DRUŠTVO

Vreme br. 432, 30. januar 1999.

 

Beogradska posla

Tri odsto, druže

Da li fertutma oko smenjivanja sekretara Skupštine grada Beograda Biljane Kajganić i dokumentacije koju je ona podelila gradskim odbornicima navodi na zaključak da se u upravi varoši beogradske radi baš onako kako se mesecima priča po čaršiji

16.gif (22120 bytes)Prvi akt koji je na položaju novoizabranog gradonačelnika Beograda potpisao Vojislav Mihailović, unuk poznatog Draže zvanog Čiča, jeste Predlog rešenja o razrešenju sekretara Skupštine grada Beograda. Uz pozivanje na član taj i taj, tog i tog poslovnika i statuta, bez obrazloženja stoji samo rečenica da se Biljana Kajganić razrešava gorepomenute dužnosti pre isteka mandata. Predlog je usvojen glasovima odbornika SPO-a i SPS-a, zahvaljujući kojima je istog dana, 22. januara, na sednici Skupštine grada i Mihailović izabran. (Uz cinične kuloarske komentare da su socijalisti glasali za Brankovog sina, a odbornici SPO-a za Dražinog unuka.) Po rečima Biljane Kajganić, dnevni red je podeljen odbornicima deset minuta pred početak sednice. Ona nije konsultovana ni oko pripreme sednice mada, kako kaže, "predsednik Skupštine zakazuje sednicu sa materijalima koje sekretar dostavlja".

Kao razlog za smenjivanje Biljane Kajganić, doskorašnji v. d. gradonačelnika Milan Božić na sednici je kratko naveo "lošu saradnju sa Izvršnim odborom gradske skupštine". Kasnije je, tokom burne rasprave, član IO zadužen za informisanje i visoki funkcioner SPO-a Aleksandar Čotrić, još pridodao da "Biljana Kajganić nije sarađivala sa gradskom vladom kada je Beogradu prećeno bombardovanjem, a moram da joj napomenem da Skupština grada nije informativni centar albanskih terorista". Čotrić je Biljanu Kajganić optužio i da je ucenjivala tražeći nov posao i još štošta.

"Kako mogu da ucenjujem nekoga ko je čist i ko nema razloga da se plaši ucene", pita se u razgovoru za "Vreme" Biljana Kajganić. "Navodno sam ucenjivala i tražila svašta, ali je bilo drugačije: uopšte nisam tražila, oni su nudili! Nekoliko dana pre sednice, ponuđeno mi je mesto direktora DIF-a, stan za sina i pomoć rukometnom klubu 'Stari Grad' čiji sam predsednik, samo da se povučem i odem tiho, bez skandala. Namerno sam pitala : 'a lokal' i dobila odgovor da to ne može da mi bude obećano odmah, ali da će se videti. Rekla sam da sve to mora da se obavi pre skupštine, ali i istovremeno dodala da, iskreno govoreći, nisam sigurna da ću to da prihvatim, čak da mislim da neću. U stvari sam samo čekala da čujem šta oni hoće i na kraju odgovorila da sam ceo život radila drugačije, da na kompromise takve vrste ne pristajem i da neću da odem sama nego će morati da me smene. To su na kraju i učinili."

PRETNJA: Biljana Kajganić je pre sednice odbornicima podelila svoje obaveštenje sa teškim optužbama na račun gradske uprave, priloživši još i svoj osvrt na izveštaj koji je "Komisija za vanredni popis računarske opreme nabavljene u toku 1998. godine za potrebe organa gradske uprave" podnela 27. novembra prošle godine, plus cifre i tabelu sa 70 stavki. Na sednici ona nije dobila reč, a nije joj dozvoljeno ni da pročita svoje akte, pa je to morao da uradi radikal Stevo Dragišić. Aleksandar Čotrić je odmah pismeno upozorio redakcije "Blica" i "Glasa" da "je tzv. saopštenje Biljane Kajganić sastavljeno od samih neistina koje grubo vređaju dostojanstvo gradske skupštine i čast i ugled čelnih ljudi Skupštine Beograda", te da ga slučajno ne objavljuju, jerbo ima da idu na sud. Kasnije je u "Glasu" ublažio pretnju rekavši da eventualna tužba neće ići brzopotezno-prekršajnim putem po republičkom Zakonu o informisanju - koji SPO, poznat po svojoj doslednosti, ne priznaje, već predlaže novi na saveznom nivou - kao što je uobičajeno, preko redovnog suda. Pokušaj redakcije "Vremena" da od Aleksandra Čotrića dobije izjavu završio se bezuspešno, pošto je on u sredu, 27. januara, bio "van Beograda".

