| SVET |
Vreme br. 428, 2. januar 1999. |
Zemlje u tranziciji Istočno od raja Starije generacije, čak i oni za koje se može reći da su "na vlasti" u srednjoj i istočnoj Evropi, podložne su nostalgičnim sećanjima. Iako to ne znači da žele povratak starog sistema, ta društvena grupa sklona je ulepšavanju komunističkog perioda i lako zanemaruje mnoge, nekad uviđane mane bivših režima Može se narednih godina dogoditi da sociolozi, politikolozi, psiholozi i pravnici postanu jedna od prepreka za učlanjavanje novih država u Evropsku uniju, čak i onda kad se predsednici, ministri i skupštine dogovore. Jer, reklo bi se da bogati (i sebični) Evropljani već uvode kontrolne testove kroz koje ustanovljavaju ukupnu "stasalost" drugih naroda da pristupe u društvo. Naime, u zaključcima nedavno objavljene studije bečkog sociologa Kristijana Herpfera iz austrijskog Naučnog društva "Paul Lazarsfeld" tvrdi se da je srednja i istočna Evropa - uprkos relativno pozitivnim iskustvima i povoljnim perspektivama nakon dizanja "gvozdene zavese" - još uvek opterećena teškim nasleđem totalitarne vladavine. Herpferovo istraživanje rađeno je osam godina pri čemu je detaljno ispitivano hiljadu odraslih žitelja Češke, Slovačke, Mađarske, Poljske, Bugarske, Rumunije, Slovenije, Hrvatske, SR Jugoslavije, Ukrajine i Belorusije. Prema njegovim nalazima, starije generacije, čak i oni za koje se može reći da su "na vlasti" u srednjoj i istočnoj Evropi, podložne su nostalgičnim sećanjima. Iako to ne znači da žele povratak starog sistema, ta društvena grupa sklona je ulepšavanju komunističkog perioda i lako zanemaruje mnoge, nekad uviđane mane bivših režima. Međutim, kako se kaže u studiji, u tom neodređenom osećanju, prvenstveno se ogleda čežnja za ranijom političkom i privrednom stabilnošću, koja - u mnogim slučajevima - nije postignuta. S druge strane, iako se uglavnom veruje da je omladina nosilac novih shvatanja, UNICEF ocenjuje da je obrazovanje u zemljama srednje i istočne Evrope, kao i u državama na području bivše sovjetske zajednice, sada u nekim aspektima lošije nego u vreme komunizma.
S tim u vezi, Herpferovi sociolozi su pokušali da ustanove koliko je stanovništvo "mentalno pripremljeno" za ulazak u EU, odnosno kako su prihvaćene temeljne evropske vrednosti, kao što su zapadnjačka demokratija i tržišna privreda. Vodeću poziciju u tom pogledu zauzeli su Slovenci. Na drugom mestu se nalaze Češka i Poljska, a odnos prema Evropi popravio se i u Mađarskoj, koja je mučno preživljavala svojih nekoliko godina "tvrde tranzicije". Prema rezultatima studije i većina Slovaka nesumnjivo je spremna za priključenje ujedinjenoj Evropi. Ispitani Jugosloveni takođe su uvereni da je "Evropa u Srbiji i Srbija u Evropi". Sudeći po raspoloženju koje se ispoljilo u reprezentativnom uzorku anketiranih, u svim zemljama tranzicije 60 do 80 odsto stanovništva se načelno opredeljuje za pristupanje EU. Doduše, čak i više od privrednog razvoja i podizanje standarda življenja, ljudi očekuju od integracije, pre svega, političku smirenost. U prilog širenja Evrope, govorio je ove jeseni i viđeni mađarski pisac i sociolog Đerđ Konrad, predsednik Akademije umetnosti u Berlinu, koji je svojim delom mnogo doprineo demokratskoj obnovi Mađarske: "Ujedinjavanje Starog kontinenta predstavlja zaštitu od vlastitih demona", kaže Konrad, podsećajući da prvi put u istoriji Evrope ekspanzija nije posledica osvajanja, već rezultat mirnih dogovora od interesa za sve zemlje. Po njegovom mišljenju nadnacionalni savez sprečiće etničke separatističke tendencije i eksperimente sa centralističkim načinom vladavine, i onemogućiće nove deobe. Život u Evropskoj uniji i Konrad vidi kao politiku obavezne discipline i prihvatanja opštevažećih vrednosti. "Ne može se biti član evropske zajednice i istovremeno kršiti ljudska prava jer se, najzad, i cela ideja zasniva na