|
Putinova diplomatska promocija
Doziranje rizika
Moskva �e forsirati odnose sa Kinom i Indijom, ne
zato �to veruje u neki novi "blok" sa u�e��em ovih zemalja,
ve� zato �to u tome vidi instrument za ja�anje ruske pregovara�ke
pozicije prema SAD
Novi
predsednik Rusije Vladimir Putin bio je izuzetno aktivan na me�unarodnom
planu u periodu neposredno posle inauguracije. Ve� je posetio London, Rim
i Berlin, susreo se sa predsednikom SAD u Moskvi, predstoje mu putovanja u
Kinu, Indiju i � prili�no neo�ekivano � u Severnu Koreju. Kao �to
se moglo pretpostaviti, posebno su intenzivni njegovi kontakti sa liderima
zemalja nastalih na tlu biv�eg Sovjetskog Saveza. Uskoro �e Putin biti i
u�esnik samita G-8. Kakvi bi se zaklju�ci o daljoj spoljnoj politici
Rusije mogli izvu�i na osnovu ovih brojnih Putinovih me�unarodnih
nastupa?
Zvu�i paradoksalno, ali mnogi i danas � kako na Zapadu, tako i u
samoj Rusiji � i dalje na Putina gledaju kao na "zagonetku",
"enigmu", "nepoznanicu", �to su samo neki od izraza
koji se koriste kada je re� o njegovoj politici. To, me�utim, pre svega
govori o specifi�nostima razvoja ruske demokratije danas. Naime, u
razvijenim demokratskim zemljama nezamislivo je da izabrani predsednik
bude "zagonetka", jer je bira�ima do detalja poznat njegov ili
njen program i plan. Putinov program je, me�utim, i u Rusiji poznat u op�toj
formi i nekim nagove�tajima, a ruska javnost, kao i me�unarodna, tek o�ekuje
konkretne korake koji bi jasnije ocrtali politiku koju �e voditi njegova
administracija. Rusija je Putina izabrala delom pod uticajem mo�ne
promotivne i propagandne politi�ke i medijske ma�ine, a delom nekako
intuitivno, pretpostavljaju�i da upravo on ima re�enja za velike
probleme ove zemlje, a pri tome su gotovo svi segmenti stanovni�tva u
njegovim dosta uop�tenim predizbornim izjavama mogli na�i ono �to bi ih
zadovoljavalo. Zato, ne samo svet ve� i sama Rusija, s nestrpljenjem i
interesovanjem o�ekuju njegove prve konkretne korake.
DVA
PROCESA: Poznato je da je glavna Putinova spoljnopoliti�ka ideja da
se usklade dva procesa: obezbe�ivanje �to povoljnijeg me�unarodnog okru�enja
za re�avanje vrlo ozbiljnih unutra�njih, pre svega ekonomskih problema,
�ije je te�ine Putin veoma svestan, i postepena reafirmacija Rusije kao
supersile i ja�anje njenih me�unarodnih pozicija i uticaja na re�avanje
svetskih pitanja, a posebno u Evropi i sopstvenom susedstvu. Ve� na prvi
pogled je jasno � a toga su svesni i politi�ki krugovi u Moskvi � da
se ovi ciljevi, striktno shva�eni, jednim delom me�usobno isklju�uju.
