| Kultura |
Vreme broj 505, 9. septembar 2000. |
Film: "�ovek na Mesecu" Mutan pogled Re�ija: Milo� Forman, uloge: D�im Keri, Kortni Lav, Deni de Vito
Bilo kako bilo, radi se o biografskom filmu u re�iji Milo�a Formana, koji, ovoga puta, obra�uje �ivot i priklju�enija Endija Kaufmana (Andy Kaufman), ameri�kog TV komi�ara za �ije delo je, navodno, Forman toliko emotivno vezan da je jednog od svoja dva sina nazvao po njemu � Endi. Ali sentiment ove informacije nije potpun ukoliko odmah ne otkrijemo �iroj javnosti kako je ime drugom mali�anu. Pa? D�ejms (James), odnosno D�im (Jim). Da, de�ak je ime dobio po D�imu Keriju, koji je pomenutog Endija otelotvorio u ovom filmu. Oboga�eni patosom ove tipi�no holivudske �arade, prisetimo se �emu junak ove pri�e (a to je ipak, nesumnjivo, Forman) ima da zahvali �to i najki�erskiji momenti njegovog kako javnog tako i privatnog �ivota imaju teorijski potencijal da budu shva�eni duboko ili ozbiljno. Po�ev�i od �injenice da su mu roditelji stradali u nacisti�kom logoru, preko tipi�no �e�kih filmova (Crni Petar 1963, Ljubavi jedne plavu�e 1965, Gori, moja gospo�ice 1967), koje niko u Americi ne bi gledao ni za �ivu glavu, ali koji su mu tamo stvorili tako ugodnu reputaciju �autora� i egzil u Ameriku iz politi�kih razloga, preko tako "evropskog" Svla�enja (1971), "te�kog" ali i "kultnog" Leta iznad kukavi�jeg gnezda (1975), ili "nostalgi�ne" Kose (1979), tako "komercijalnog ali i umetni�kog" Amadeusa (1984), ili pak "provokativnog" Narod protiv Larija Flinta (1996) � Formanova biografija, dakle, spaja u sebi sve idealne momente �ija je celina jedino i bila u stanju da spre�i obznanu totalne imanentne katastrofe �oveka na mesecu. I "konzumentski" i "ezoteri�ni" krugovi zna�i, jedni puni oskarima indukovanog po�tovanja, drugi zaslepljeni aurom "isto�noevropskog autora", zatvorili su o�i pred dosadom, nedotupavno��u, nedosledno��u, isprazno��u i nedostatkom duha kojima ovaj film zra�i, i uspeli da izna�u spretno verbalizovane teorijske crne rupe koje ne ba� gorljivo nude savr�eno neodr�ivu polutezu kako ovaj film nije �ubre. U skladu sa nau�enim u "belom svetu", Forman je uzeo najve�u komi�arsku zvezdu kojom Amerika danas raspola�e � Kerija, a u skladu sa nasle�em svoje isto�noevropske pro�losti sagradio mu je vizuelno obeshrabruju�, dosadan svet, naseljen ru�nim ljudima i navodnjen nekom polu�itljivom ali svakako veoma humanom i inteligentnom porukom dok sveukupno �ove�anstvo uzdi�e kao u Carevom novom odelu, gu�e�i se progutanom salivom. D�im Keri za to vreme dirljivo poku�ava sve �to je u njegovoj mo�i da u�ini zanimljivim jednog mentalno sumnjivog mizantropa koji je celog �ivota istrajavao u �elji da ga za najve�eg komi�ara prizna ista publika koju je planski davio i mrcvario. Forman pri tom uspeva i sam da se izgubi u o�ito nikome jasnom Kaufmanovom "sistemu", ne znaju�i �ta je ovaj planirao kao "geg" koji nije uspeo, �ta je "namerno glupo", �ta je iz njegovog privatnog lika, a �ta je, �ega je, naravno, daleko najmanje, zaista sme�no. Dok se scenarijem jasno sugeri�e kako je Kaufman "slu�aj za instituciju", Keri i Forman se, svako iz razli�itog razloga � Keri iz ljudske samilosti i �elje da ne igra jo� jedanput idiota, a Forman jer je tako zacrtao � svakih pola sata sete da im to u stvari nije bila namera, te i nas utom o tome izveste. (Jedna od replika upu�enih Kaufmanu: �Ti si lud, ali mo�da si tako�e i genijalan.") Formanov zamagljeni pogled, nedostatak stava ali enormna potreba da ipak niotkuda izvu�e "poruku" i "prosvetli" neuko gledali�te, uostalom odraslo na filmovima njegovog glavnog glumca, koji su ih, gle �uda, nadasve bezobrazno i "konzumentski" nau�ili da komi�ar treba da bude sme�an da bi ga voleli, ako smo iskreni, ne mo�e da ne iritira. Naravno, ne treba zaboraviti da Forman ovde ra�una i na "tvist": istom gledali�tu koje je jednom glasalo da se Kaufman izbaci iz "Saturday Night Live" �oua on sada potura "intelektualan" i "umetni�ki" film o njemu, koji je svakako manje sme�an i zabavan nego �to su i teoretski mogli da budu Kaufmanovi nastupi, i da su bili najgori. Odobravaju�i ovaj film, ameri�ka publika priznaje ono �to Forman u njihovom slu�aju i podrazumeva: glupost, mediokritetstvo i podlo�nost mazohizmu najgore vrste. Na neameri�kom tr�i�tu � koje Kaufmana nije gledalo i prema njemu, pa tako i prema filmu, gradi posredniji odnos � Formanov bezobrazluk gubi svoju o�tricu, a ostaje samo prosta �injenica da je re� o nejasnom, nezanimljivom i ultimativno dosadnom filmu, �ije dru�tveno-korektivne konsekvence mo�da imaju neko zna�enje tamo onim dekadentima preko okeana, �to dalje zna�i da je njegova poruka lokalnog karaktera, koliko god to lokalno bilo �iroko. Ostaje i iskrena altruisti�ka pretpostavka: kakav god da je bio taj nesre�ni Endi Kaufman, ovo nije zaslu�io. Maja Uzelac
|