17.gif (21435 bytes)Embargo na objavljivanje dokumenata, javno pročitanih na javnoj sednici i, sudeći po evidencionim brojevima, uredno zavedenih u pisarnici gradske skupštine, izgleda da nije važio jedino za "Politiku", koja je u subotu, 23. januara, objavila izvode iz oba akta. Kako piše, "Kajganićka je u svom pismu optužila Spasoja Krunića da je upravo on postepenim isključivanjem iz posla doveo do njene nezvanične suspenzije koja traje već duže vreme". Glede računara, "Kajganićka nudi dokaze za tvrdnje da je računarska oprema za Skupštinu Beograda nabavljena bez pismenih ugovora i parafa javnog pravobranioca, da su plaćanja izvršena avansno, a da oprema nije isporučivana onima za koje je kupljena ili da je stizala sa velikim zakašnjenjem. Navedene nabavke, kako navodi Kajganićka, plaćene su čak 1.600.000 dinara više nego što je budžetom predviđeno i to novcem sa drugih budžetskih pozicija".

"Politika" je, ruku na srce, izostavila najpikantnije delove obaveštenja Biljane Kajganić, poput onog da je ona uočila "niz zloupotreba koje se graniče sa kriminalom ili su već kriminal", u vezi sa navodnim zloupotrebama kod izdavanja poslovnog prostora, postavljanja kioska, dodela građevinskog zemljišta; ili da su "glavni kriterijumi za postavljanje na bilo koje radno mesto, pored rodbinskih i prijateljskih veza, servilnost, snishodljivost, poltronstvo ili besprimerna, bezrezervna i bezgranična poslušnost prema ličnosti koja oličava vlast u gradu"; što je najgore, u obaveštenju stoji da "nakon raspada koalicije 'Zajedno', stvaranja prećutnih saveza među političkim strankama i podele sfera uticaja između stranaka, grad Beograd prelazi u ruke jednog neformalnog centra moći... Alfa i omega svih, najmanjih, najsitnijih i najnevažnijih poslova, siva eminencija svega što se dešava u gradu, gradskim službama i organima, osoba koja ima prvu, poslednju i odlučujuću reč o svim pitanjima, posebno finansijskim i kadrovskim, je gospođa Danica Drašković."

ODGOVORNOST: Ovako teške optužbe ponovljene su i u razgovoru za "Vreme": "Danica Drašković odlučuje o svemu, mada nema nikakvu funkciju u gradskoj upravi i ne snosi nikakvu odgovornost", kaže Biljana Kajganić i navodi primere koji baš i ne moraju da se objave. "Ja godinu dana nisam imala nikakvih kontakata sa predsednikom gradske vlade Spasojem Krunićem, jer on naprosto nije hteo da razgovara sa mnom. Pisala sam, molila, upozoravala, tražila sastanke, ukazivala na propuste u vezi sa postavljanjem ljudi bez odgovarajućih kvalifikacija na položaje u gradskoj upravi i slično. Sve sam to fotokopirala i sačuvala da bih zaštitila sebe, a gospodina Krunića je naročito iritirala činjenica da sam sve te dopise uredno zavodila. Izveštaj komisije za popis računarske opreme dostaviću sadašnjem sekretaru Skupštine grada Snežani Miljanić, da s njim postupi kako misli da bi trebalo."

