KULTURA

Vreme br. 428, 2. januar 1999.

 

Filistarstvo kulture (2)

Tenzije oko penzije

U zemlji bez reda i prava, neko je našao za shodno da baš na Jovanu Ćirilovu demonstrira svoju privrženost zakonu

400.gif (22766 bytes)Jugoslovensko dramsko pozorište trenutno nema zgradu, a kako stoje stvari, ostaće i bez upravnika. Pardon, greška: ostaće bez Jovana Ćirilova, a već će se naći neko (pa makar bio i Niko) da makar svojom pozadinom razbaškareno popuni upravničku fotelju. U trenutku nastanka ovog teksta (nedelja, 27. XII) još ne znamo šta će se desiti na (zatvorenoj) sednici Upravnog odbora JDP-a, zakazanoj za ponedeljak, ali male su šanse da Jovan Ćirilov ostane na mestu upravnika, jerbo su se "stekli zakonski uslovi za odlazak u penziju". Da su se stekli - stekli su se, ali nigde u svetu se te stvari ne razrešavaju na tako štreberski "zakonit" način. Ljudi koji su toliko zadužili svoju kulturu, a pri tome su van sumnje još u punoj intelektualnoj snazi, ne izbacuju se kao isluženi pozorišni kostimi, nego im se omogućava da rade svoj posao dokle god je to produktivno. U zemlji čija se vlast na najbestidnije načine i u najvažnijim pitanjima života i smrti svakodnevno izruguje i Ustavu, i zakonima, i pravnoj nauci, i pravnom poretku, i zdravom razumu, neko je našao da baš na primeru jednog od najznačajnijih pozorišnih ljudi ove zemlje u drugoj polovini XX veka dokazuje svoju sklonost ka Uterivanju Zakona?!

"LEVO" I "DESNO" PERJE: Da li ovo znači da Ćirilova - ili bilo koga drugog - treba proglasiti za kulturnjačkog Josipa Broza Tita, sa sve statusom nedodirljivog i nepogrešivog i sa pripadajućim doživotnim mandatom? Koješta. Verovatno bi se Ćirilov prvi pobunio protiv takve vulgarizacije vlastitog ugleda i značaja u ovoj (i nikako ne samo ovoj) pozorišnoj sredini. Ali, lišavanje JDP-a njegovog veoma uspešnog upravnika upravo u trenutku kada je ova kuća najranjivija, znači opasno poigravanje sudbinom kuće koja isuviše znači za ovdašnju kulturu da bi se odlučivanje o njenoj sudbini moglo prepustiti anonimnim, a često - i vlastohlepnim kulturčinovnicima. A da li se te persone kite "levičarskim" ili pak "desničarskim" perjem, sasvim je irelevantno. Dajte inferiornom malograđaninu vlast u kulturi i "duhovnoj sferi" uopšte - a šta je jadnije od takve vlasti? - i samo gledajte čudesa koja će se desiti. Uostalom, pitajte profesore i studente ovdašnjeg Filološkog fakulteta, oni znaju sve o tome...

Nije, dakle, sporno da pozorišta s vremena na vreme treba da menjaju upravnike, i da je normalno da jednom dođe vreme i za Ćirilovljev odlazak. Uostalom, ne treba se mnogo brinuti za njega: ima taj čovek dosta posla i mimo nadgledanja građevinskih radova i sličnih kreativnih delatnosti. Ono što je problematično jesu način i tajming, a bogami i pitanje naslednika: ako tako istaknut i zaslužan upravnik odlazi sa svoje dužnosti, razmažena javnost očekuje, da prostite, da ga nasledi neko ko je makar približno njegovog formata ili pokazuje potencijal (a ne samo želju i uverenje) da to postane. Može da bude - trebalo bi da je čak i poželjno! - i sasvim oprečnih estetskih pogleda, političkih uverenja etc., ali bi trebalo da njegov dosadašnji rad jasno ukazuje na to da poseduje format za upravnika jedne od dve-tri najznačajnije pozorišne kuće u zemlji. Za početak, dakle, javnost bi trebala da čuje za lik i delo tog gospodina ili gospođe. Ime koje se u tom kontekstu spominje do sada se istaklo samo svojom nezapaženošću i pročulo samo svojom nezapamtljivošću, što nikako ne mora da znači da se radi o nesposobnom i nestručnom čoveku, ali legitimizuje sumnje i podozrivost: kako je, bogati, uspeo tako dugo da ostane anoniman? Nije to, u pozorišnom svetu, malo dostignuće!

VARLJIVA KOSTIMOGRAFIJA: Mnogi najistaknutiji glumci i režiseri iz te i drugih kuća - poput Mirjane Karanović, Dejana Mijača ili Branislava Lečića - već se javno bune protiv gotovo sigurne smene Jovana Ćirilova; čaršija naveliko šuška da bi u ovakvim okolnostima iznuđeno penzionisanje Ćirilova i nametnut dolazak čoveka kojeg ni većina u kući ni dobar deo javnosti ne doživljavaju (diplomatski rečeno) baš preterano ozbiljno, značio verovatno rasulo glumačkog ansambla, bez kojeg JDP više ne bi bio ni senka onoga što je bio do sada. Setite se, uostalom, devastirajućih posledica svojevremenog smenjivanja Vide Ognjenović s dužnosti upravnika Narodnog pozorišta, i naturanja Aleksandra Berčeka: mnogi od najboljih glumaca razbežali su se po drugim pozorištima, ne želeći da potpadnu pod taj kolegijalni diktat. Berček je tamo neko vreme tavorio, komandovao, isticao se besmislenim izjavama poput čuvene "ja sam samo činovnik ove države" i na kraju tiho pokupio pinkle i vratio se onome što zaista ume da radi: glumi. Tada je, s obzirom na podelu nadležnosti nad beogradskim pozorištima, gnev javnosti bio usmeren ka državnom Ministarstvu kulture; sada se ista stvar ponavlja i s gradskim ministarstvom. A treba li podsećati da je u ovom gradu na vlasti stranka koja nema "boljševički" imidž, pa joj ne dolikuje da promoviše svoje Komesare? No, tu se već suočavamo s poraznom činjenicom da je "visoka politika" ovde tek jedna vrsta parateatarsko\transvestitske zanimacije, i da tu "kostimografija" zapravo ništa ne znači: nikada nisi siguran ko i šta se vaistinu krije ispod... Neki tako, u polumraku, povremeno i napipaju Onu Stvar gde se nisu nadali, pa se posle pravdaju i peru ruke - iju, nismo znali...

Jovan Ćirilov, dakle, treba da ide. Zato što je "mator". Veću manu nisu uspeli da mu pronađu. "Levi" i "desni" filistri će u svojim Filistarstvima i dalje poletno da rade na štetočinstvu, nikome ne polažući račune za svoje provincijalne nestašluke. A javnost će, pre ili kasnije, uspeti da zapamti ime novog upravnika JDP-a. A uto će i zgrada, pa predstave... Milina jedna. A Mirjana Karanović neka grize nokte što neko ipak bolje od nje igra gospođu ministarku. Doduše, izvan scene.

Teofil Pančić

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)