Intervju: Miodrag Vuković

Priča za malu decu

Jedino što bi Vuk Drašković mogao da učini jeste da pomogne da ovakva savezna vlada abdicira, kaže predsednik Izvršnog odbora DPS-a

Zvanična Crna Gora nije pokazala interes za rekonstrukciju savezne vlade, jer je ona saopštila da nikada neće priznati vladu Momira Bulatovića. Svojevremene ponude Bulatovića za učešće vladajuće koalicije u njegovoj vladi, Podgorica je glatko odbila obrazloženjem da upravo crnogorskoj vladajućoj koaliciji pripada mandatar savezne vlade. Uz to, saopšteno je da Crna Gora polaže pravo na pola resora u saveznoj vladi, ali i u svim saveznim institucijama.

Sagovornik "Vremena" je Miodrag Vuković, predsjednik Izvršnog odbora DPS-a, koji govori o implikacijama rekonstrukcije Bulatovićevog kabineta.

VUKOVIĆ: "Rekonstrukcija savezne vlade", "pozivi na konsultacije oko rekonstrukcije..." i mnogo šta drugoga, u politički izuzetno agresivnom govoru, posebno državnih medija Beograda, pokušaj su da se političkom manipulacijom i ovoga puta, dakle u kontinuitetu, onemogući da se pažnja javnosti koncentriše na problem svih problema naše zajednice, a to je političko nasilje nad dogovorenim federalnim, državnim aranžmanom Srbije i Crne Gore.

Crna Gora je dvije godine vodila bitku da očuva sebe od drugoga. Sebe, demokratsku, građansku, politički, vjerski, nacionalno različitu, ponosnu na svoje državno ime, jugoslovenski opredijeljenu, ali opredijeljenu za Jugoslaviju kao takođe demokratsku, politički i ekonomski razvijenu zajednicu ravnopravnih republika i ravnopravnih građana. Taj drugi je prije dvije godine tektonskim poremećajem u Crnoj Gori bahato pokušao rušenje takve Crne Gore sa ciljem da je primora da se državno samouništi ili da bude državno uništena da bi se promovisao unitarni koncept države zasnovane na političkoj matrici etničkog nacionalizma.

Političko nasilje dugo traje. Ne postoji legitiman savezni parlament. Umjesto njega funkcioniše na neustavan način politički ansambl istomišljenika, odluke njegove su ništavne, pa je ništavan i izbor tzv. savezne vlade.

Savezna vlada ne postoji. Postoji jedna grupa ljudi koju niko ništa ne pita, koja ni o čemu ne odlučuje, koja postoji da bi simulirala postojanje državnog, saveznog instrumentarija, koja verifikuje na svojim sednicama odluke koje su ranije dogovorene i donešene na drugom mjestu, daleko od očiju javnosti.

Da je to grupa ljudi koja ne samo nema formalnih uslova da se saveznom vladom zove, nego ni faktičku snagu savezne vlade pokazuje i činjenica da niti vodi unutrašnju i spoljnu politiku, niti radi ono što joj ustav daje kao pravo i dužnost, jer sve to obavlja onaj ko na to nema ustavno pravo. Predsjednik savezne države je prije neki dan izjavio za jedan međunarodni časopis da je Jugoslavija najdemokratskija zemlja na svijetu. Ako je to tačno, onda toj činjenici doprinosi ili se ona, prije svega, temelji na stabilnosti sistema. To bi logički značilo na stabilnoj saveznoj vladi kojoj ne trebaju nikakve "rekonstrukcije". Ali ni tvorac ove tzv. savezne vlade ne doživljava je ozbiljno, pa su zato već mjesecima najavljivane "rekonstrukcije".

A radi se u suštini o formalnom oblikovanju tzv. savezne državne strukture nove "patriotske Jugoslavije", umjesto dogovorene federalne Jugoslavije koja se besprizorno ruši, jer treba realizovati koncept koji je antifederalni. Neobično je u svemu tome što se sve ovo vrijeme atakuje na državnost Crne Gore i na njenu ustavnu poziciju - čemu se ona opire, a Srbija ćuti - iako se zna da ako bi se u tom naumu uspjelo i Crna Gora na ovaj ili onaj način na to primorala, onda bi ta nova državna unitarna struktura bila ili Velika Srbija ili Jugoslavija, u kojoj bi i Srbija bila državno suspendovana. Da li je to interes većinske Srbije niko nije provjerio, kao što nije ni provjerio to što je uradila Crna Gora referendumom; da li je Srbija za zajedničku državu i ako jeste za kakvu. Umjesto tih pravih pitanja forsira se politička demagogija i političkom manipulacijom sredstvima svojstvenim političkom populizmu ruši dogovorena Jugoslavija i stvara nova "patriotska Jugoslavija", a Crna Gora se zbog navodnog nedostatka "patriotizma" kažnjava, dalje demonizuje i na najcrnji način optužuje bez ikakvih razloga.

To neće javno da se prizna kao unitaristička ujdurma jer onaj ko bi to priznao, priznao bi da je i grobar federalne Jugoslavije. A time i stvarni antijugosloven, bar što se tiče Crne Gore.

Da li bi DPS i vladajuća koalicija prihvatili učešće u saveznoj vladi, da im je to neko nudio?

