Patrijarhovo proleće (I)

Istorija bez sukoba

Patrijarhu su ukazane počasti koje su inače rezervisane za najeminentnije strane državnike

Ljubljana

Dvodnevna "pastoralna poseta" patrijarha Srpske pravoslavne crkve Ljubljani jeste prvi dolazak najvišeg predstavnika SPC-a u Sloveniju posle pauze od čitavih 36 godina. Patrijarh Pavle je u Ljubljanu došao preko Trsta, na poziv mitropolita ljubljansko-zagrebačkog Jovana. Ovdašnji mediji su bili donekle iznenađeni tako toplim i masovnim dočekom patrijarha Pavla, koga je u nedelju 14. marta, po izuzetno lepom i toplom vremenu ispred pravoslavne crkve Ćirila i Metodija u centru Ljubljane dočekala masa radoznalaca i više od tri hiljade vernika. Okupljeni su patrijarha pozdravili dugim aplauzom, posle čega je u obnovljenoj crkvi održana liturgija. Prilikom svečane liturgije patrijarh Pavle je naglasio značaj tolerancije, oproštaja i privrženosti osnovnim postulatima vere. Patrijarh je u svojoj besedi posebnu pažnju posvetio činjenici da između slovenačkog i srpskog naroda nikada u istoriji nije bilo sukoba; na kraju je pozvao vernike da ostanu lojalni građani Slovenije i poštuju njene zakone. Vrh pravoslavne crkve je patrijarhovo hodočašće u Trst, Ljubljanu i Zagreb propratio saopštenjem da "treba razumeti i prihvatiti novo vreme, nove geografske karte i merila, jer - to je realnost", uz opasku da će tamošnjim pravoslavcima patrijarhove reči biti podsticaj da žive "u skladu s principima koje zastupa Crkva, dakle u ljubavi i bez podela".

"Po svemu sudeći patrijarh želi da dâ svoj doprinos ponovnom zbližavanju, pomirenju i normalizaciji odnosa, koje je poremetio i prekinuo rat na Balkanu", zapisao je, reporter ljubljanskog dnevnika "Delo", dok je na nacionalnoj TV istaknuta "visoka moralna drža patrijarha", što bi trebalo svima da bude podsticaj za rešavanje sporova mirnim putem.

Tokom dvodnevne posete patrijarh Pavle se sastao i sa slovenačkim mitropolitom i nadbiskupom Alojzem Rodeom, a uprkos neverici domoljuba obavljeni su i predviđeni susreti na najvišem državničkom nivou. Patrijarha Pavla primili su, svako posebno, predsednik slovenačke vlade Janez Drnovšek, predsednik države Milan Kučan i predsednik slovenačkog parlamenta Janez Podobnik, dok su svečanoj liturgiji u Crkvi prisustvovali: posebni otposlanik slovenačkog nadbiskupa - papski nuncij Edmond Farhart, predstavnici protestantske crkve i ambasadori Rusije, Grčke, Rumunije i Bosne i Hercegovine. Može se reći da je time patrijarhu ukazana čast kakva je inače privilegija samo za najeminentnije strane državnike.

Patrijarha Pavla posebno je pozdravio ovdašnji paroh Peran Bošković podsećanjem da su se obistinile patrijarhove reči od pre osam godina, kada je prilikom raspada države pravoslavcima savetovao da "slede božju reč, da budu hrabri i rade dobro prijateljima oko sebe", jer će tako pobediti zlo. Crkva je, naime, opstala, a vernici "vole kako Srbiju, tako i Crnu Goru i Kosovo, kao i svoju novu državu, Sloveniju".

