Dva lika "iz naroda"
Za budućeg predsjednika entiteta biće odlučujuća retorika u
odnosu na zbivanja u Srbiji, odnosno ono što će građani prepoznati kao
vezivanje za Jugoslaviju
Predizborna
kampanja u Srpskoj jasno pokazuje da su glasači umorni, da ne vjeruju da
pobjednik može održati predizborna obećanja; mnogima se čini da se i
političke stranke nalaze u istoj situaciji – njihova retorika je
prazna, a ponuda tanka. Predizborna kampanja, osim stereotipnih plakata
(portreti političkih lidera sa dobrano izlizanim porukama tipa “pošteno,
mudro, na svome, u korist Srpske, sa nama”), nudi dosadne uspavljujuće
televizijske rasprave na kojima učestvuju trećerazredni, nepripremljeni
političari, s vječitim obećanjem da će se pridržavati samo
i samo slova Dejtona, dok su
elektronski mediji, odlukom Nezavisne komisije za medije, obavezani da
prostor i vrijeme besplatno ustupe političkim strankama.
Po mnogim procjenama, na parlamentarnim izborima neće biti pobjednika,
skupština će biti sastavljena od nekoliko političkih stranaka koje će
teško obezbjediti parlamentarnu većinu. Mnogobrojna istraživanja javnog
mnjenja pokazuju da će se srpsko biračko tijelo opredjeljivati između
Dodikovih socijaldemokrata (više zbog ličnosti samog premijera jer imidž
stranke počiva na njegovom imidžu), SDS-a i Ivanićeve partije
demokratskog progresa. Najnovija istraživanja pokazuju tendenciju znatnog
porasta podrške Mladenu Ivaniću i njegovoj stranci. Direktor marketinške
agencije “Partner” Danilo Vuković smatra da je Ivanić prihvatljiv za
pristalice i jedne i druge opcije, ali isto tako da postoje određene
granice kada će se Ivanić morati jasno opredjeliti. Iako je Ivanićev
predsjednički kandidat Tepić od početka imao neznatne šanse u poređenju
sa Dodikom i Šarovićem, prije svega, jer je u političkom i javnom životu
bio maltene nepoznat (a autoritet je trebalo da mu bude građen na
autoritetu ekonomiste Mladena Ivanića), malo ko je računao s tim da bi
“čisti” Ivanić uopšte mogao da predloži za predsjednika entiteta
čovjeka kojeg opterećuje milionski gubitak u prijedorskom
“Autotransportu”. I Ivanić i Tepić imali su sreće, jer niko nije
dublje zalazio u biografiju Ivanićevog čovjeka, sve donedavno održane
javne tribine u Prijedoru, na kojoj se prvi put javno postavilo pitanje
kako čovjek koji je “upropastio firmu” uopšte može da pomisli da je
u stanju da vodi entitet. Otkrivanje detalja o Tepićevim privrednim
(ne)sposobnostima, moglo bi još jedanput razočarati birače koji su u
Ivaniću našli tračak nade za ekonomski oporavak.
TEŠKA ODLUKA: Srpska
demokratska stranka ima svoje stabilno biračko tijelo, i ono prema
sprovedenim istraživanjima obuhvata oko 20 odsto glasača. I Dodikove
pristalice teško da će se odlučiti da glasaju za nekog drugog. Ono što
stvara pometnju jeste podatak da je nešto više od 30 odsto
neopredjeljenih, te da je biračko tijelo neodređeno. U Bosni i
Hercegovini još nije popisano stanovništvo, ne zna se tačan broj
izbjeglih, raseljenih i nestalih, a svi podaci kojima se barata odnose se
na 1991. godinu. Ukratko, u zemlji se ne zna niti tačan broj stanovnika,
niti tačan broj birača.
Ishod izbora u Jugoslaviji donekle je promijenio i odnos snaga u
Republici Srpskoj. Sva marketinška istraživanja (čak na
“reprezentativnim” uzorcima od 2400 građana, istina, na čistom
srpskom uzorku) prije pobjede demokratske opozicije u Srbiji, govorila su
o ubjedljivom vođstvu predsjedničkog kandidata SDS-a Mirka Šarovića.