demokratskim principima", kaže on. Evropsko povezivanje omogućava uzajamnu kontrolu nacionalnih vlada, sprečava oružane konflikte i tera na učenje istorije gde nisu bili retki krvavi pokušaji da se prigrabi vlast nad celim kontinentom. EU je zato, prema mišljenju Đerđa Konrada, nužnost koja sprečava da bilo ko zavlada Evropom i da "stara dama pod vođstvom nekog tiranina opet izgubi razum". EVROPSKA NACIJA: Konrad čak priželjkuje i evropsku vladu i ustav, a veruje da nastajanje buduće "evropske nacije" ima isti značaj kao izrastanje hrišćanske Evrope na kraju prvog milenijuma. Zasad je, međutim, građanima iz 130 država neophodno odobrenje u formi vize, uvek kad požele da dođu u Evropsku uniju. Oko šest miliona ljudi godišnje popunjava takve formulare. Državljanima 26 zemalja, počev od SAD, preko Čilea i Poljske, do Slovenije i Južne Koreje, nije potrebna viza ako dolaze kao turisti ili nekome u posetu. Pasoši iz 23 zemlje, među njima i neki latinoamerički i azijski, estonski, letonski i litvanski, kao i putne isprave izdate u Hrvatskoj i BiH, nalaze se u jednoj vrsti "sivog viznog režima", jer pojedine od "šengenskih" zemalja zahtevaju vizu, a druge im, pak, odobravaju slobodan ulaz. Uvrštavanjem Šengenskog sporazuma u temeljni Ugovor o Evropskoj uniji, sve granične službe se obavezuju da se ponašaju jednako i prestanu da legitimišu putnike na državnim rampama u okviru Unije. Izuzeci su napravljeni kod Irske, Velike Britanije i skandinavskih članica EU, koje nisu potpisnice dokumenta iz Šengena. Nemačka, koja predsedava "šengenskom grupom" do juna 1999. godine, zasad nije odustala od ranijeg nastojanja da se odstrane problemi "sive zone" i razreši neujednačenost pri odobravanju viza državljanima onih zemalja koje nisu u Šengenskom sporazumu, kao što su Hrvatska i Bosna. Izvesne zemlje EU ne žele da pasoši država-članica imaju isti tretman kao i oni izdati u "spoljnom svetu". Drugi, opet, među njima i Nemačka, strepe da bi moglo da dođe do pojačanog dolaska ljudi iz evropskih kriznih područja. U međuvremenu, kao što je poznato, pet zainteresovanih istočnoevropskih zemalja onemogućene su da pregovaraju o učlanjenju u Evropsku uniju i dobile su odgovor od Izvršne komisije EU da im nedostaje odgovarajuća pravna infrastruktura za efikasnu primenu evropskih propisa. Negativni rezultati svojevrsnog "snimanja" pokazali su se u Slovačkoj, Litvaniji, Letoniji, Bugarskoj i Rumuniji, a prolazne ocene dobili su Poljska, Češka, Mađarska, Slovenija i Estonija, koje su se već približile "zlatnim vratima". ROĐAČKE VEZE: Prema nalazima Komisije, svih deset država uložile su, shodno utvrđenim prioritetima, značajne napore da usvoje i primene propise Unije, ali se suočavaju sa krupnim organizacionim i kadrovskim problemima u uspostavljanju i jačanju baze, koja je neophodna za efikasnu primenu takve regulative. Pet zemalja ostavljenih za drugo proširivanje EU uglavnom nisu zadovoljile na segmentu slobodnog kretanja robe, usluga i kapitala, kao i slobodne konkurencije i tvrdi se da im je neophodan mnogo bolji makromenadžment i finansijski sistem. Prema stavu eksperata Evropske investicione banke, u bivšim socijalističkim zemljama još postoji potreba za reformom finansijskog sektora i ubrzanjem privatizacije, a poseban izazov sa kojim se istok Evrope suočava jeste kidanje bliskih, skoro "rođačkih" veza između vlada, preduzeća i banaka. Banka je, inače, pomažući "kvalifikovanim" državama da se adaptiraju na prilike u EU, već odobrila zajmove vredne milijardu i po ekija, a sada će tu aktivnost dopuniti novcem iz fondova za pripremu učlanjenja, kao što je svojevremeno kreditirala Portugaliju, Španiju i Grčku. U narednom periodu planira se dupliranje kredita, pa će do 2000. godine zemljama evropskog istoka biti doznačeno još šest do sedam milijardi ekija, odnosno eUra. Radovan Pocin |
| prethodni sadržaj naredni |