ovih krajnje slo�enih procesa u unutra�njem politi�kom �ivotu zemlje.

Vladimir Vere�

prethodni sadr�aj naredni

vrh