| Kultura |
Vreme broj 498, 22. jul 2000. |
|
Knjige U lepom dru�tvu (Stevan Rai�kovi�: U dru�tvu pesnika, Beograd, BIGZ, 2000)
Nemilosrdno vreme nam svima, iako razli�itim tempom, oduzima nade i lepe izglede; utoliko pre bi valjalo da svaki �ovek svede ra�une sa sobom i svojim postojanjem, �ta je na ovom svetu �inio i vredi li i�ta to �to je postojao, kao �to to �ini Stevan Rai�kovi�. Ko je, poput pisca ovih redova, pre neku godinu u�ivao �itaju�i njegove uspomene u knjizi Zlatna greda, jednom retko lepom, intimnom i iskrenom �tivu, verovatno je jedva do�ekao da vidi novu Rai�kovi�evu knjigu U dru�tvu pesnika (Beograd, BIGZ, 2000). U svojoj novoj knjizi veliki pesnik se�a se svog pesni�kog postojanja i odaje po�tu i lepo priznanje pesnicima koje je u �ivotu poznavao i susretao, sa kojima je drugovao i koje nije, pritisnut pohvalama, nagradama i ose�anjem sopstvene vrednosti, koliko god ono bilo opravdano, zaboravio. Kada �ovek za �ivota stekne mesto me�u knji�evnim besmrtnicima, �to god to trebalo da zna�i, onda bi njegove tihe i usput izgovorene re�i, a i ono o �emu �uti, vredelo slu�ati. Da li je u vrevi dana i stra�nom nadmetanju ko �e o na�oj sudbini re�i te�u i dublju re�, ko �e se vi�e ista�i u poznavanju srpske istorije i manastira, bilo dovoljno usredsre�enosti da se puna pa�nja obrati na to da su se nedavno u neke neobi�ne Rai�kovi�eve pesme smestili pesni�ki odjeci obi�nog �ivota, porodi�nih trenutaka i dalekoisto�nih iskustava? Lepo je videti one koji nisu postali grlate bund�ije koje po politi�kim izbama, u nekim mra�nim dru�inama i familijama, kuju planove, opevaju nove i stare vladare ili, kao da im je sva pamet ishlapila, ne vide da veli�aju nesre�u svog naroda. Ko je tokom ovih nesre�nih deset godina, te�kih kao najgora turska vremena, dok su mu povrh svih muka i jadova u kojima se topilo simboli�ko blago ovoga naroda kvarilo �ak i pam�enje, pro�erdala i budu�a a ne samo biv�a �ast, ostao ono �to je i bio? Upravo o tome govori Rai�kovi� zala�u�i se za vernost najdubljoj strasti, a za njega je to poezija. Zato je va�no i ovo �to govori, i ono o �emu nije govorio. Eto za�to je dirljivo i lepo �itati kako se prijatnim, ljubaznim tonom, sa nekom lepom blago��u u kojoj ima gospodske ironije Rai�kovi� se�a sebe i svojih pesni�kih prijatelja i poznanika. Bez �elje da prevari svog �itaoca i podigne kenotaf svojoj mladosti i zrelim godinama, Rai�kovi� opisuje jednog zanesenog mladi�a koji je sa stra��u �itao i od svoje �etrnaeste godine i pisao poeziju. Kako je susretao danas nepoznate pesnike svoje mladosti, i kako je �itanje Tibula, Katula i Propercija bilo znak ulaska u svet pesni�tva � da bi nam, lukavo, tek na kraju knjige odao da su znatno pre toga, dok su 1942. padale bombe a on bio u izbegli�tvu, stihovi Du�ana Vasiljeva ve� omogu�ili susret sa "slobodnom poezijom", kako je sam naziva. Rai�kovi� skre�e pa�nju na svoj odnos prema Crnjanskom i Draincu, kao �to je to �inio i u svojim esejima, koji su od najve�eg zna�aja za utvr�ivanje knji�evnoistorijskog niza u kojem se javlja njegova poezija. Od nekog Kirjakovi�a, potpuno nepoznatog pesnika iz Sente, kroz njegove uspomene po�inju da promi�u