POLITIKA

Vreme br. 439, 20. mart 1999.

 

Vojska i politika

Generalske besede

Ukoliko dođe do zračnih udara NATO-a - što nitko normalan ne želi i za što, uostalom, ne postoji niti jedan razuman razlog - najstrašnije bi bilo da Vojska, koja ne samo da protivniku ne bi mogla uzvratiti već ga ni vidjeti, krene u obračun sa vlastitim građanima

12.gif (21778 bytes)Generalštab Vojske Jugoslavije (VJ) obnarodovao je 15. marta da je "zbog pojačanih pritisaka na SR Jugoslaviju i pretnji vojnom intervencijom doneta odluka da se vojnici kojima je istekao vojni rok zadrže u VJ još trideset dana, kao lica u rezervi". Roditelji regruta navode da im se sinovi upućeni na odsluženje vojnog roka recimo u Novi Sad javljaju iz Đakovice, a Srbijom kruže priče o dugim vojnim kolonama po glavnim magistralnim cestama i "dizanju" rezervista po unutrašnjosti.

Mediji, dalje, izvještavju o borbama u kojima učestvuje Vojska na području Kačanika, Kosovske Mitrovice i Vučitrna, granice... Pozivajući se na američkog portparola ministarstva obrane Kena Bejkona, BBC tvrdi da je u pokrajini između 14.000 i 18.000 pripadnika VJ, a da je na njenim obodima koncentrirano još 16.000 do 20.000 vojnika. Sklonost da se navedeno tumači kao najava kršenja sporazuma Milošević-Holbruk, te rješenosti da se VJ po svaku cijenu suprotstavi NATO-u nije mala. U tom kontekstu, sa vrlo malim ulaženjem u aktualnu ofanzivu ilegalnog UČK-a, navodi se i izvještaj Kosovske verifikacione misije (KVM) o sedam prekobrojnih tenkova T-72 (naša oznaka M-84) na Kosovu.

BESJEDNIŠTVO: Da je vrh VJ zaista aktivan svjedoče i dopisi mjesnim zajednicama u Crnoj Gori na granici sa Albanijom. Kako stoji u obavještenju MZ Tuzi, pristiglom iz Vojne pošte 9276 u Podgorici, granični pojas je proširen na pet kilometara sa sve adekvatnim ovlaštenjima graničara, a na osnovu odluke savezne vlade, objavljene u "Službenom listu" br. 11 od 5. marta 1999. Inače, generali nedvosmisleno stavljaju do znanja da ne priznaju niti jednu odluku vlasti u Podgorici vezanu za oružane snage - tako i onu o izuzimanju crnogorskog teritorija od eventualnog sukoba sa NATO-om.

Da li se Vojska doista sprema za rat sa NATO-om ili je u pitanju krajnje tvrda asistencija pregovaračkom timu u Kleberu? Predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević, koga general Nebojša Pavković ispravno titulira kao vrhovnog komandanta (Ustav SR Jugoslavije, član 135), prema glavnokomandujućem NATO-u u Evropi generalu Vesliju Klarku na BBC-u kaže da je Kosovo mogo skuplje od njegove glave.

POLITIKA: Za razliku od "intervencionističke" krize u oktobru 1998, Vojska ovoga puta ne škrtari u saopćenjima i izjavama. Razumljivi su istupi da "smo spremni da odbranimo i Kosmet i Srbiju i Jugoslaviju" (komandant Prištinskog korpusa general Vladimir Lazarević), da "vojska postoji za odbranu zemlje onda kada je to najpotrebnije, a to je u ovom trenutku" (komandant Treće armije general Pavković), pa čak i izjava načelnika Generalštaba generala Dragoljuba Ojdanića da će se "silom odgovoriti na silu". Svaka vojska jednostavno je dužna slijediti državnu politiku - kakva god ona bila - i u tom svjetlu priznavanje nemoći pred bilo kakvim protivnikom, ma tko on bio i koliko moćan bio, ukida sam razlog njenog postojanja. Elem, narečene izjave ne izlaze iz očekivanih, može se reći principijelnih okvira vojničke dužnosti i časti. Pitanje njihovog realnog utemeljenja i svih konsekvenci, svakako, nešto je sasvim drugo. Moguće je i da oni koji ih daju ne vjeruju da će stvarno doći trenutak kada bi sa riječi morali preći na djela.