Naravno, tokom svih razgovora, a posebno onih "na državnom nivou", tj. sa slovenačkim zvaničnicima, nije izbegnuta ključna tema - kriza na Kosovu. Drnovšek i Kučan su istakli, svaki ponaosob, da se zalažu za visoku autonomiju Albanaca na Kosovu, u okviru koje bi i Albanci morali da preuzmu međunarodne standarde i obaveze o zaštiti srpske manjine na Kosovu. S druge strane bi, prema Kučanovom mnjenju, Srbi trebalo da pristanu na međunarodnu zaštitu prava albanske manjine u Pokrajini. Predsednik Kučan je dodao da između Slovenaca i Srba nikada nije bilo mržnje, te da se Slovenija uvek zalagala za suživot i mirno rešavanje nesporazuma. Janez Podobnik, predsednik parlamenta, primetio je da slovenački i srpski narod mogu zajedno da daju veliki doprinos miru u svetu. Patrijarh je sa svoje strane zaključio kako je suživot sa Muslimanima moguć, što on lično "dobro zna na osnovu vlastitog iskustva", kao i da bi za sadašnje teško stanje na Kosovu "trebalo naći takva rešenja, koja bi odgovarala i Srbima i kosovskim Albancima".

Poseta patrijarha Pavla Ljubljani od ogromnog je značaja, pre svega za nekoliko desetina hiljada Srba i Crnogoraca koji žive u Sloveniji. To ăto su ga primili svi najviši državni funkcioneri utoliko je važnije, kad se zna da su slovenačke vlasti patrijarhu Pavlu zabranile ulazak u Sloveniju u proleće 1995. godine. Zato je tada propala već najavljena poseta, tokom koje je patrijarh trebalo da blagoslovi netom obnovljenu crkvu Ćirila i Metodija i održi parastos za četnike koje su partizani posle Drugog svetskog rata pobili u kočevskom Rogu. Pre četiri godine je zabrana patrijarhovog dolaska u Sloveniju zvanično obrazložena strahom da bi, navodno, moglo da dođe do "narušavanja javnog reda i mira". Odluka je podigla nešto prašine, pošto je predstavljala grubo kršenje međunarodnih konvencija, koje verskim zajednicama i manjinama garantuju slobodno izražavanje vere i verskih običaja. I to je sve.

S obzirom na to da političke okolnosti od tada (pa do danas) nisu bitno promenjene, a do izgreda nije došlo, jasno je da je postupak službene Ljubljane prema patrijarhu Pavlu od pre četiri godine predstavljao sankciju za tadašnju ulogu čelnika srpske pravoslavne crkve u bosanskom ratu, ali i reakciju na pojedine izjave samog patrijarha Pavla.

Tada je patrijarh Pavle rekao da bi zbog toga "potezom pera mogla biti oduzeta i uništena stogodišnja državnost" i to "u korist administrativnih republičkih granica nametnutih od strane grupe marksističkih revolucionara u Drugom svetskom ratu i posleratnom totalitarnom režimu", zbog čega je "konačnost i nepromenljivost avnojevskih granica neprihvatljiva za srpski narod". Komentatori i političari u Sloveniju su u rečenim izjavama prepoznali podršku SPC-a podeli Bosne, za čiji se integritet Slovenija zalagala sve od raspada prethodne Jugoslavije.

Ukratko, poseta patrijarha Pavla bila je dobra prilika za slovenačke vlasti da se iskažu, delimično zbog stalnih pritisaka dela privrede koja želi poboljšanje odnosa sa Beogradom i Srbijom, posebno posle izglađenih relacija sa Podgoricom i Crnom Gorom, a delimično i zbog očuvanja imidža umerene politike u vezi sukoba na Kosovu; pomenuti imidž je tokom poslednjih meseci poprilično narušen, ne samo zahvaljujući navijačkim komentarima i izveštajima u domaćim medijima već i zbog višestrukih poseta Adema Demaćija i drugih visokih albanskih predstavnika Ljubljani. (Uključujući i Hašima Taćija, na primer.) Slovenačka politika je oberučke zgrabila šansu da javno pokaže nešto tolerantniji pristup i prema Srbima, kojih u Sloveniji još uvek ima između 30.000 i 50.000 (zavisi ko operiše podacima - slovenačka država ili ljubljanska ekspozitura SPC-a). Iako ni u vezi sa ovako zvaničnom i srdačnom dobrodošlicom patrijarhu Pavlu u Ljubljani ne treba gajiti prevelike iluzije; da nije bilo već dogovorenih poseta Trstu i Zagrebu, teško da bi prošla i sadašnja patrijarhova poseta Ljubljani.

