Nedelja |
Vreme broj 529, 22. februar 2001. |
![]() |
Predlog za čitanje "Monstrum" o
nama Piše: Petar Luković,
novinar Monstrum nije knjiga o Radovanu Karadžiću, mada je naslov savršeno-psihijatrijski precizan; Monstrum je najnovija knjiga Engleza koji se zove Donald James i čiji opus obuhvata nekoliko spektakularnih dela (Fortune Teller, The Fall Of The Russian Empire i The Penguin Dictionary Of The Third Reich); konačno, Monstrum je knjiga u kojoj nehotice otkrivamo našu sadašnjost/budućnost, u mračnom globalu i crnim detaljima. Samo žanrovski Monstrum je triler – neka vrsta crossovera između, recimo, knjiga Fartherland (Robert Harris), Gorky Park (Martin Cruz Smith) i The Silence Of The Lambs (Thomas Harris); smeštena u futurističku Rusiju 2015, radnja romana odigrava se u srušenoj Moskvi nakon krvavog građanskog rata između Nacionalista i Demokrata (zvuči poznato), u nezapamćenom okolišu siromaštva, korpucije, kriminala, prostitucije. Pojava serijskog ubice kojem iz milja tepaju "monstrum", samo je formalna triler-disciplina oko koje se prepoznaje društvo u svom endemskom rastakanju. Alkohol, droge, seks, kao eskapističko umeće svekolike propasti – posebice votka koja je neka vrsta obaveznog litarskog obroka, mešaju se sa svakodnevnim raspravama o Slobodi i Odgovornosti, o Pravdi i Prevrtljivosti, o nacionalnim ciljevima i izgubljenim iluzijama po lokalnim ćumezima u kojima se sve prodaje. Glavni junak romana je inspektor Constantin Vadim, rođen i odrastao u Murmansku, po zadatku – prvi put u Moskvi. Sudar sa užasom devastacije i očajem koji usisava svaki promašeni život – lajtmotiv je ovdašnje (srpske) svakodnevice, prepoznatljiv u tumaranju, opijanju, patološkom potrebom da se preživi još 24 časa, posle: who cares? Na 504 strane džepnog formata (izdavač knjige: Arrow Books, London, UK), James maestralno secira društvo uzduž i popreko, izvlačeći na površinu rusku istoriju koju zna u prste; sve dileme koje godinama prate Srbiju – ruski su specijalitet; priča o nacionalnim ciljevima (zanimljivo je porediti Nacionaliste & Demokrate u svetlu onog što se kod nas dešava poslednjih meseci) zvuči tako poznato, o značaju ćirilice i očuvanju sopstvene tradicije – da ne govorimo. Monstrum je knjiga koja uveliko prevazilazi okvire triler-žanra; ovo je vivisekcija slovenskog samouništenja, još jedan prilog političko-kriminološkoj samoobmani. Knjigu, pretpostavljate, nećete naći u Srbiji; ovo je zemlja u kojoj su trileri, po defaultu, nešto loše, nešto jevtino, nešto neinteligentno. Greška. Monstrum je malo remek-delo. A i naslov nam je tako blizak. Meridijani Bagdad: Ponovo bombe
Sao Paulo: Pobuna u zatvorima Najmanje pet zatvorenika poginulo je u pobunama koje su zahvatile zatvore širom Brazila, dok se za nekih osam hiljada ljudi smatra da su taoci pobunjenika. Revolt je počeo u zatvoru Karandiru, da bi se ubrzo proširio na još 22 zatvora u državi Sao Paulo. Razlog za protest bila je namera uprave da iz Karandira prebace grupe od po deset zatvorenika za koje se pretpostavlja da su pripadnici organizovane kriminalne grupe iz Rija, koja sebe naziva Kriminalna partija i koja se uglavnom bavi švercom oružja i droge. Ova grupa smatra se vrlo uticajnom među deset hiljada zatvorenika u državi Sao Paulo. Pobuna je počela u nedelju popodne u vreme poseta i policija smatra da se radi o dobro isplaniranoj akciji. Pobunjeni zatvorenici savladali su stražare i kao taoce uzeli 7900 posetilaca, od kojih 1700 dece. U sličnoj pobuni pre devet godina, poginulo je 111 zatvorenika, uglavnom tokom akcije slamanja protesta. Vlasti države Sao Paulo drže se stava da neće biti popuštanja zahtevima pobunjenika. Havana: Kastro na rok koncertu Britanska rok grupa Manik Strit Pričers (MSP) održala je koncert u Havani, a počasni gost bio im je niko drugi do kubanski predsednik Fidel Kastro. Dolaskom na koncert koji je proglašen istorijskim, Kastro je ispunio dugogodišnju želju trojice članova ovog rok benda, a iskoristio je priliku i da se sa njima sretne iza scene. MSP su svirali pred oko pet hiljada mladih Kubanaca a vrhunac večeri bilo je izvođenje pesme Bejbi Elijan, posvećene šestogodišnjem dečaku Elijanu Gonzalesu o kojeg su se prošle godine otimale SAD i Kuba. Tokom izvođenja pesme i sam Kastro se našao na nogama, aplaudirajući članovima benda u znak zahvalnosti za njihovu solidarnost sa kubanskim narodom. Manik Strit Pričers su naznačajnija rok grupa koja je ikada svirala na Kubi, a jedini sličan koncert održao je američki pevač Bili Džoel 1979. godine. Inače, rok muzika nije naročito prihvaćena od strane kubanskih vlasti, a lokalni bendovi očekuju da se nakon ovog koncerta njihov položaj popravi. "Dugo smo smatrani otpadnicima društva, sada je valjda svima jasno da i rok spada u kulturu", izjavio je Gil Pla, pevač kubanskog sastava Džoker koji je takođe nastupio na koncertu. Navigator Majkrosoft u džepu
