SCENA |
Vreme br. 435, 20. februar 1999. |
Putnici - Travellers Nastavljajući kurs pozorišnih istraživanja, Dah teatar (Cinema Rex) je svojom najnovijom predstavom "Putnici - Travellers", u režiji Dijane Milošević, dostigao tačku iz koje s lakoćom komunicira sa publikom, a i udovoljava umetničkom izazovu. Definisana kao "projekat u nastajanju", ova koncert-predstava traga za motivima, dilemama i odlukama ljudi koji napuštaju svoje zemlje. Priče putnika koje u ovoj predstavi srećemo ispričane su kroz sazvučje pesme, pokreta, zvuka, u kome muzički aranžmani (kao što su tradicionalne srpske, irske, američke pesme) imaju dominantno, privlačno, ali i krajnje funkcionalno mesto. Kao nosioci ove pozorišne konstrukcije, muzički intervali simbolišu istraživački poduhvat Kathy Randels, gošće Dah teatra, koji se inače bazira na dometima glasa u savremenom pozorištu. Najpre u tom smislu, odabrana glumačka ekipa Dah teatra (Alister O'Loughlin, Sanja Krsmanović-Tasić i Vladan Avramović), zajedno sa Kathy Randels, uveliko nadmašuje očekivanja. Estetika predstave, često neočekivana dinamika, kao i forma komunikacije među samim glumcima otkrivaju njenu neobičnu pojavnu ravan. Ali reditelj "Putnika" Dijana Milošević ne ostaje samo na tome. Ona traga za dubljom unutrašnjom, po pravilu skrivenoj povezanosti među onima koji napuštaju svoje zemlje. Tako nam nudi i racionalnu zamisao kroz koju "putnike" posmatra pre svega u sklopu okolnosti (društvenih, političkih, ideoloških), pa predstava postaje "naša", a njeni putnici ne i "bogomdani", niti zaštićeni kakvim oreolom. Da li najviše zbog toga, ali ovaj komad Dah teatra od samog početka obuhvata, struji i, bližeći se svom kraju, uspeva da ukloni i poslednji emocionalni obruč u gledaocu. I. Milanović Gozba za fanove Dvojica mladih (?) Novosađana, koji se samozatajno kriju iza pseudonima Brutal & Yogi bears' (zašto ne Radojko & Milojko, Pat & Patašon, Trinidad & Tobago ili Lolek & Bolek - bilo bi podjednako suvislo?) izdali su prvu knjigu u seriji Books of Revelation, posvećenu grupama Helmet, Ministry i Faith No More. Ovaj ukoričeni patchwork (izd. Mangler, Novi Sad, 1998) sadrži tekstove svih pesama narečenih grupa (u originalu), njihovu kompletnu diskografiju, hronološki curriculum vitae svakog benda i životopise svih sadašnjih i nekadašnjih članova (uključujući podatke o njihovim solo avanturama), kratke intervjue, obilje crno-belih fotografija i razne druge "fanovske" drangularije tipične za ovu vrstu izdanja svugde u svetu. Iako se, naravno, ne radi o nekoj "ekskluzivi" - dovoljno je malo prosurfati po Internetu ili omotima i bookletima diskova - radi se o dragocenoj kolekciji čije pojavljivanje će, valjda, označiti utemeljenje nove izdavačke tradicije - kontinuiranog praćenja i "knjiženja" kreativnog dela globalne rock scene. U ovom izdanju, komercijalno je svakako najinteresantniji veliki crossover band Faith No More, no to je novosadskom paru, očigledno, manje važno: oni, prosto, štampaju ono što vole, bilo to široko prihvaćeno ili ne. Da nije tako, ne bi najavljivali slična izdanja za grupe kao što su Primus, Jesus Lizard, Butthole Surfers, Tad, Tool, Beastie Boys, Melvins, Kyuss, Soundgarden, Godflesh etc. U svakom slučaju, they care a lot, rekli bi spomenuti Faith No More. A to treba pozdraviti. T. Pančić Četiri premijere "Ovo je 64. put da se srećemo povodom nove predstave za 14 godina, koliko sam u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, i ujedno poslednji", rekao je Jovan Ćirilov, upravnik JDP-a, na kraju susreta sa novinarima povodom premijere "Bliže", održane na sceni "Bojan Stupica" 16. februara, najavljujući svoj odlazak u penziju. Reditelj Alisa Stojanović, glumci Branka Katić, Nebojša Glogovac, Branislav Lečić,Vladica Milosavljević i svi ostali saradnici, radili su tekst poznatog londonskog pisca Patrika Merbera u nezgodno vreme, bez garderoba i vode, i pod velikim psihološkim pritiskom zbog odlaska Jovana Ćirilova. Dan pre, 15. februara izvedena je u "Kult teatru" premijera predstave "Vladika Nikolaj - oslobađanje", koju je po Sabranim delima Nikolaja Velimirovića napisao i režirao đakon Nenad Ilić kao multimedijalnu anti-tragediju u pet činova, kao "scensku službu, scensko prikazanje vladici". Petar Božović, u predstavi Nikolaj, kaže da ga je "u mladosti znao kao neprijatelja naše zemlje. A zatim je on izronio kao arheološka iskopina naših temelja". Nebojša Dugalić igra pet uloga, njemu vrlo teških, zato što svi ti likovi napadaju Nikolaja. Milena Pavlović je vođa hora, glas naroda iz grčkih tragedija, koji koreografijom, dočaravaju članice "Ister teatra". Nedelju bogatu premijerama završava "Atelje 212" sa dve nove predstave. Kokan Mladenović, reditelj "Velike sveske" Agote Krištof (18. februar), kaže da nema iskustva sa predstavama u kojima je svih 38 scena suštinsko i da je u adaptaciji koju su izabrali (Erich Aufderheyde) ova predstava rizična. Igraju Nebojša Ilić, Bojan Žirović, Milica Mihajlović, Danijela Ugrenović i Goran Šušljik. Nenad Gvozdenović, reditelj predstave "Džil i Džon" (20. februar, "Teatar u podrumu") Leonarda Gerša, poziva sve koji su zainteresovani za ljubav da vide ovu melodramu. Mileni Vasić je Džil pomogla da upozna neke svoje nepoznate slojeve, a Tanji Bošković je dragocena nova uloga zato što je ona privatno opčinjena odrastanjem roditelja pored svoje dece. Džona, slepog mladića, igra Danijel Sič, a Ralfa Ostina - Branislav Zeremski. S. Ć. |
prethodni sadržaj naredni |