POLITIKA

Vreme br. 435, 20. februar 1999.

 

Duh Vremena

�aba i princ

Milo�evi� i svi njegovi nastavljaju da ponavljaju svoje apsolutno odlu�no ne, nikad, ni pod kojim uslovima. Kad bi nam ovo bilo prvi put, jo� bismo se zainteresovali, strepeli, obilazili podrumska skloni�ta i pravili zalihe

Corax.GIF (20316 bytes)Ako ho�ete da sebe po�tedite jeftinog uzbu�enja po�ite od kraja: NATO je ve� stigao na Kosovo. Takav kraj je prosto dramatur�ki neizbe�an. Dosada�nji zaplet bez toga bi vodio nikuda, jer Kosovo i NATO se toliko uzajamno privla�e i trebaju jedno drugom da bi �ak i svako odlaganje njihovog susreta bilo sasvim neopravdano. NATO nema bolje prilike, a i Kosovo mora da prizna da je nenaoru�ana verifikatorska misija bila pogre�an izbor, nezadovoljavaju�i u svakom pogledu.

NATO je skupi i nezaposleni spasilac, a Kosovo se upravo davi. Sami davljenici, Srbi i Albanci, oklevaju da pozovu pomo�, nisu sigurni ko �e vi�e i bolje biti spasen, pa spasilac preti da �e da ih bije i ka�njava. Zahteva da bude ljubazno i propisno pozvan.

Ne znam ko u Rambujeu vi�e zate�e, ko je odgovorniji za produ�avanje i za dupliranje tro�kova, ali izgleda da se srpskoj delegaciji svaki papir vi�e svi�a od NATO-a, a Albancima obrnuto. Milutinovi� bi potpisao bilo kakav sporazum pod uslovom da se sprovodi i primenjuje na na�in doma�i, to jest da se u Pri�tini uzme sve �to se u Rambujeu izgubi. Albancima bi, opet, najvi�e odgovaralo da se NATO prosto kolektivno u�lani u U�K, a posle bi lako za sporazum.

Kad bi od njih zavisilo, ovi partneri bi mogli dugo tako. Ta se utakmica ne bi zavr�avala nego bi u tom zamku kosti ostavili, ali doma�ini su im najavili da ih izbacuju u subotu u podne, pa ako neko ne�to ne bude potpisao nije ni va�no. Neka ponese ku�i. Oni koji znaju �ta �e s Kosovom ve� su se slo�ili, jo� pre nego �to su pregovori po�eli, a zamak svakako mora da se provetri.

Me�utim, Milo�evi� i svi njegovi nastavljaju da ponavljaju svoje apsolutno odlu�no ne, nikad, ni pod kojim uslovima. Kad bi nam ovo bilo prvi put, jo� bismo se zainteresovali, strepeli, obilazili podrumska skloni�ta i pravili zalihe. Neko mla�i poleteo bi da se javi u dobrovoljce. Na�ao bi se, valjda, i pesnik da sastavi koju borbenu i otad�binsku strofu. Ali, ni�ta od toga.

Ovakve serije vi�e ni doma�ice ne gledaju. Odlu�no NE uvek se ovde pretvara u DA, kao �aba u princa, a ono u me�uvremenu, one poljupce, najbolje je prespavati.

U prvom �inu uvek vidimo na�eg junaka kako brani svaku stopu domovine, di�e narod na noge i proklinje izdajnike, a u drugom, isti junak postaje mudrac koji nalazi izlaz iz nemogu�e situacije, spasava isti narod, poziva ga da mirno sedne i proklinje iste izdajnike. Narod i izdajnici su se malo umorili - niti im se ustaje, niti izdaje - ali junak-mudrac na to ne obra�a pa�nju, nije mu vi�e ni va�no, on zna svoju ulogu, jedinu koju je savladao i ima da je igra do besvesti.

Tvrdi se da je ovo politika, a meni se �ini da nije ni orijentalna trgovina, mada na to li�i. Ovo nepokolebljivo, principijelno odbijanje stranih trupa treba da ostavi na neupu�ene onaj utisak koji stvara trgovac na bazaru kad �upa kosu, zaklinje se da �e mu deca presvisnuti od gladi, da �ete ga na�isto upropastiti, da je bolje da ga odmah ubijete, a onda nastavlja da spu�ta cenu. Me�utim, ne vidim da Milo�evi� ovde ima oko �ega da se poga�a i cenjka.

Ta�no je da bi NATO rado negde zaveo red i mir, ali Milo�evi� je kosovski problem sam doveo dotle da mu je dolazak NATO-a najbolji i jedini izlaz. Sad bi jo� i da naplati svoju saglasnost da ga otud izvuku, ali nije jasno kakva bi to moneta bila i ko bi bio lud da s njim oko toga trguje. On bi, mo�da, mogao i da se uvredi ako vidi da svet ne ceni njegovu miroljubivost i spremnost da Kosovu prizna autonomiju, pa da nastavi jo� koji mesec kao dosad, dok stvar ne dogura dotle da svi priznaju da je nezavisnost jedino re�enje. Ni takva dr�avnicka strategija nije mu strana, samo �to ovog puta postoji ta pretnja vazdu�nim udarima, �emu se Milo�evi� ipak ne bi izlagao. Ako mu se u�ini da ima jo� vremena, on mo�e dopustiti da pregovori u Rambujeu propadnu, ali verujem da je ve� zadu�io odgovaraju�e stru�njake da za NATO trupe smisle neko lep�e ime, da objasne kako �e ta vojska samo privremeno do�i, svratiti slu�ajno, onako u prolazu; da �e tamo biti i bra�e Rusa; da �e hodati na prstima i biti tihi kao bubice; da �e Albancima oduzeti i peroreze...

Kako god bilo, ima�emo da podnesemo jo� jednu veliku pobedu razuma. Znam da �e neko re�i da nam lo�e ide otkad razum pobe�uje i da se ovde ne zna da li je skuplji rat ili mir, ali valja se nadati da je ovo poslednji put.

Stojan Cerovi�

 

prethodni sadr�aj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)