Međutim, obilazeći jedinice specijalne namjene Prištinskog korpusa, general-potpukovnik Nebojša Pavković dao je novu dimenziju ovdašnjem vojnom besjedništvu. Istovremeno sa "terorističkim snagama", reče on, "treba se razračunati i sa svim ostalim domaćim izdajnicima koji u poslednje vreme zagovaraju teze da se mi ne možemo suprotstaviti celom svetu".

Ma koliko da je čovjek oguglao od medijskog lova na "petokolonaše" koji svakodnevno upražnjava vladajuća kolacija (SPS-JUL-SRS), Pavkovićeva izjava ne rađa spokoj u srcu. On je general u čijoj je operativnoj nadležnosti Kosovo, koga državni mediji izrazito favoriziraju, čija karijera nezaustavljivo napreduje poput oklopne divizije Crvene armije... Da li njegov istup treba protumačiti kao aktiviranje - nakon nekoliko godina - Vojske u politici, uključivanje jednog ambicioznog generala u kampanju podrške režimu ili proročanstvo o stvarnim namjerama vlasti ukoliko na teritoriji Srbije doista eksplodiraju kakve krstareće rakete?

Poziv na "razračunavanje sa domaćim izdajnicima" zvuči krajnje zloslutno. Ako generalima godi da pred realnom prijetnjom sukoba sa NATO-om doživljavaju sebe kao nove majore Gavriloviće, nejasno je zašto se onda prijeti onom dijelu javnosti koji, upotrebljavajući elementarni zdrav razum, vjeruje da treba pronaći način da se takvo što izbjegne. Taj dio populacije nipošto ne spada u one koji postavljaju bombe po pijacama, a još manje napada vojsku i policiju. Iskustvo, naime, pokazuje da zemlja poput SR Jugoslavije iz takvog rata ne da ne može izići kao pobjednik, nego da je veliko pitanje i da li bi postojala u okviru sadašnjih granica.

Uostalom, bivši načelnik Generalštaba Momčilo Perišić je u svom čuvenom govoru u Gornjem Milanovcu, netom nakon što je prošao vrhunac krize u oktobru 1988, rekao da bi nakon prvog eventualnog zračnog udara uslijedio drugi, treći, četvrti, i tako dok netko na kraju ne potpiše to što se traži. U međuvremenu, teško će stradati i vojska i civili, a zemlja će biti razrušena. Suština tog njegovog govora bila je da se u rat sa cijelim svijetom zaista ne ide. Pri tom, Perišić nipošto ne spada u ljude koji bi se odrekli suvereniteta nad Kosovom: režimski mediji su ga slavili kao "Viteza od Mostara" zbog granatiranja tog grada 1992, a u Zadru je u odsustvu osuđen na dvadeset godina robije zbog izvlačenja garnizona 1991. Smjenjeni šef Generalštaba naprosto je rezignirano konstatirao da je vlast dovela zemlju u situaciju kada nema stvarnih saveznika i kada prijeti sukob iz koga se ne može izići kao pobjednik. Čuvanje života i materijalnih resursa - bez obzira na to tko je u pravu, a tko u krivu - viđen je kao jedini prioritet.

Sada ispada da general Perišić, iz perspektive njemu nekad potčinjenog generala Pavkovića, dođe nešto kao domaći izdajnik s kojim se "treba razračunati".

Vojska i životi njenih pripadnika kako nisu igračka koja se olako poteže. Ukoliko dođe do zračnih udara NATO-a - što nitko normalan ne želi i za što, uostalom, ne postoji niti jedan razuman razlog - najstrašnije bi bilo da Vojska, koja ne samo da protivniku ne bi mogla uzvratiti već ga ni vidjeti, krene u obračun sa vlastitim građanima. Tragedija bi bila tim veća što bi to činila radi očuvanja jednog režima koji je svojim činjenjem i dugogodišnjim propuštanjem da mnogo šta učini državu dovela u situaciju u kojoj se nalazi.

Filip Švarm

Lik i delo

Nebojša Pavković

Komandant Treće armije

13.gif (15169 bytes)Biografija i karijera: Rođen je 1948. godine u selu Senjski Rudnik kod Despotovca. Vojnu akademiju završio je 1970. godine. Kao oficir službovao je u garnizonima: Bileća, Mostar i Banjaluka, gde je komandovao 16. motorizovanom brigadom. Jedno vreme je bio načelnik katedre operative u Školi nacionalne odbrane. Od 1994. godine prekomandovan je na Kosovo. Sa 48 godina proizveden je u čin general-majora, u vreme kada je bio u komandi Prištinskog korpusa čiji je komandant postao 1996. Vanredno je unapređen u čin general-potpukovnika 21. jula '98. Za komandanta Treće armije postavljen 25. decembra 98. Odlikovan je ordenom za hrabrost. Posednik je i zlatne plakete "Car Dušan", koju dodeljuje Novinsko izdavačko javno preduzeće "Panorama".

