Kultura

Vreme broj 509, 5. oktobar 2000.

Knjige

Pod teretom biografije

Herman Broh: Misli o politici; prevela Jasmina Burojevi� (Filip Vi�nji�, Beograd 2000)

Herman Broh, austrijski Jevrejin i jedan od najve�ih pisaca nema�kog jezika u XX veku, bio je, slobodno se mo�e re�i, gotovo opsednut "politi�kim" u u�em i �irem smislu te re�i, a napose psihologijom mase (v. knjigu Massenpsyschologie) i njenim reflektovanjem na politi�ka zbivanja; ta je opsednutost i�la dotle da je govorio da su njegovi romani � kojima je stekao najve�u slavu � tek uzgredni deo njegovog dela: li�no je, po svoj prilici, vi�e dr�ao do svoje "anga�ovane" tekstualnosti kako one teorijsko-esejisti�ke tako i one koja je neretko zaobilazila �ak i "publicisti�ku" ravan, pretvaraju�i se u direktne apele, proglase, deklaracije, zakonske predloge... Cinik bi mogao re�i da se ovde radi o "Dojlovom sindromu": tako se i Artur Konan Dojl dobar deo �ivota borio da se nekako otrese tereta sopstvene tvorevine, genijalnog detektiva �erloka Holmsa, vajkaju�i se kako ga mnogo vi�e ljudi zna po tim tri�arijama nego po "ozbiljnim", epskim delima... Me�utim, Brohova je biografija srednjoevropskog Jevrejina XX veka u velikoj meri unapred "odre�uju�a": egzistencijalno iskustvo je pisca Vergilijeve smrti i Mese�ara teralo ka odre�enom tematskom krugu.

"Misli o politici" (Gedanken zur Politik) su kolekcija raznorodnih tekstova: ogleda, studija, epistola, proglasa i svakovrsnih pabiraka i fragmenata koji prate evoluciju Brohovog promi�ljanja politi�kih prilika od vremena neposredno nakon okon�anja Prvog svetskog rata � i nestanka dotada�njeg "crno-�utog" dr�avnog konteksta � do epohe hladnog rata. Broha je "An�lus" zatekao u Austriji, bio je uhap�en, i samo je �udom uspeo da pobegne; obreo se u Americi � gde je i umro 1951. godine � u krugu brojne nema�ke antinacisti�ke intelektualne emigracije. Upravo je taj, emigrantski period � sre�om najzastupljeniji u ovom izboru � za dana�njeg �itaoca daleko najpodsticajniji, �ak i kada Broh (�to danas znamo) nesumnjivo gre�i u procenama. Pi��evi "rani radovi", naime, isuvi�e su optere�eni utopijama i zabludama jednog vremena, jalovim bavljenjem "sovjetima" koji bi, kanda, nekako "nadogradili" klasi�nu predstavni�ku demokratiju, vr�enjem u krug u ve�itom hvatanju za rep "marksoidnog" diskursa. Broh dolazi na svoje tek u vreme gotovo globalnog trijumfa dvaju naju�asnijih totalitarizama, nacisti�kog i bolj�evi�kog, i "naizgledne" nemo�i liberalnih demokratija da im se odupru. Tekstovi iz celina "Odbrana demokratije" i "Istok i zapad" bave se koliko analizom samih totalitarnih fenomena toliko i antinomijama demokratije i mogu�nostima zasnivanja novog demokratskog poretka koji bi uva�io socijalisti�ka iskustva, a izbegao bolj�evi�ko pot�injavanje dr�ave, privrede i celog dru�tva i "usre�iteljsko" podjarmljivanje �ove�anstva. Pisani tokom Drugog svetskog rata i na ranim vrhuncima hladnoratovske krize, Brohovi tekstovi mestimi�no i sami odra�avaju svojevrsnu demokratsku malodu�nost, naro�ito kada je nadiru�i CCCP u pitanju: piscu se �ini da gotovo ni�ta ne mo�e zaustaviti uspostavljanje njegove planetarne hegemonije, a najmanje ta neizle�ivo frivolna anglosaksonska kultura, pragmati�na i sekularna, eshatolo�ki neoptere�ena, operisana od smisla za mrtvoozbiljne Ideologije... Verovatno je to tada jednom zabrinutom �oveku moralo izgledati tako; danas znamo da je upravo u toj razlici koren propasti jednog i dominacije, da ne re�emo konsenzualne hegemonije drugog sveta...

�itane, recimo, u paru s Brohovim Pismima o Nema�koj, Misli o politici produbljuju �itao�ev uvid u obimno, slo�eno i impresivno delo (romano)pisca koji spada me�u desetak onih po kojima �e se raspoznavati "poslovi, sumnje i snovi" dvadesetog veka. Za�to je bar polovina tih pisaca pisala na nema�kom jeziku i nije tako te�ko odgonetnuti. "Roman najbolje transcendira istorijsko varvarstvo", mo�da bi rekao Kundera, jo� jedan Brohov fan.

Teofil Pan�i�

prethodni sadr�aj naredni

vrh