Italija

Ljubav na silu

Četrdesetak gradonačelnika od prošlog ljeta ne sedi skrštenih ruku. Pokrenuli su kampanju protiv ulične prostitucije primijenjujući visoke novčane kazne za klijente

Otkako je početkom godine u Švedskoj stupio na snagu rigorozni zakon protiv kupovine seksulanih usluga, i u Italiji se, ponovno, u centar pažnje vratio problem prostitucije. Po nekim procjenama, u ovoj zemlji "najstarijim zanatom" bavi se od 50.000 do 75.000 žena, transseksualaca i muškaraca. Tačan broj vrlo je teško utvrditi jer su najmanje polovina stranci, najčešće bez uredne dozvole boravka, što ih čini još ranjivijim i pogodnijim za sve oblike iskorišćavanja i nasilja. Smatra se da bar 5000 mladih djevojaka, mahom Albanki, dospijeva na pločnike talijanskih gradova protiv svoje volje. Gotovo svakodnevno čuju se potresne ispovjesti maloljetnih djevojaka, bolje reći djevojčica, koje nakon nepodnošljivog maltretiranja skupe hrabrost i prijave policiji svoje mučitelje. Njihove priče, gotovo sve slične, otkrivaju nevjerojatno surov svijet u koji su bačene. Privučene snom o boljem životu (nerijetko doslovno otete na ulici ili u blizini njihovih siromašnih domova) odmah po dolasku u Italiju upoznaju pakao. Kako piše tjednik "Espreso", albanske prostitutke, upravo zato što su na to prisiljene, djeluju očajno i izgubljeno. Često kod klijenata izazivaju iskreno sažaljenje, a događa se da ih neki od njih i ožene. Njihova zarada kreće se oko 50.000 lira po susretu.

KO JE NA CENI: Najslabije plaćene su, međutim, Nigerijke koje zarađuju od 30.000 do 50.000 lira. I one, prevarene i izrabljivane, dugo vraćaju dug koji su napravile kako bi stigle u Italiju. Obavezno imaju svoju "madame" kojoj su dužne predati zaradu.

Iz jednog istraživanja, koje je na ovu temu napravljeno u Riminiji, proizlazi da se u Italiji najbolje snalaze djevojke iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Dolaze ljeti sa turističkom vizom na tri mjeseca. Prva dva mjeseca rade za organizatora boravka, a posljednjih mjesec dana za "svoj groš". Zatim se vraćaju u domovinu. Zarađuju 50.000 - 70.000 lira, isto koliko i talijanski i brazilski transseksualci.

Ekonomski gledano, ponuda i potražnja vrlo su visoke i "posao" cvijeta. Socijalno gledano, slika je prilično sumorna, jer kao i u svim nelegalnim poslovima, tako i u prostituciji konce drži sloj beskrupuloznih kriminalaca domaće i strane mafije. Pitanje je sada, koliko su u tom lancu odgovorni i klijenati i da li se i oni moraju naći na meti zakonodavca? Da li se ugledati na švedski primjer koji sankcionira isključivo klijenta ili na problem gledati "kompleksnije"? Ministar za institucionalne reforme Đuliano Amato smatra da je švedski zakon dobar uzor. Senator Antonio Di Pietro otišao je korak dalje i ponudio nacrt vrlo rigoroznog zakona po kojem bi klijenti mogli biti kažnjeni globom od 2 do 20 miljiuna lira. Ukoliko se nađu u društvu maloljetne prodavačice ljubavi, prijetila bi im i zatvorska kazna od jedne do tri godine. Novčane kazne predviđene za prostitutke bile bi također visoke (deset milijuna lira), a posebno oštro kažnjavao bi se "reket" - od 6 do 12 godina zatvora.

Livija Turko, ministar za društvenu solidarnost, poznata po dugogodišnjoj angažiranosti u ženskim organizacijama smatra da je švedski zakon pretjeran, jer glavnu krivnju prebacuje na klijente. U Švedskoj ima oko 3000 prostitutki, dok je u Italiji njihov broj neuporedivo veći. Osim toga, zabrane najčešće izazivaju reakciju: fenomen se preseli u ilegalu i poprimi još opasnije forme. Turko zato smatra da je Italiji potreban drugačiji zakon, koji će, u prvom redu, ohrabriti i pomoći ovim nesretnicama da se oslobode iz šaka svojih makroa. U slučaju da je prostitucija njihov slobodan izbor, društvo im onda mora dopustiti da nastave, ali uz više digniteta, nudeći im neke forme samouprave. Ako se ove novine pretoče u zakonske odredbe, može se očekivati da će se ulična prostitucija rapidno smanjiti. Za stanovnike pojedinih kvartova velikih talijanskih gradova, kao što su Milano i Torino, to bi bilo veliko olakšanje. Njihov život postao je nepodnošljiv, posebno u večernjim satima, kada ulicama caruju prostitucija i dileri drogom.

Četrdesetak gradonačelnika od prošlog ljeta ne sedi skrštenih ruku. Pokrenuli su kampanju protiv ulične prostitucije primijenjujući visoke novčane kazne za klijente. Rezulti su očigledni, mada diskutabilni. Činjenica je da je Rimini gotovo "očišćen", ali se "posao" preselio na teritorij tzv. tolerantnih gradova. Argument više za one koji tvrde da se ovaj fenomen ne može eliminirati, ali se može kontrolirati. Tako su u Bolonji, gradu čiji stanovnici imaju rijetku privilegiju da žive po prilično visokim urbanim standardima, pokrenuti vrlo zanimljivi pregovori. U njima učestvuju sve "zainteresirane" strane: gradske vlasti, organizacije društvene skrbi, s jedne, i "profesionalke" i transseksualci, s druge strane. Cilj je postizanje sporazuma o njihovom preseljenju iz gradskog centra na periferiju, gdje bi se garantirali barem minimalni uvjeti : od higijenskih i sanitarnih do sigurnosnih.

Mariza Krevatin-Majstorović

U evropskim zemljama prostitucija je legalizirana. U Njemačkoj prodavačice ljubavi na dobit koju im donosi njihova aktivnost plaćaju porez. Zakon zabranjuje podvođenje, izrabljivanje i reklamiranje. Njemački kuriozitet je kvart St. Pauli, površine jednog kvadratnog kilometra na obali Labe, gdje se "usluge" pružaju non-stop, danju i noću.

U Holandiji su javne kuće dopuštene, ali samo u određenim gradskim zonama. U Amsterdamu se nalazi čuveni kvart djevojaka u izlogu koji štiti lokalna policija. Plaćanje poreza je također obavezno.

U Velikoj Britaniji kažnjivo je podvođenje i reklamiranje. U londonskoj četvrti Soho telefonske govornice su oblijepljene vizit kartama na kojima su napisani svi važni podaci: tko, gdje i što.

U Španjolskoj je prostitucija legalizirana 1995. godine, a u Madrid svakodnevno stižu nove djevojke iz Maroka, Nigerije, Dominikanske Republike.

Zanimljivo je da se u Danskoj prodajom ljubavi bave kao "dopunskim" poslom. Promet se posebno intenzivirao nakon stupanja na snagu drakonskog zakona u susjednoj Švedskoj.

U Austriji prostitutke su uvrštene u posebne registre, vrše redovne zdravstvene kontrole i, naravno, plaćaju porez.