"Ja jednostavno nisam želela da odgovaram za neke stvari o kojima ne mogu da odlučujem, mada je to moj posao", nastavlja Biljana Kajganić. "Sekretar gradske uprave jedini je ovlašćen da predlaže postavljenja i razrešenja starešina organa uprave i njihovih zamenika. Ja sam vremenom bila izložena sve jačim pritiscima u vezi s tim, a posle ulaska SPO-a u nelegitimnu vladu Momira Bulatovića, osetila se osiona atmosfera koja je rezultirala mojom smenom. Moram da dodam da su mi neki odbornici SPS-a kasnije prilazili i govorili da su glasali ovako isključivo zbog partijske discipline. U svakom slučaju, pošto sam bila izolovana, isključivana i marginalizovana iz svih poslova gradske uprave koji su u mojoj nadležnosti, na kraju sam bila prinuđena da na ovaj način upoznam javnost sa stanjem u gradskoj upravi i načinom rada i odlučivanja. Znači, odbornicima sam se obratila da bih se distancirala i zaštitila od eventualnih optužbi za sumnjive radnje koje sam otkrila radeći svoj posao. Ja sam htela da me smene, a ne da im olakšavam posao povlačenjem s položaja. Da nisam ukazala na sve ovo i sama bih se osećala suodgovornom."

Čak i ako se svi navodi iz obaveštenja Biljane Kajganić odbace kao lična osveta zbog smenjivanja, njen komentar izveštaja komisije koja je popisala računarsku opremu privlači pažnju, a naročito je zanimljiv sam izveštaj. Uživanje ga je čitati: na primer, pod tačkom 4, u kojoj se govori o 10 printera u vrednosti od 54.200 dinara u sobi br. 15 na drugom spratu zgrade Starog dvora, stoji komentar da "za naznačenu opremu...ne postoji ugovor o kupovini, niti garantni listovi, postoji otpremnica br. 419...ali nekompletna".

Dalje se ređaju napomene, sve uz adrese, brojeve žiro-računa i profaktura, datume, do detalja: "nismo mogli utvrditi...jer nismo dobili..."; "isporuka materijala i opreme nije u potpunosti izvršena prema specifikaciji iz ponude..."; "zatečeno stanje opreme ne odgovara u potpunosti opisu datom u predračunu"; "ne postoji ugovor o usluzi i servisiranju, niti overen radni nalog od korisnika opreme za servisiranje" (sića od oko 153.000 dinara); "zbog nekompletne dokumentacije...nismo bili u mogućnosti da utvrdimo identifikaciju ugrađenih komponenti"; "predračun glasi na Sekretarijat" taj i taj, "nema dokaza o isporuci računara, a prilikom popisa u objektu" tom i tom, datum, "nismo našli računar u prostorijama objekta, ni u kancelarijama Sekretarijata" tog i tog; "ne postoji dostavnica o prijemu opreme od strane..., a po telefonskoj izjavi gospodina... oni nisu dobili računar".

18.gif (26429 bytes)SUDOVANJA: Izveštaj se okončava zaključkom: "Veliki broj mašina je neumrežen, a ne postoji ni projekat po kome bi se i u kojim fazama trebalo vršiti umrežavanje i za koje potrebe. Računari se po gruboj proceni koriste ispod svojih mogućnosti ... trebalo bi licencirati odgovarajuće softverske operativne sisteme..., kao i odgovarajući softverski razvojni alat jer je u ovoj oblasti naročito prisutno stihijsko ponašanje što dovodi do velikih teškoća pri održavanju različitih verzija softverskih programa, od kojih je većina, što je logično s obzirom na način dobavljanja, neispravna." Na kraju, četiri potpisa predsednika (Igor Radovanović), potpredsednika (Miloš Maksimović) i članova (Goran Kandić i Slavko Vukosavić) Komisije koju je, po sopstvenim rečima, avgusta 1998. formirala Biljana Kajganić i koja je svoj posao završila 20. novembra.

