| SVET |
Vreme br. 428, 2. januar 1999. |
Grčka Opozicija u mantiji Analitičari se uglavnom slažu u proceni da je - u vakuumu sterilnog političkog jezika Simitisa - Hristodulos zauzeo mesto harizmatičnog nacionalnog lidera upražnjeno odlaskom iz politike i iz života konzervativca Konstandinosa Karamanlisa i socijaliste Andreasa Papandreua
Međutim, država ovoga puta ima tvrdog sagovornika - harizmatičnog arhiepiskopa atinskog i svegrčkog Hristodulosa, koji je u aprilu nasledio diskretnog ali ništa manje moćnog Serafima. Po sondaži javnog mnjenja, Hristodulos je u decembru bio na prvom mestu kao najpopularnija javna ličnost za čak tri četvrtine Grka. U godišnjim analizama TV dnevnika on predstavlja posebnu tematsku kategoriju: tokom dve nedelje praćenja dnevnika, Hristodulos je 'proizvodio' čak 42 vesti, dok je 51 vest bila ekonomska, ili 25 iz oblasti kulture... Izgleda, ipak, da se blagoglagoljivi Hristodulos odlučio na obuzdavanje posebne sklonosti prema mikrofonima i TV kamerama. Posle nedavnog kraćeg odmora u Parizu, "iz krugova" Arhiepiskopije procurilo je da je shvatio da ne treba da daje toliko izjava o toliko tema - uključujući i osetljiva "nacionalna pitanja". "Tako je odlučio da mu prvi sledeći korak bude direktan sastanak sa premijerom, da bi razjasnio svoje stavove", preneo je dnevnik "Elefterotipija". POVRATAK STARIM VREDNOSTIMA: Hristodulos se tako postavlja u ulogu političke opozicije reformističkom premijeru Kostasu Simitisu, koji racionalnim argumentima nastoji da "privede" Grčku Evropskoj monetarnoj uniji i vrednostima "sveta u tranziciji" i "novog društvenog poretka". Uprkos unutarstranačkim neraščišćenim računima i talasima štrajkova, Simitis je bez ozbiljne parlamentarne opozicije tokom poslednje dve godine relativno udobno vodio zemlju oštrim kursom "modernizacije", ekonomskog zatezanja, "smirivanja" spoljnopolitičkih problema sa susedima i otvorenog zaokreta prema zahtevima Brisela, a u manjoj meri i Vašingtona. Tokom sledeće godine će verovatno biti u situaciji da se suoči sa sasvim novim oblikom opozicije koja je zaobišla izbornu piramidu, izborila se za veliki uticaj u javnom mnjenju i, u mantiji, poziva na povratak naciji i starim vrednostima. Analitičari se uglavnom slažu u proceni da je - u vakuumu sterilnog političkog jezika Simitisa - Hristodulos zauzeo mesto harizmatičnog nacionalnog lidera upražnjeno odlaskom iz politike i iz života konzervativca Konstandinosa Karamanlisa i socijaliste Andreasa Papandreua. "Narodu treba očinska figura, on ne razume Simitisa", zaključak je mnogih. Hristodulos (Paraskevaidis, 59) izabran je 28. aprila apsolutnom većinom glasova, 77 od ukupno 78 grčkih mitropolita, u proceduri u koju se po prvi put država nije mešala. Web-site njegove matične mitropolije Dimitrijade predstavlja ga kao "vrlo obrazovanog poliglotu, veoma sposobnog propovednika i retoričara, produktivnog pisca" i "zagovornika prava Crkve, vrelog branioca u bitkama za odbranu naših nacionalnih pitanja"... MODERNI METODI: Nije prezao od publiciteta i dijaloga o mnogim društvenim pitanjima, i znao je kako da koristi savremena sredstva, što je verovatno navelo neke na pogrešan zaključak da na scenu napokon izbija reformatorska struja. Dnevnik umerene levice "Elefterotipija" tada je čak ocenio da "ne treba smatrati nerealnim" ni otvaranje mnogo puta podgrevanog pitanja razdvajanja crkve i države... Kako sada stvari stoje, to je verovatno poslednje što bi moglo da se desi - država jedva uspeva da odbrani proklamovana i ustavom garantovana građanska prava učenika koje sveštenici sa časova odvode na ispovest, i teško uspeva da smanji broj časova katehizisa, obaveznog do kraja 12. razreda. Arhiepiskop je oduvek bio osetljiv na omladinu, držeći vrata Crkve širom otvorena. Dođite takvi kakvi ste, rekao je pre par meseci, u kratkim suknjama, sa minđušama - "Ja vas gotivim". Deca su pala na sleng iz usta prvosveštenika, i od tada ga često u školama i na sličnim skupovima, koje Hristodulos voli da posećuje, dočekuju odgovorom: "Gotivimo i mi tebe". Svestan i drugih "loših navika" kojima su izložena nezaštićena deca, Hristodulos je nedavno blagoslovio priručnik za ispovest sa 58 smrtnih greha, koji su njegovi saradnici delili u severnogrčkom gradiću Ksanti. "Ogledalo" je samo razvijenija verzija sličnog priručnika izdatog pre 30 godina u kojem se opisuje kako "grešimo jezikom, ušima, očima, rukama, nogama", a ima i drugih načina. "Svi smo grešni", naravno, a da bi bilo jasnije, prema Bogu se greši i tako što se putuje nedeljom, gleda u šolju ili karte, prema bližnjem ako si "čudan i sumnjičav", ili ne praviš decu iako bi mogao, a prema sebi ako "gledaš nepristojna dela u bioskopu, na TV ili u pozorištu", "oblačiš se muški ili provokativno" ako si žensko, a "hipi" (!!!) ako si muško, ideš na stadione i "fanatično navijaš", "igraš grešne plesove na žurkama i noćnim centrima", "pevaš ili slušaš nepristojne pesme"... Mladi i njihovi problemi nisu jedino ogledalo i žrtva populizma i dvostrukog metra kontroverznog arhiepiskopa. Izjave o širokom spektru tema o kojima, po nekima, ne bi ni trebalo da govori skupljene na gomilu i klasifikovane teško mogu izbeći epitet praznih klišea, ali zato ništa manje efikasnih. Strastan odnos sa medijima uz najčešće pominjano "ja" dva su lična obeležja: "Ustalasao sam ustajalu vodu", "Ne zatvaram usta", "Navići će se oni", "Neki prete čak i našem (mom) životu", "Niko ne treba da se brine - ne idem ni za premijera, ni za oca nacije". Mediji, koji su kao niko doprineli njegovoj popularnosti, za Hristodulosa "dezorijentišu narod", "bore se protiv mene", "Mrze me"... Arhiepiskop je, naravno, i protiv toga da se u Grčkoj uvede kremacija, naročito i za pravoslavce, jer "nije u skladu sa našom tradicijom". Ignoriše, međutim, činjenicu da pokojnici po ceni od 1,5-2 miliona drahmi (desetak hiljada DEM) putuju u Bugarsku ili Italiju ukoliko žele da budu kremirani. Ili da ostaju nesahranjeni ukoliko lokalni pop - u nedostatku "civilne" procedure - odbije da isprati nekoga ko nije venčan pred Bogom nego samo pred ljudima, u liku državnih vlasti. Ili da se "reciklirane" mermerne nadgrobne ploče valjaju po centralnom atinskom trgu Sintagma, sa sve imenima pokojnika, koje u pravilu iskopavaju posle tri godine, "prepakuju" i prenose u manje privatne ili masovne javne grobnice pošto jednostavno - nema mesta. Sonja Seizova |
| prethodni sadržaj naredni |