Ovaj koncept nije nov, Majkrosoft ga je najavio još 1999. godine, ali tek sada se stiglo do prototipa dok se početak široke upotrebe očekuje krajem godine. Jedan od razloga je potreba da se postojeće mreže unaprede kako bi mogle da podrže znatno veću brzinu prenošenja podataka neophodnu da bi cela stvar imala smisla. Ono što je revolucionarno kod ovog koncepta jeste da će za razliku od sadašnjih telefona koji mogu da pregledaju tekstualne verzije internet stranica, Stirling odnosno Stinger moći da ih prikaže upravo onako kako one izgledaju i na vašem kućnom računaru. Naravno, zbog dimenzija uređaja na ekran će moći da stane samo osmina uobičajene stranice (208 x 240 piksela), što znači da će biti dosta skrolovanja, ali bitno je da nema nikakvih ograničenja, što je slučaj sa današnjim telefonima koji imaju ugrađene WAP brauzere. Vest o ovom telefonu odjeknula je širom sveta, ali ne zbog toga što se pojavila nova elektronska igračka za one koji vole svaka dva dana da menjaju melodiju na svom telefonu ili da kvare oči kuckajući SMS poruke, već zbog nove internet revolucije u našim životima. Oni koji redovno koriste internet u svom radu znaju koliko im to znači i gotovo da ne smeju ni da pomisle kako bi izgledalo da im se taj resurs ukine. Sada se nudi mogućnost da vam internet bude pri ruci u svakom trenutku i u svakoj situaciji, bilo da ne možete da pronađete prodavnicu u kojoj je rasprodaja (a iz nekog razloga vam je glupo da se raspitate), bilo da pre kupovine na toj rasprodaji želite da saznate da li je to zaista najbolja ponuda koju možete da dobijete. Svet će postati globalno selo tek kad svi budu znali svaki seoski trač (sem onog na koga se trač odnosi, naravno), a za takvo što telefoni Stinger generacije biće vam neophodni. Konačno, dodeljivanjem funkcija tipičnih za personalne računare mobilnim telefonima polako izlazimo iz ere fascinacije kompjuterima. Oni postaju nevidljivi, deo jednog poznatog uređaja od kojeg malo ko strahuje, a njihove karakteristike postaju manje bitne od njihovih mogućnosti. Za one koji imaju problema sa prihvatanjem novih tehnologija da pojednostavimo još više: kao i u radiju, u ovim novim telefonima žive mali ljudi, samo su još manji i efikasniji. Zoran Stanojević TV manijak: Uklj/Isklj Pranje Brane
Na YU info kanalu saznali smo detalje o Šešeljevoj poseti prijateljskom Iraku. Čovek se video sa Sadamom i svim članovima Vlade. Ovaj dirljivi rivajvl pokreta nesvrstanih možda će se nastaviti nekim krstarenjem "Galebom" do još prijateljskije Kine i prijateljske Indije. Marko Polo bi pozavideo ovim savremenim antiameričkim pustolovima koji tragaju za prijateljima širom sveta, jer ih pogubiše u sopstvenoj zemlji. Nekada sam mislio da je leto vreme festivala, ali protekle nedelje je po prvi put održan muzički festival u Podgorici. Favoriti su iz kuće City, a nagradu je pokupio Leo. Program je vodila devojčica sa Pinka, a čula su se bogami i razna dobacivanja iz publike u stilu: Jenki, idite kući! Organizacija je bila nonšalantna u najboljoj tradiciji đetića, pa je koncert kasnio sat i po. Ovdašnje zvezdice su se potrudile da podiđu ukusu publike imitirajući Magazin ili Doris, ali Crnogorci su se već preorijentisali na druga tržišta i uvoze muziku bez posrednika. Ukoliko narodnjaci dožive sličnu sudbinu, onda ćemo i bez referenduma znati da od zajedničke države nema ništa. Televizija je, kao što dobro znamo, medij koji dramatizuje događaje. Paradoks nastaje u trenutku kada život postane dramatičniji od televizijskih programa, kao ovih dana na jugu Srbije. Tada po pravilu nemamo sliku sa mesta događaja i slušamo komentare i reagovanja na telefonska javljanja dopisnika. Pošto je nedelja bila proglašena