MERIDIJANI

Vreme vanredno izdanje broj 10, 15. maj 1999.

 

Istanbul

Marama

14-1.gif (10694 bytes)Gospođa Merve Kavagdži samo što nije izazvala pravu revoluciju u Turskoj kada se kao izabrani poslanik pojavila u Parlamentu u Ankari da položi zakletvu. Gospođa Kavagdži je napustila Parlament bez položene zakletve, i za sobom ostavila politički zemljotres koji i dalje potresa Tursku. Buru nezadovoljstva izazvala je njena snežnobela marama koju ova poslanica radikalne islamske partije nosi u znak svojih političkih i verskih ubeđenja. U zemlji sekularnih političkih ideja nema mesta za ženu sa muslimanskim zarom, glasila je presuda: "Očekivala sam reakciju, ali demokratsku reakciju", izjavila je povodom skandala u Parlamentu. "Bila sam ubeđena da imam pravo da se tamo pojavim, izabrana sam na isti ravnopravan način kao i ostalih 549 članova; ne razlikujem se od njih. Borila sam se na izborima kao oni, jedem kao oni, spavam kao oni. Jedina razlika je što se po svom ličnom izboru ne odevam kao oni. Zbog toga su mi poručili: 'Nisi poput nas, i zato ne postojiš'. I to mi poručuju upravo oni političari koji se zalažu za demokratiju, slobodu govora i versku toleranciju. Da su istinski demokrati, podržali bi me u Parlamentu, iako im se ne sviđa kako se oblačim." Slučaj gospođe Kavagdži ne silazi sa naslovnih strana turskih dnevnika. Sekularni političari i analitičari optužuju je za islamski fundamentalizam, agenta Libije i Irana koji radi na podrivanju demokratije u Turskoj. Predsednik Sulejman Demirel ju je nazvao "agentom provokatorom" i rekao da poseduje dokaze koji je dovode u vezu sa stranim vladama. Čak je i udruženje za podršku žena u Turskoj politici nazvalo tridesetogodišnju političarku Kavagdži "pionom u rukama fanatika". Viši tužilac je najavio da će podići optužnicu protiv nje zbog "raspirivanja verske mržnje", a najavljena je i zabrana njene partije "Vrlina" zato što ta partija predstavlja "vampira koji preti da isisa krv iz sekularne države". Istovremeno, gospođa Kavagdži prima brojna pisma i telegrame podrške od mnogih tradicionalnijih Turaka i pozivaju je iz mnogih gradova da se kandiduje za gradonačelnika. Njeni kritičari, međutim, osuđuju njen "demokratski nastup" kao lažan, jer u političkim stavovima njene partije vide cilj da Turska odbaci svoju sekularnost i zavede šerijatski zakon. Na ovakve optužbe ona odgovara: "Turska mora već jednom da odluči da li zaista želi da postane demokratska država. Da ovde vlada prava demokratija, moj zar ne bi predstavljao nikakav problem". Korene svoje militantnosti ona vidi delom u svom turskom poreklu, ali delom i u svom dugogodišnjem boravku u SAD. Roditelji su joj predavali na američkim univerzitetima, majka nemačku književnost, a otac šerijatsko pravo. Međutim, i majka je doživljavala slične pritiske zbog zara, nakon čega je otac odlučio da otpočne novi život i postane predsednik Islamskog udruženja severnog Teksasa i preseli se u Dalas, gde je Merve diplomirala na odseku za informatiku. "Tamo su me ljudi prihvatali, a ne diskriminisali. Oni se ne opterećuju različitim poreklom ili verskim stavovima. Ovde je sasvim drugačije."

Jerusalim

Izbori

Šest dana uoči izbora u Izraelu, birači nezainteresovano čekaju dan kada će ubaciti glasački listić u kutije. Mnogi, zapravo, tvrde da će glasati "zapušenog nosa", jer im se nijedan kandidat ne čini kao najbolje rešenje. "Znate, za nas postoji samo jedan pravi vođa" rekao je jedan postariji ortodoksni Jevrejin pokazujući prema nebu. Ipak, ma koliko nevoljno, g. Jizrael odlučio se da glasa za aktuelnog premijera Netanijahua. "Ne zato što sam njegov veliki obožavalac - po moralu nalikuje Klintonu, ali je ideološki najispravniji. A ko drugi?", dodao je. Desetak kilometara od Jerusalima, Musa Ibrahim ništa manje nije ciničan kada su izbori u pitanju. Svejedno, odlučio se da glasa za Ehuda Baraka, vođu Radničke partije. "Nije da mi se Barak naročito dopada, ali želim da budem siguran da sam glasao za čoveka koji nije paranoik i lažov", objašnjava g. Musa svoj izbor. Izraelci su skeptični u procenama. Malo njih veruje u ankete koje pokazuju da Barak vodi ispred Netanijahua, ali je odsustvo ostrašćenosti pred izbore zapanjujuće. Tek ponegde radnje i izloge krase izborni plakati i parole, a ni predizborni mitinzi ne ometaju saobraćaj. Po mišljenju mnogih glasača, velike razlike između dvojice suparnika, zapravo, i nema. Obojica su Aškenazi, magistrirali su u SAD i pripadnici su najviših vojnih elita. Takođe, obojica inkliniraju centru, Netanijahu sa desnije pozicije, Barak sa leve. "Njih dvojica su isti", izjavio je gradonačelnik gradića na Zapadnoj obali. "Ko god da pobedi, nećemo osetiti neku promenu." U Izraelu, međutim, preovladava ubeđenje da su izbori važni jer se na njima odlučuje o politici prema Palestincima, o povlačenju iz Libana, ali i o sudbini Golanske visoravni. Ono što smanjuje izborni žar kod glasača zapravo je očiti umor od prljavih afera i lažnih obećanja.

Njujork

Impresionisti

Nakon što je Sezanova slika mrtve prirode na aukciji u Sotbiju cenom oborila sve rekorde, tržište se polako smiruje. Sezanov rad prodat je za 60,5 miliona dolara, ali već narednog dana ukupna cena pastela Degaa i Monea nije premašila iznos jedne Sezanove slike, jer se zaustavila na "samo" 55,6 miliona dolara. Moneov "Stog sena" iz 1891. prodat je za 12 miliona dolara, ali čak osamnaest radova istaknutih impresionista nisu našli kupca. Među neprodatim radovima su Degaove balerine, Lotrekov portet riđokose devojke koja sedi, ali i "Izvor vatre" Paula Klea. Aukcijska kuća procenjuje cenu ovih dela između šest i devet miliona dolara po komadu. Dajana Bruks, predsednik Sotbija za Severnu Ameriku, predviđa da će mnogi od neprodatih radova biti naknadno prodati u okviru privatnih transakcija. Suma od 60,5 miliona dolara za Sezana jedna je od četiri najviše ikada postignute na Sotbijevim aukcijama. I kupac i prodavac želeli su da ostanu anonimni.

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)