Naime, eventualno ozbiljnije zao�travanje odnosa sa Zapadom, a pogotovo
povratak na neke elemente sovjetske politike � za kojima danas u Moskvi
postoji izvesna nostalgija, pri �emu se gubi iz vida da je upravo takva
politika sa svetskim pretenzijama uveliko doprinela propasti SSSR-a �
najozbiljnije bi ugrozilo glavne Putinove ciljeve, a to su unutra�nja
stabilizacija zemlje i njen ekonomski oporavak. Po�to je to jasno pre
svega samom Putinu, njegova spoljna politika �e se o�igledno sastojati u
poku�ajima delikatnog balansiranja: Putin �e nastojati da u nekim
pitanjima bude "tvr�i" i da demonstrira novu politiku, ne be�e�i
i od delimi�nog i doziranog zao�travanja sa Zapadom, posebno kada je re�
o problemima koji sna�no
uti�u na raspolo�enje javnog mnjenja u samoj Rusiji (pre svega �e�enija,
koja je u velikoj meri i omogu�ila Putinu da bude izabran, zatim odnosi
sa biv�im republikama SSSR-a, uklju�uju�i tu i problem statusa i prava
Rusa u balti�kim dr�avama itd.). Istovremeno, Putinu su jasna i
objektivna ograni�enja ruske politike, izazvana pre svega ekonomskim i
socijalnim stanjem koje se ne mo�e prevazi�i bez razli�itih formi
stranog u�e��a � kredita, investicija, pomo�i. O�igledno je da
Moskva tra�i "srednji put", odnosno meru u kojoj neslaganje sa
Zapadom oko nekih pitanja � �e�enija, delimi�no Balkan, dalje �irenje
NATO-a � ne�e su�tinski uticati na perspektivu unutra�nje
stabilizacije i popravljanje ekonomskog stanja u Rusiji. Ove ruske dileme
mo�da se najjasnije odra�avaju u sporu sa SAD oko revizije Sporazuma o
protivraketnoj odbrani. Moskva ne �eli da prihvati takvu reviziju, jer
smatra da su sporazumi o razoru�anju jedan od temeljnih elemenata koji
Rusiji garantuju status ravnopravne nuklearne supersile. Ali istovremeno,
demonstrativni izlazak Moskve iz ovog sporazuma opteretio bi Rusiju tro�kovima
nove trke u naoru�avanju, �to Rusiji danas nikako ne bi odgovaralo. Tako
se, u stvari, dolazi do klju�nog problema statusa Moskve u dana�njim
svetskim odnosima. Rusija nema neophodnu ekonomsku mo� i socijalnu
stabilnost koja bi odgovarala statusu nuklearne supersile. To je i glavna
dilema Putinove spoljne politike.
JASNA
TAKTIKA: Na takti�kom planu, me�utim, ve� je prili�no jasno kako
�e Putin delovati. Prvo, u odnosima sa SAD nastoja�e da bude krajnje
pragmati�an, racionalan i poslovan, o�ekuju�i da bi takav prilaz mogao
biti dobro prihva�en u Va�ingtonu, koji bi i omogu�io kompromisno re�avanje
otvorenih pitanja bez krupnije �tete po me�usobne odnose. Drugo, Putin
te�i da stavi naro�it akcenat na odnose sa Zapadnom Evropom, posebno sa
Nema�kom, ra�unaju�i da bi to mogla biti i takti�ka protivte�a
Americi, a i izvor finansijske podr�ke Rusiji. SSSR je nekada ulagao
velike napore da stimuli�e i ohrabri razlike izme�u SAD i Zapadne
Evrope, mada nije dostizao �eljene efekte. Danas bi Moskva, naravno na
umereniji i delikatniji na�in, verovatno tako�e �elela da koristi
ovakvu taktiku, mada su njeni dometi o�igledno ograni�eni. Tre�e,
Moskva �e forsirati odnose sa Kinom i Indijom, ne zato �to veruje u neki
novi "blok" sa u�e��em ovih zemalja, ve� zato �to u tome
vidi instrument za ja�anje ruske pregovara�ke pozicije prema SAD. �etvrto,
Rusija �e sigurno te�iti i ja�anju veza sa biv�im sovjetskim
republikama, posebno na Kavkazu i u Srednjoj Aziji, jer se, u krajnjoj
liniji, radi o zoni njenih neposrednih interesa. Lideri ovih dr�ava bi�e
dovedeni tako u situaciju da vrlo pa�ljivo odmeravaju svoju politiku,
budu�i da su na razli�ite na�ine vezani za Rusiju, pa donekle i zavisni
od nje, ali se finansijska i tehnolo�ka podr�ka koja im je neophodna mo�e
dobiti pre svega na Zapadu. U celom tom kontekstu klju�ni zna�aj imaju
odnosi Moskve sa Ukrajinom, koja je za sada relativno oprezna i uzdr�ana,
te �eka da vidi dalje Putinovo delovanje na unutra�njem i spoljnom
planu.