O kakvom društvu je riječ, najbolje govori činjenica da ulaskom i poslednje, bar formalne opozicije, kao što je SPO iz tzv. saveznog parlamenta na nivou ove faktički stvorene nove "patriotske Jugoslavije", nestaje opozicije institucionalno prisutne, a pošto se to već desilo na nivou državnih struktura Srbije, onda se može konstatovati da su izuzetno vještom političkom manipulacijom i mjesecima doziranim pričama o patriotima i izdajnicima, Srbija i faktička Jugoslavija vraćene u unisone političke odnose gdje ne postoji politička alternativa. Gdje se misli i mora misliti zbog "viših nacionalnih i patriotskih interesa" na jedan način.

Sa druge strane, u "rekonstrukciji" ove tzv. savezne vlade učestvuje stranka koja ne vidi ili neće da vidi da je problem svih problema uzurpacija ustavnih prava Crne Gore i koja sve svodi na lične animozitete lidera. Ona će se pridružiti društvu političkih ljudi koji su davno napustili federalni projekat. U kongresnim dokumentima JUL-a nema Jugoslavije kao zajednice ravnopravnih republika. SPS pominje tu činjenicu jedino onda kada se mora susresti sa SNP-om iz Crne Gore, pa saopštenjem rehabilitovati istu da ne bi SNP potpuno bio kompromitovan u Crnoj Gori. A SNP je kao stranka bez stava već davno za Crnu Goru ispričana priča.

Dakle, od ozbiljnih ljudi odgovornih prema svojoj državi, onih koji se ustavno ponašaju, a to su ljudi iz vladajuće koalicije Crne Gore, ne može se očekivati da učestvuju u ovoj političkoj blasfemji. Crna Gora traži od Srbije da odustane od forsiranja krive Drine, da zajedno sa Crnom Gorom rehabilituje savezni parlament, da biramo saveznu vladu, kako ustav kaže, i da održimo nadu da može postojati zajednička država federalne strukture.

Vuk Drašković je najavio da će insistirati na otopljavanju odnosa sa Crnom Gorom. Šta DPS misli o tome i da li će u slučaju nepromijenjene politike savezne vlade prema Crnoj Gori zvanična Podgorica nastaviti da vuče poteze u smislu zaštite svojih interesa?

Ući u tzv. saveznu vladu koja pored naprijed rečenog već mjesecima izgleda postoji samo da nanosi zlo Crnoj Gori i od čega se Crna Gora mora braniti svim dozvoljenim ustavnim i zakonskim sredstvima, a obećati da taj ulazak znači šansu da se "otople" odnosi sa Crnom Gorom (nije rečeno koga) kao ozbiljna poruka može biti prihvaćena jedino ako znači da će gospodin Vuk Drašković i njegovi kada "uđu u vladu" dovesti do toga da ta "vlada" abdicira i da se konačno u rehabilitovanom saveznom parlamentu bira ustavna savezna vlada. U suprotnom "otopljavanje" o kome govori Vuk Drašković je priča za malu djecu. Nije Crna Gora toliko neozbiljna da "otopljavanjem" pristane na državno samouništenje i da legitimiše pravno nasilje kojim je srušena federalna Jugoslavija.

Drugo pitanje je faktičkog karaktera. Ako ta tzv. savezna vlada prestane sa pravnim nasiljem nad Crnom Gorom, Crna Gora će biti relaksirana potrebe da preduzima mnogo šta od onoga što sada radi. Ali nikakve "rekonstrukcije" ovog "tima" stvorenog izgleda jedino da naškodi Crnoj Gori, a u toj funkciji su već mjesecima svi na saveznom vrhu, i tzv. savezni parlament, i tzv. savezni ustavni sud, ne mogu dovesti do bilo kakvog "otopljavanja".

Šta DPS, odnosno vladajuća koalicija, traži od vrha federacije?

Ono što sam prethodno rekao - da se predsednik savezne države vrati u ustavne nadležnosti, da se ispoštuje izborna volja građana Crne Gore i stav skupštine Crne Gore i u savezni parlament primi delegacija skupštine Republike Crne Gore sastavljena od poslanika koji će odgovorno zastupati njene interese kako predviđa ustav. Da taj savezni parlament izabere saveznu vladu čiji će predsjednik biti čovjek iz Crne Gore punog ličnog i profesionalnog integriteta, ali iz politički većinske Crne Gore, što znači iz koalicije. Da savezna vlada ima pola ministara iz Crne Gore, a pola iz Srbije. Da se iz savezne vlade konačno isključe unitaristi i nacionalisti, a uključe ministri iz građanskih i partija koje hoće da rade na afirmaciji federalnog koncepta. Ako se to desi, a treba da se desi ako Srbija hoće federalnu Jugoslaviju, onda će i sudski sistem početi da funkcioniše kako ustav kaže i biće zaustavljena kompromitacija saveznog ustavnog suda koja se u kontinuitetu dešava njegovim odlukama kojima arbitrira u pravnim stvarima na neustavan i politikanski način, a sve na štetu federalne i ustavne pozicije Crne Gore.

Kako vidite saveznu državu u 1999. godini?

Godina je krenula loše, da lošije ne može biti. Samo ovo što se dešava na Kosovu dovoljno je za čitavu godinu. Ovo je godina raspleta za Jugoslaviju. Ili će Jugoslavija opstati, a što se tiče Crne Gore može opstati jedino kao federalna zajednica Srbije i Crne Gore, ili će je neko, a to nije Crna Gora, i formalno sahraniti.