Danilo Vuković iz “Partnera” i dalje misli da je Šarovićev
potencijal 44 odsto, a Dodikov 28,6 odsto, i da će zapravo odlučiti
drugi izbor. To praktično znači da će se predsjednik entiteta birati
preferencijalnim sistemom, gdje će se glasovi zadnjeplasiranih kandidata
proporcionalno raspoređivati na vodeće sve do ostvarivanja potrebnih 50
odsto. Svima je jasno da će se odlučivati između Dodika i Šarovića, u
čijim rukama će, zavisno ko pobijedi, stajati i izbor mandatara, odnosno
entitetske vlade.
Izabrati između Dodika i Šarovića, teoretski gledano, biće izuzetno
teško jer, smatraju sociolozi, i jedan i drugi imaju sjajnu osobinu –
brzo reaguju, prilagođavaju se situacijama koje se brzo mijenjaju. Iako
ispoljavaju neke slične osobine, riječ je o dva politička tipa. “I Šarović
i Dodik su likovi iz naroda. Jedan je skroman, pristupačan, za njega se
ne vezuju afere, nema silne imovine, živi skromno, jasan je kad govori o
nacionalnim stavovima i promjenama. I Dodik je lik iz naroda, ali na drugačiji
način. On je čovjek čvrste ruke, zna da pokaže zube, on se ponaša
komotno, rječnik koji koristi je pristupačan običnom čovjeku. On je
tu, on je naš. Za njega se vezuje i bahatost. Ali narod takve stvari
voli, jer se mora znati ko je gazda, on mora biti nedodirljiv i imati određene
privilegije. On jednostavno mora imati takav imidž. Narod osjeća
izvjestan ekonomski napredak koji se desio u Dodikovo doba, ali je pitanje
koliko daleko seže narodno pamćenje”, kaže analizirajući portrete
predsjedničkih kandidata Olivera Pavlović, sociolog sa banjalučkog
Filozofskog fakulteta.
Dodiku je veoma stalo da legitimizuje svoju vladavinu, dok se SDS u međuvremenu
“očistio”, izgradio novi imidž i postao fleksibilniji prema međunarodnoj
zajednici. U takvim okolnostima, i jednima i drugima je vema bitno postalo
uhvatiti priključak s novim vlastima u Beogradu – neki misle da će za
izbore u Srpskoj biti važni odnos nove vlasti u Srbiji prema Haškom
tribunalu, revidiranje odnosa prema zemljama bivše Jugoslavije. S druge
strane, za budućeg predsjednika entiteta biće odlučujuća retorika u
odnosu na zbivanja u Srbiji, odnosno ono što će građani prepoznati kao
vezivanje za Jugoslaviju. U izmijenjenim političkim prilikama u Srbiji
Dodikove šanse su uvećane, dok međunarodni zvaničnici diskretno
upozoravaju da je suludo da, poslije političkih promjena u susjednim
Hrvatskoj i Srbiji, u Srpskoj pobjede nacionalne snage. Takvo upozorenje
je izrekao i Ričard Holbruk pri nedavnoj posjeti BiH. Dodik, pak, nastoji
iskoristiti podršku datu srbijanskoj demokratskoj opoziciji u vrijeme
tamošnjih izbora, Šarović nastoji da zaboravi vezu s Miloševićevim režimom,
nadajući se da kazna neće biti isuviše visoka zbog dobrih odnosa s
njim, pa otuda i otimanje oko toga ko će se slikati pred TV kamerama i
sjediti uz Koštunicu prilikom njegovog “privatnog boravka u RS –
BiH”.
Ivanić se nada da će šansu dobiti “demokratske, moderne i
patriotske stranke” poput njegove, obećavajući nova radna mjesta i
ekonomski program, s čovjekom kojeg terete za milionske gubitke u preduzeću
kojim je rukovodio. Dok mora izbora ne prođe, traje štrajk prosvetara,
koja je za Dodikov tabor i nadležno ministarstvo isključivo političke
prirode, zdravstveni radnici “razmišljaju” o štrajku, penzioneri se
raduju izborima i nadaju da će im barem neposredno uoči njih biti isplaćene
junske penzije. Građanima manipulišu svi u svrhu kupovine njihovih
glasova, dok se većina pita da li na skučenom prostoru Srpske još mogu
iznjedriti političara koji će moći ispuniti mali dio od velikih
predizbornih obećanja. I tako iznova do novih izbora, ko zna kojih po
redu.
Tanja Topić