Summa summarum, prošle godine, kako stoji u tabelama ilustrovanom komentaru Biljane Kajganić dostavljenom odbornicima, utrošeno je

2.735.041,02 dinara za nabavku računarske opreme, te održavanje i nabavku softverskih paketa, mada je za "tu namenu posebnom pozicijom Odluke o budžetu grada Beograda za 1998. godinu ('Sl. list grada Beograda' br. 2\98) bilo predviđeno 1.100.000 dinara". Dalje, "navedene nabavke, odnosno usluge, plaćene su u iznosu od preko 1.600.000 dinara iz drugih budžetskih pozicija, čime su učinjena nezakonita-nenamenska raspolaganja od strane pojedinih organa gradske uprave, pa čak i sekretara za finansije koji je bio ovlašćen, samom odlukom o budžetu, da sprovodi kontrolu nenamenskog raspolaganja budžetskim sredstvima". Na kraju je, rečima: "izveštaj komisije, priložena dokumentacija i ove moje konstatacije predstavljaju dobru osnovu za eventualno pokretanje disciplinskih postupaka protiv odgovornih lica, podnošenje odgovarajućih krivičnih prijava i veoma negativne reakcije u javnosti", Biljana Kajganić završila svoju karijeru u gradskoj upravi.

Sudeći po najavama, dramatično će biti i u sudovima. Demokratska stranka već je podnela Okružnom javnom tužilaštvu prijavu protiv Spasoja Krunića, Milana Božića i gradskog sekretara za finansije Vladislava Andrejevića zbog "zloupotrebe službenog položaja, nesavesnog rada, prevare i pronevere". Ko zna, možda će Aleksandar Čotrić zaista da tuži "Politiku", ili još ponekog. Ko god koga da tuži, i na šta god da se arče gradske pare, građani Beograda "svoju" taksu od tri odsto plaćaju, pa plaćaju. Ćute, trpe i samo ih gledaju.

Uroš Komlenović

IBM i dugovi

Priča o računarskoj opremi ima zanimljivu predistoriju. Kako za "Vreme" tvrdi bivši direktor Gradskog zavoda za informatiku i statistiku Miodrag Milošević, postojeća računarska oprema nabavljena je još 1990. godine, a nove gradske vlasti nasledile su dug megakompaniji IBM od oko tri miliona dolara:

"Iz IBM-a su tražili da im se u određenom roku vrati dug za stari main frame sistem, a za uzvrat ponudili da besplatno dostave novi sistem i personalne računare, sve zajedno u vrednosti od 2.600.000 dolara, dakle, oko 90 odsto duga! Gradska uprava mesecima nije isplaćivala taj dug. Umesto toga, počela je da kupuje računare i opremu, što samo po sebi nije problem, ali dug svakako čeka i mora da se plati. Ako se ne poštuju rokovi, dug će se vraćati s kamatom i bez pogodnosti koje sam naveo, dakle, bez novog sistema. Kupovina računara počela je još u januaru prošle godine. Na ličnu intervenciju Milana Božića, potpisao sam prvu isporuku, ali sam pismeno obavestio Biljanu Kajganić da tako ne treba da se radi. Maja prošle godine, odbio sam da potpišem nabavku opreme za umrežavanje u iznosu od 200.000 dinara. Pretpostavljam da je to razlog što sam jula prošle godine smenjen uz obrazloženje `o potrebi bolje saradnje` ili nekakvim sličnim. Takođe nisam hteo da potpišem finansijsku transakciju u vezi sa vraćanjem dela duga u dinarima, po mnogo višem kursu od realnog i to preko privatne firme, pošto je reč o novcu od one takse od 3 odsto koji spada u nadležnost Dragana Čovića, člana IO zaduženog za komunalna pitanja. Otkad sam smenjen, Gradski zavod nema direktora, ni 've-dea', a tada počinje i nabavka računara i opreme bez ikakve kontrole."

Po rečima sagovornika "Vremena", prava drama bi tek mogla da nastupi: "Od septembra prošle godine, IBM ima pravo da uzme sistem. Beogradu preti opasnost da ostane bez računskog centra, što bi značilo haos u, recimo, izdavanju izvoda iz matičnih knjiga, u biračkim spiskovima, registraciji preduzeća, da ne nabrajam."

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)