Uverenje (taktičko): "Uveren sam da ćemo svi zajedno uspeti da državnom vrhu stvorimo na Kosovu sve uslove da političkim sredstvima reši problem na Kosmetu."

Uverenje (strateško): "Više puta sam isticao da se vojnici ne mogu opredeljivati da li će braniti ili neće braniti zemlju prema tome ko je protivnik i koliko je on jak, već se opredeljujemo zato što nam to nalažu zakonske obaveze, ali i naša profesionalna i patriotska dužnost."

Ocena stanja: "Krajem godine (1997) političko-bezbednosna situacija na Kosovu i Metohiji, posebno na području Drenice, pogoršana je delovanjem šiptarskih separatista, zapravo grupa terorista koje metodama drumskih razbojnika šire strahovladu u dreničkom kraju."

Ko je kriv za takvo stanje na Kosovu: "Voljom svetskih moćnika ugrožen je Kosmet, najsvetliji deo i kolevka naše države i otadžbine, kolevka srpske duhovnosti i kulture, koji šiptarski separatisti hoće da otmu i pripoje Albaniji."

Da li postoji UČK: "Na Kosovu i Metohiji, osim VJ i pripadnika MUP-a, ne postoji, ni u sferi pretpostavki, a kamoli u praksi, nikakva druga oružana sila."

Ipak: "Druga je stvar što jedan deo štampe, težeći za senzacionalizmom, pokušava da prikaže kako navodno na Kosmetu postoji 'oslobodilačka vojska', sa navodno impresivnom snagom. Reč je, u stvari, o grupi terorista koja je u poslednje vreme zlostavljala narod u dreničkom kraju".

Ko su zapravo teroristi: "Ti teroristi pripadaju narodu koji nikada nije imao ratničkih vrlina. Uvek se priklanjao onima koji su želeli da Srbe vide na kolenima. Uvek su bili na strani poraženih a svoje gospodare ili saveznike su izdali."

Kakvi su uloga i cilj VJ na Kosovu: "Nastojimo da budemo činilac mira i stabilnosti na tom prostoru, a sasvim izvesno i činilac odvraćanja onih snaga koje rešenje takozvanog kosovskog pitanja vide izvan Srbije i SRJ putem radikalizacije stanja i podsticanja stranog mešanja u unutrašnje probleme naše zemlje."

Šta radi vojska na Kosovu: "Naše aktivnosti na Kosmetu nisu ništa drugo nego doslednost zakletve, i narodu i otadžbini, da ćemo celog svog života braniti teritorijalni integritet zemlje i narod. Mislim da smo u tome u proteklom periodu uspeli."

Vrhovna zapovest: "Ono što je naš vrhovni komandant, predsednik Jugoslavije Slobodan Milošević, poručio čitavom svetu, a posebno našem narodu, da odbrana Kosova i Metohije nema cenu, to je za nas najveća zapovest i to je naređenje koje ćemo mi sigurno izvršiti, po cenu da damo svi svoje živote."

Uzori: "Ako zatreba, u rat ćemo krenuti kako dolikuje potomcima kneza Lazara, besmrtnih obilića, sinđelića, vukotića, tepića i drugih znanih i neznanih junaka koji su u kolektivnom pamćenju našeg naroda."

U šta je siguran: "Siguran sam u sve nas da se nećemo stideti pred potomcima, što se od svih nas traži da istrajemo, a u ratu, ako nam bude nametnut, pobedimo."

Da li će biti bombardovanja: "Oni koji prete da će nas bombardovati prvo treba da izvrše procene šta će biti posle toga, pa tek onda da donesu takvu odluku".

U čemu je naša snaga: "Postignuto je veliko jedinstvo u našem narodu. Mala sloga je velika sila i to treba da znaju svi ovi silnici koji na našim granicama gomilaju najelitnije vojne snage i hoće da napadnu našu malu zemlju i naš mali i pošten narod."

Dragoslav Grujić

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)