AFIRMACIJA
"�VRSTE RUKE": Putinova politika, dakle, ima bitna ograni�enja,
�to je posledica objektivnog stanja i potreba zemlje. Ali, ono �to je
slabost Rusije � a to su njeni unutra�nji problemi � tako�e je i
faktor koji Putinu daje dodatni manevarski prostor. Naime, on o�igledno
ra�una s tim da Zapad, iako mu se neki Putinovi koraci ne dopadaju, ipak
u njemu vidi li�nost koja mo�e garantovati stabilnost i predvidljive i
racionalne politi�ke odluke u Moskvi. Po�to Zapadu najmanje odgovara
nestabilna i nepredvidljiva Rusija, a pogotovo Rusija pod kontrolom
Putinovih glavnih protivnika sa proteklih izbora, novi predsednik Rusije o�igledno
veruje da ima prili�an manevarski prostor u kome mo�e vu�i poteze koji
�e biti popularni kod ku�e, ne�e izazvati naro�iti entuzijazam na
Zapadu, ali istovremeno ne�e ugroziti glavne ruske interese u odnosima sa
SAD i Zapadnom Evropom. Drugim re�ima, on ra�una na jednu marginu
tolerancije kada je re�, na primer, o �e�eniji, nekim regionalnim
problemima, ali i tako demonstrativnom potezu kao �to je poseta Severnoj
Koreji koju Va�ington smatra jednim od glavnih izvora mogu�e opasnosti
koji bi opravdavali reviziju sporazuma o antibalisti�kim raketama. Ovakve
moskovske procene, iako deluju realisti�no, sadr�e ipak i izvesnu dozu
rizika, jer sovjetsko iskustvo jasno pokazuje kako spoljna politika koja
te�i stalnom u�vr��enju i dokazivanju statusa supersile mo�e u stvari
da oslabi zemlju i ugrozi taj isti status. No, Putin o�igledno polazi od
toga da je situacija danas bitno izmenjena i da je Rusija do te mere u�la
u svetske ekonomske, finansijske i tehnolo�ke tokove da mo�e sebi
dozvoliti i jednu ovakvu politiku balansiranja i doziranog sukoba
interesa.
Me�utim,
ono �to u celoj ovoj situaciji izaziva najvi�e pa�nje jeste �injenica
da Putin, �to se moglo i o�ekivati, konkretnije deluje i �alje jasnije
poruke na unutra�njem nego na me�unarodnom planu. To njegovo delovanje
za sada je usmereno ka afirmaciji politike "�vrste ruke", u
mnogim aspektima smanjenju samostalnosti federalnih jedinica, odsustvu
jasnijih namera da se politi�ki re�i �e�ensko pitanje, ograni�avanju
slobode medija itd. Rusija se, prili�no brzo, suo�ava sa onim �to �e
biti centralno pitanje Putinove vladavine uop�te. Da li je, i u kojoj
meri, mogu�e uskladiti ja�anje dr�ave i dr�avne kontrole, reafirmaciju
centralizma i ja�anje uticaja armije i obave�tajnih slu�bi sa nastavkom
reformi i daljom liberalizacijom ekonomije i pribli�avanjem evropskim
integrativnim tokovima. Putin o�igledno misli da je Rusija dovoljno
posebna i specifi�na zemlja da bi i takvo uskla�ivanje bilo mogu�e,
iako je u ruskoj istoriji, u ovakvim poku�ajima, autoritarno na�elo obi�no
preovladavalo. A �to se ti�e spoljne politike, ona �e predstavljati
samo odraz ovih krajnje slo�enih procesa u unutra�njem politi�kom �ivotu
zemlje.
Vladimir Vere�
|