"Reč" po "Reč"...
U
knjižarama se ovih dana pojavio novi, četvrti broj tromesečnika za književnost,
kulturu i društvena pitanja "Reč", postwar
verzija istoimenog ranijeg mesečnika za književnost. Dakle, po
"starom" računanju, radi se o 58. broju.
Nova "Reč" se otvara trima prozama Mihajla Spasojevića – čiji su radovi već bili zapaženi u nekim drugim časopisima – a njihov kvalitet u dobroj meri opravdava ovako "istaknut" tretman. Sledi drugi deo temata "Krivica i odgovornost", koji se otvara intrigantnim tekstom Sretena Ugričića "Šakić–Milošević sindrom"; tu je i esej Arija Nadlera "Možemo li o pomirenju i o građenju mira učiti jedni od drugih", a potom, iz nekih razloga, i engleska verzija/izvornik istog teksta, te prilozi Nenada Dimitrijevića, Vojina Dimitrijevića i Branka Vučićevića, i to samo na engleskom?! S obzirom na domicil i autora i časopisa, to čitaocu pruža ekscentričan užitak, sličan doživljaju nekog Amerikanca koji gleda vestern nadsinhronizovan na nemački... No, logocentrično pitanje o smislu/besmislu nečega ionako je zastarelo u ovom postmodernom stanju. You better believe that.
Najzamašniji prilog u broju je "Patopolis" Milete Prodanovića, iliti "beogradska fin-de-siecle slikovnica", svojevrstan ilustrovani vodič kroz utrobu socijalno-arhitektonskog mutanta ranije-znanog-kao-Beograd, pedantno nabrajanje i analiziranje raznih estetskih i društvenih devijacija koje se manifestuju na žalosnom izgledu Postbeograda... Predrag Brebanović (kao vredni istraživač) i Branko Vučićević (kao intervjuisano lice) bave se revijom "Danas", kultnim beogradskim časopisom ranih šezdesetih, u kojem su se afirmisali mnogi potonji značajni kulturni ustvarjalci, i koji je bio očaravajuće libertinski za ona sivkasta vremena (kao da su ova šarenija?).
Nova "Reč" objavljuje i esej Vaclava Bjelohradskog o antinomijama globalizacije, opširan "Blok Delez" s tekstovima ovog značajnog teoretičara (u prevodu na srpski!) i o njemu, rubriku o pop kulturi i drugi deo temata o Meri Daglas. "Sve u svemu", mnogo štiva za letnju razbibrigu (samo snobovi nepretencioznosti misle da je leto rezervisano za "lako štivo", kao da mozak isparava na vrućinčini!) i nastavak jedne dobre uređivačke tradicije, prilagođene novim okolnostima. Believe You Me...
T. Pančić
