Kultura |
Vreme broj 525, 25. januar 2001. |
![]() |
CD Japi diva Erykah Badu: Mama's
Gun (Kedar)
Milioni prodatih ploča
popunili su konzumentsku rupu koju su za široke narodne mase prethodno
popunjavali izvođači poput Sade, Suzanne Vega, Tracy Chapman, Stinga,
izvođači oko čijeg su opusa bili okupljeni ljudi različitih uzrasta,
zanimanja i sklonosti, krajnje nezainteresovani za šarolike kritičarske
sudove. S druge strane, Erykah Badu u priličnoj meri deli autentičnost
muzičkog i životnog iskustva i inspiracije koja je ispunila debije većine
pomenutih autora i proizvela ih u superzvezde. Rođena i odrasla u
Dalasu, u Teksasu, Erykah je vrlo rano počela da se bavi pevanjem pod
uticajem svoje majke, pozorišne glumice. Prvi koncert na kome je bila bio
je zajednički nastup Run DMC i Beastie Boysa. Sa četrnaest godina imala
je svoj prvi freestyle debi na
lokalnoj radio stanici. Ubrzo potom osniva duet Erykah Free sa svojim rođakom
i njih dvoje sviraju kao predgrupa mnogim afirmisanim hip-hop bendovima
poput A Tribe Called Quest, Arrested Developent ili Mobb Deep. Nakon
jednog koncerta sa mladom zvezdom oldskool
soula D' Angelom, Erykah potpisuje solo ugovor sa nezavisnom
diskografskom kućom Kedar i 1997. pojavljuje se njen prvenac Baduizm,
a nedugo potom, pred kraj godine, pojavljuje se i živa verzija tog albuma
sa nekoliko novih pesama naslovljena jednostavno Baduizm Live. Slede zajednički nastupi sa Cypress Hill, Pharcyde i
Outkast, čiji autoritet samo učvršćuje njen položaj u ćudljivoj rap
zajednici. Najveća mana karijere u usponu bilo je pojavljivanje u
pohlepnom nastavku kultnog filma Blues
Brothers, u kome je Erykah glumila vudu vešticu Queen Mousette. Početkom
98, kao plod braka sa Andreom, polovinom dueta Outkast, rađa sina Sevena. Impresivnog izgleda, sa
glasom čija seksipilnost direktno priziva sve superlative nečega što bi
se moglo nazvati klasičnim soul pevanjem, Erykah je unutar povoljne
proafričke klime reanimirala samu suštinu crne muzike – njenu magičnost.
Propratni imidž, uz kostime i nakit koji su afirmisali tradicionalni
izgled afričke žene, učinili su je diskretnim promoterom korena crne kulture. Baduizm,
kao i njegov naslednik Mama's Gun,
uz pritajenu podršku živih instrumenata, oba lišena kontakta sa
pomodnim i superironim produkcijskim trendovima vrsnih crnih hip-hop
producenata, izneli su u prvi plan Erykahin tiho plamteći glas i stihove
ženski uronjene u rastafarijanske imperative duhovnosti i religioznosti,
uz melanholični, poluautobiografski osvrt na ljubav, čija rafinirana
starovremenost podjednako sluti na kliše koliko i na omaž slavnim divama
žanra. Pitkost i klasičnost same muzike, gde instantnost ne biva
pejorativ, već samo ukazuje na brzinu kojom ćemo biti iskreno zavedeni,
učinili su Erykahu Badu lako dostupnim mezeom, koliko u gitarsku
alternativu ogrezlim kritičarima, toliko i BMW-om zadojenim japijima. Mama's
Gun već samim
omotom, na kome je Erykaha sa vunenom kapom na glavi i čačkalicom u
ustima, šarmantno otkriva provejavajući feminizam koji biva potvrđen
dominatno ljubavnom tematikom ove soul supruge i majke. Kao i Baduizm,
i ovaj album instantno omamljuje kao pozadina za sve vidove relaksacije,
pre svega svojom monotonom golicljivošću. Raznolikost pesama zavisi od
naše spremnosti da se na njih koncentrišemo, prepustimo uživanju
udvoje, ili jednostavno – ugasimo svetlo. Slobodan
Vujanović |
![]() |