za dan žalosti, očekivao sam adekvatan TV program. Šta je u ovoj zemlji, koja poslednjih deset godina uglavnom doživljava tragedije, cenzus za proglašenje žalosti? Koja to morbidna računica stoji iza ovakve odluke? Na Kosovu i jugu Srbije se bukvalno svakodnevno gine, a programske šeme ostaju iste. Jedan dan žalosti sada mi izgleda kao licemerna medijska manipulacija nalik inicijativi SPS-a da se prekine sednica saveznog parlamenta. Istini za volju, mediji su uspeli da ovoga puta tragediju ne zloupotrebe za ratnohuškačke ciljeve, ali ponovo imam utisak da se sve te nesreće dešavaju nekim drugim ljudima, kojima je umesto nacionalne žalosti više potrebna pomoć države i obično, ljudsko razumevanje. Dragan Ilić Forum Dijana Vukomanović: Demonstracije socijalista Socijalisti mogu omasoviti svoje proteste samo ako uspeju da ih transformišu u sveopštu političku, nacionalnu i socijalnu pobunu. Ako u tome uspeju, krenuće da ruše vlast DOS-a. Zato upravo DOS-ovcima nikako ne odgovara da u dogledno vreme provociraju masovne proteste bilo koje vrste, a pogotovo ne hapšenjem Miloševića, pa ni njegovih viđenijih saradnika. Talas protesta se, naime, već nadvio nad Srbijom. U pojedinim gradovima ogorčeni Srbi, nakon eskalacije nasilja albanskih terorista već počinju da protestuju i prozivaju dosovske vlasti na odgovornost, najavljujući formiranje dobrovoljačkih odreda i pohode "bez povratka" put Kosova i Beograda. Uz to, štrajkuju rudari (u okolini Kraljeva), radnici Telekoma, prosvetni radnici... Pretnje socijalista masovnim protestom trebalo bi shvatiti ozbiljno. Stoga se može pretpostaviti da će članice koalicije DOS-a nastaviti da primenjuju blagu strategiju odvraćanja bilo kakvog protesta, zadržavajući se samo na oštrim verbalnim pretnjama čelnicima bivšeg Miloševićevog režima. Autor je politikolog u Institutu za političke studije u Beogradu Bojan B. Dimitrijević : Policija bez reza Prelazna vlada sa trojicom ministara policije faktički je omogućila određenim strukturama MUP-a Srbije da se prilagode novim prilikama. Četiri meseca bilo je dovoljno da se bez žurbe uništi kompromitujući materijal, da se obave određene tehničke promene i izjavi lojalnost novim vlastima, pre svega sugerisanjem apolitičnosti i ukazivanjem na profesionalizam u sopstvenim redovima. Resor državne bezbednosti sa novim čelnicima predvođenim razumljivo nepoznatim Goranom Petrovićem suočava se s velikim zadatkom dokazivanja sopstvene depolitizacije, demilitarizacije i dekriminalizacije. Odlučan rez u RDB-u još nije napravljen i u toj Službi će verovatno ostati najveći broj dosadašnjih radnika. Ideja ministra Mihajlovića da se RDB izdvoji iz sastava ministarstva policije ostala je za sada nedovoljno objašnjena inicijativa. Treba očekivati da će sve vojne snage oba resora MUP-a biti u najskorije vreme spojene u jedinstvenu komandu policijskih snaga za specijalna dejstva. Taj proces je u toku i značajan je pre svega zbog konflikta na jugu Srbije. Kao njihov komandant i čovek kome raste uticaj u policiji viđen je pukovnik Goran Radosavljević. Autor je saradnik Instituta za savremenu istoriju i član Političkog saveta Demokratske stranke Nina Dobrković: Svilanović i Čović u Briselu Sa srpskog i jugoslovenskog stanovišta jedan od bitnih rezultata susreta Svilanovića i Čovića sa NATO-om i EU-om jeste ne samo načelna podrška dosadašnjoj politici u ovom regionu, već i nagoveštaji da bi se uskoro moglo pristupiti konkretizovanju ideje o znatnom smanjivanju teritorije obuhvaćene zonom kopnene bezbednosti, tj. teritorije u kojoj su aktivnosti jugoslovenskih vojnih i policijskih snaga regulisane i ograničene odredbama Kumanovskog sporazuma. To je bitna činjenica sa stanovišta kako saradnje sa međunarodnim faktorima, tako i sa stanovišta unutrašnjih političkih prilika u kojima je uspešnost nove međunarodne politike Jugoslavije potrebna i kao pozitivan stimulans demokratizaciji i otvaranju društva.Kontakti i saradnja sa NATO-om predstavljaju osetljivu komponentu jugoslovenske međunarodne politike, s obzirom na bombardovanje Jugoslavije 1999. godine i na stav velikog dela stanovništva prema ovoj alijansi. Međutim, kontakti sa NATO-om su, takođe, i neminovnost pragmatične politike nezavisno od toga kakvi će biti konkretni modaliteti buduće saradnje. |
![]() |