Mozaik

Vreme broj 497, 15. jul 2000.

Sajber demokratija

Biće izbora u oktobru

Imate više od šesnaest godina i e-mail adresu? Sasvim dovoljno za učešće na izborima za telo koje će oblikovati internet

Kada je internet nastajao, negde krajem šezdesetih, niko nije pomišljao da će do kraja veka imati takav i toliki značaj. Još i manje su 1983. godine ljudi sa univerziteta u Viskonsinu verovali da postavljaju osnove velikog biznisa kada su napravili DNS (Domain Name System), princip za adresovanje kompjutera i sadržaja na internetu. Desetak godina kasnije, nakon prvog velikog internet buma u svetu, došlo je do prvih parnica oko prava na korišćenje neke internet adrese između velikih firmi i snalažljivih pojedinaca koji su u registrovanju adresa videli način da se obogate, ili barem maznu neku paru.

OTIMANJE O DŽULIJU: Uvidevši da bi stvari mogle da krenu naopako, američka vlada je odlučila da u proces dodeljivanja adresa uvede neki red. Kako korisnici interneta nisu bili oduševljeni činjenicom da će državni činovnici upravljati medijem koji predstavlja oličenje slobodnog izražavanja na kraju dvadesetog veka, nađeno je kompromisno rešenje. Vlada SAD odabrala je (zapravo inicirala formiranje) neprofitnu organizaciju ICANN (čita se ajkan), sastavljenu od eksperata za internet, komunikacije i slobodu izražavanja i poverila im regulisanje materije. ICANN je skraćenica za Međunarodnu korporaciju za dodeljivanje imena i brojeva (internet adrese su u suštini brojevi) i startovala je septembra 1998. godine. Pored adresa koje su goruće pitanje, ICANN bi trebalo da se bavi i određivanjem drugih parametara za komunikaciju na internetu, kao i da uspostavlja tehničke standarde.

Mada su u ICANN uključeni najbolji internet stručnjaci, ova organizacija je stalna meta brojnih kritičara koji iza svakog uređivanja vide nameru da se nešto spreči, odnosno cenzuriše. Osnovna zamerka je u načinu na koji je formirana ova organizacija kojoj su dodeljena velika prava kada je internet u pitanju. Takođe, smatra se da je u odlučivanju o tome ko ima prava na neku adresu ICANN previše bolećiv prema velikim kompanijama i popularnim ličnostima, kao i da suviše uzima u obzir mišljenje Svetske organizacije za zaštitu intelektualne svojine koja se smatra jednako kompromitovanom.

Najsvežiji primer odluke koja je izazvala mnogo polemike bila je ta da se adresa www.juliaroberts.com oduzme izvesnom Badiju Rasu, koji ju je uredno registrovao i platio, a sve to na tužbu glumice koja je smatrala da se radi o povredi njenog imena i lika. Rasprava se vodila oko toga da li je glumica Džulija Roberts jedina osoba na svetu koja polaže pravo na to ime, shodno tome i na istoimenu internet adresu. Argumenti obe strane bili su prilično jaki, a odluka da se sirota Džulija zaštiti proizašla je iz činjenice da je ona ipak najpoznatija osoba sa tim imenom i da na nju prvo pomislimo kada se to ime spomene, te bi svako korišćenje imena bez njenog odobrenja predstavljalo povredu njenih prava.

Odluka je trebalo da postane punovažna 13. juna, ali na spomenutoj adresi još uvek je tekst Badija Rajsa, koji sebe naziva običnim radnim čovekom, razočaranim u ponašanje glumice koju je cenio i voleo i koji postavlja pitanje šta je sa parama koje je on dao da bi registrovao adresu, što niko ne namerava da mu nadoknadi (radi se o nekih sto pedeset dolara).

SAMO ŠEST GLASAČA: Ovaj primer jeste bizaran, ali tek delimično ilustruje važnost adresovanja (što je tek jedna od aktivnosti korporacije). Zbog toga je ICANN odlučio da sprovede akciju «stvaranja baze» ili formiranje biračkog tela od zainteresovanih korisnika interneta, koji bi potom glasanjem izabrali pet direktora (sa svakog kontinenta po jedan, izuzev Antarktika), od ukupno devetnaest, koji bi imali odlučujuću ulogu u korporaciji.

Učlanjivanje je krajnje jednostavno i može se obaviti na adresi ICANN, a to je www.icann.org. Potrebno je, dakle, da imate više od šesnaest godina i sopstvenu elektronsku adresu gde će vam biti poslata šifra za glasanje. Drugi deo šifre, identifikacioni kod, šalje se na vašu fizičku adresu (tamo gde stvarno stanujete), čime se predupređuje mogućnost da se jedna osoba prijavi više puta uz korišćenje elektronskih mahinacija. Članstvo ICANN-a na taj način može da učestvuje u kreiranju interneta u budućnosti, što spostvenim sugestijama, što preko delegata, a članovi imaju pravo da kandiduju sami sebe, naprave kampanju na mreži, i eventualno postanu deo istorije, vrh internet birokratije.