vr�njaci, stariji i mla�i pesnici, neki danas vrlo poznati i �itani, drugi ve� u dubokoj senci, tre�i sasvim zaboravljeni. Kada je o ovim poslednjim re�, a u knjizi ima �itav niz takvih imena, Rai�kovi�eva knjiga je njihova mo�da poslednja ulaznica za bolju budu�nost. Ko �e ih �itati danas ponovo, ako ih na to ne podstaknu birane re�i Stevana Rai�kovi�a. Lepo je kada jedan pesnik ne koristi svoju slavu da zatre i pomra�i druge, ve� kada se trudi oko svakog zrnca pesni�ke pra�ine. Rai�kovi� se opra�ta sa onima sa kojima je drugovao od Slobodana Markovi�a koga mi mla�i znamo samo kao Libera Markonija a ne i kao Vampira, kako ga Rai�kovi� zove, do Skendera Kulenovi�a. Tu je i niz tragi�nih sudbina, poput Riste Ratkovi�a, koji pokazuju nali�je pesni�ke sudbine. Rai�kovi� sa pa�njom govori o onim koje su svi voleli, poput Desanke, ali i onima koje je malo ko po dobru pamtio, poput Davi�a. Jo� je lep�e kako pi�e o prijateljima Pavlovi�u i Popi, sa kojima je �inio trijumvirat iz ranih pedesetih u kojem je odlu�ena sudbina modernog srpskog stiha. Ali i mla�ima, Miljkovi�u koji ga je voleo, ili Brani Petrovi�u sa kojim se ba� nije razumeo. Bez �elje da se stavi u red velikih svetskih pesnika, on najbr�e prelazi preko susreta sa stranim piscima, a me�u njima i takvih kakvi su Brodski, Ahmadulina ili Encesberger. Rai�kovi� je jednako blag prema nadrealistima i pesnicima prvoborcima. Lepo je videti kako se Rai�kovi� ne trudi da napravi neke nove balanse, da sve zagladi i poravna, da se osloni na naknadnu pamet i da zablude pro�losti zameni dana�njim. Ne trudi se ni da prikrije kako pre�utkuje mnogo toga, jo� vi�e da namerno ne�e da svoje "dru�tvo pesnika" pot�ini bilo kakvoj drugoj potrebi osim vernosti poeziji. Insistiranje na pesni�koj sudbini, na dubokoj posve�enosti poeziji, na �ivotu provedenom u najintimnijem i najdubljem dijalogu sa njom, volja da se pi�e bez udela naknadne pameti i dnevnih politi�kih misli i potreba, sve to oblikuje ono fino polje pre�utanog u ovoj knjizi. Pa�ljiv �italac ne samo �to �e mo�i da u�iva kao u nekom najboljem pozori�tu u kojem scenom defiluju zanimljivi likovi, ve� mo�e da oseti da�ak ne�eg dobrog �to je preteklo iz pre�a�njih vremena i �to je danas retka dragocenost. Naravno da bi pisac ovih redova voleo da je Rai�kovi� malo vi�e otvorio du�u, da je progovorio o svim tim beskrajnim susretima i posvedo�io neke od dugih razgovora. To �e jednoga dana nedostajati nekom budu�em traganju za jednom epohom srpske literature. Pa ipak, u ovoj bezumnoj vrevi i buci, u poti�tenosti i sku�enosti u kojoj dotrajavamo, odmereni i tihi glas Stevana Rai�kovi�a je divno podse�anje da svet i ljudi ne moraju biti ovakvi kakve ih danas vidimo. Zato bi, mo�da, ba� u ovoj utu�enosti sa kojom pretrajavamo ovo neprijatno leto, u kojoj ni Sunce ne valja a klima ubija, u ovom mu�nom zastoju pred novi sunovrat, koji nam dana�nja vlast, njeni opozicioni pomaga�i i niskost Zapada nude, bilo najbolje po nevelikoj ceni kupiti Sabrana dela Stevana Rai�kovi�a i ovu neveliku novu knjigu, i tako ovom letu dati jednu trajniju boju. Rai�kovi�evi stihovi i uspomene odli�no �tite od nezdravog zra�enja dana�njice. Aleksandar Jerkov |