Iako se od članova traži malo, odziv nije preterano zadovoljavajući, mada korporacija garantuje da će vaši lični podaci biti zaštićeni. Od preko dvesta miliona korisnika u svetu, koji bi svi trebalo da budu zainteresovani za to kako će mreža izgledati sutra, do sada se prijavilo tek 26.000, a poslednji rok za prijavljivanje je 31. jul, barem kada su prvi izbori u pitanju. Izbori će se održati u oktobru, naravno na internetu.

Iz Jugoslavije se dosad prijavilo samo šest glasača, isto koliko i iz Zimbabvea na primer, čime je naša zemlja na dnu liste zainteresovanih, dok na listi vode Amerika, Nemačka, Japan, Kanada, Velika Britanija, Francuska. Internet provajderi u Nemačkoj direktno su zaslužni za to što Nemačka ima najviše članova (oko 5000) posle Amerike (8200), budući da su organizovali široku kampanju kako bi ubedili ljude da se registruju. Samim tim, velika je verovatnoća da će direktor za Evropu biti Nemac, naravno ukoliko se nešto u međuvremenu ne promeni.

Veliki broj članova iz Japana (4250) možda se može objasniti predstojećim sastankom ICANN-a u Jokohami, od 13. do 17. jula, gde će se pretresti mnoga pitanja vezana za rad ove organizacije, kao i organizovanje predstojećih izbora. Zvanično, niko iz Jugoslavije neće prisustvovati ovom sastanku, mada će biti reči o važnim pitanjima vezanim za razvoj interneta, koja se i te kako dotiču i nas. Nezvanično, sastanku će prisustvovati Slobodan Marković, moderator Internodium liste (www.internodium.org.yu), verovatno najboljeg mesta za raspravu o razvoju interneta na domaćem webu. Gospodin Marković izneo nam je svoju nameru da participira u diskusiji sa predlozima vezanim za izjednačavanje statusa malih i velikih, znači običnih korisnika i velikih preduzeća, potom da se nadležnost oko sporova vezanih za internet adrese prenese sa međunarodnih na lokalne sudove, kao i neka pitanja vezana upravo za prevazilaženje sporova oko registracije. O tome kako je sastanak izgledao i šta se novo priprema čitaćete iz prve ruke u jednom od narednih brojeva "Vremena".

INTERESANTNE ZEMLJE: Kao velika novina najavljuje se mogućnost formiranja novih domena kako bi se rasteretili postojeći domeni poput .org za razne nevladine organizacije ili .com za sve i svašta. Iako svaka država pod svojim domenom (za nas je to .yu) određuje kako će adrese izgledati i, što je još važnije, kome će se i na koji način dodeljivati, odluke ICANN-a biće u mnogo čemu obavezujuće. Pre svega zbog toga što će povinovanje usvojenim principima uslovljavati komunikaciju sa ostatkom interneta. Ugrubo, internet domeni mogu da budu i nacionalno bogatstvo, slično frekvencijama. Ovo se naročito odnosi na zemlje sa interesantnim akronimima za državu, poput Italije (.it), Tonge (.to) ili Tuvalua (.tv). Tonga je svoj domen prodala jednoj američkoj firmi koja ga nemilosrdno rabi za registraciju adresa poput come.to. Tuvalu se za sada drži rezervisano, mada neki poznavaoci prilika tvrde da je i domen ove pacifičke zemlje rezervisan za velike televizijske kuće (na primer abc.tv ili m.tv). Nije nemoguće da se na udaru sada nađu Italija (justdo.it na primer), pa možda i Jugoslavija (love.yu), ako se promene lokalni propisi oko načina formiranja adresa pod jugoslovenskim domenom. Ono što je trenutno mnogo bitnije za Jugoslaviju jeste da naši korisnici ne mogu da registruju internet adrese pod domaćim domenom ako su fizička lica, već to mogu da čine samo preduzeća, a svako preduzeće ima pravo na jednu adresu. Ovo pravilo dovelo je do toga da ljudi iz Jugoslavije lakše registruju svoje prezentacije u Americi, pod domenima kao što su .com ili .net za šta nije potrebno ništa osim para, tačnije 35 dolara godišnje, sa tendencijom smanjivanja.

Uprkos činjenici da će i nakon neposrednih izbora predstavnika internet populacije u ICANN većinu u upravnom odboru i dalje činiti oni koje je postavila američka vlada, eksperti smatraju da je ovo korak u pravom smeru i da od prisustva «narodnih» delegata može biti samo koristi. Čak i oni koji su dosta skeptični po pitanju uticaja neposredno izabranih na rad upravnog odbora smatraju da je to ipak bolje nego da se volja korisnika potpuno ignoriše, a nemali broj njih će pokušati da se kandiduje. U to ime oni traže od ICANN-a da objavi biračke spiskove (što bi moglo ugroziti privatnost članova), kako bi krenuli u kampanju, i bune se zbog cenzusa od deset odsto (trenutno 2600 glasova), koliko je neophodno obezbediti za kandidaturu.

Zoran Stanojević

prethodni sadržaj naredni

vrh