Svetlana Vasović-Mekina

Patrijarhovo proleće (II)

Mir posle svega

Razgovor patrijarha Pavla i Franje Tuđmana o "stvarima u obostranom interesu"

Zagreb

Samo se desničarska Hrvatska kršćansko-demokratska unija oglasila s "ozbiljnom zabrinutošću" povodom posjeta patrijarha srpskog Pavla Hrvatskoj. Čak su se i mjere osiguranja pokazale pretjeranima, samo su ga vjernici, njih tristotinjak, u ponedjeljak poslijepodne čekali okupljeni na Cvjetnom trgu u Zagrebu pred pravoslavnom Crkvom Hristovog preobraženja. Njih je policijsko osiguranje i iznenadilo: očekivali su patrijarha iz pravca Ilice u kojoj se nalazi sjedište Općine SPC-a, a on se pojavio iz suprotnog smjera, u pratnji osiguranja, episkopa šabačko-valjevskog Lavrentija i niškog Irineja, te ambasadora SRJ u Hrvatskoj Veljka Kneževića.

Liturgiju je započeo arhijerijski namjesnik zagrebački Milenko Popović, jedan od rijetkih pravoslavnih svećenika koji je cijelo vrijeme rata ostao uz svoju pastvu (uz, nažalost, krajem prošle godine preminuloga, Jovana Nikolića, koji se bio reaktivirao usprkos penziji). Ocijenivši patrijarhov posjet izuzetnim, jer se "zbiva u čudnim i teškim vremenima za ove prostore Balkana", Popović je izrazio uvjerenje da je patrijarh srpski Pavle došao kako bi podržao sve koji su ostali u Hrvatskoj i pokazao put povratka onima koji su Hrvatsku napustili: "Naš srpski narod je više nego prepolovljen ratnim zbivanjima, mnoštvo je iselilo sa svojih ognjišta. Kao što je Sveti Sava mirio zavađenu braću, Vi dođoste da mirite Srbe i Hrvate, koji su u proteklom ratu jedni drugima učinili mnogo zla". Popović je izrazio želju da riječ patrijarhova bude "melem na rane koje su duboke ali iscjeljive".

Liturgiju je zabilježila, kao i kratku "šetnju" patrijarhovu od automobila do ulaska u pravoslavni hram, i Hrvatska televizija. Među prvima je ruku patrijarhovu, prekrstivši se prije, poljubio Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća, kao i dr Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS-a. Nije nezamijećeno prošao i mali incident u crkvi dok su vjernici čekali patrijarha Pavla, kad je Pupovcu i Stanimiroviću prišla starija žena i pitala gdje su krstili djecu. Zadovoljna je bila Stanimirovićevim odgovorom: "U našoj crkvi u Vukovaru", ali je na Pupovčev odgovor da su mu djeca krštena u zagrebačkoj katedrali rekla: "Tamo i idite!".

Patrijarh srpski Pavle svojim je tihim glasom vjernicima poručio da "čovjek može spasiti i obraz i dušu među neljudima, ali i izgubiti ih među ljudima". Liturgiju je zaključio riječima: "Zemlja je dovoljno duga i široka za sve nas, ako budemo ljudi. Često čujemo žalbu: 'Da smo se rodili u neko bolje vrijeme, i mi bismo bili bolji'. No, to je samo izgovor. Vrijeme može izgraditi i razgraditi kule, ali ne i čovjeka. Čovjek se mora izgraditi sam, a potom će ga i Bog cijeniti."

Inače, u ponedjeljak navečer mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije Jovan priredio je u sjedištu Mitropolije, privremenom prostoru dobijenom od grada, nakon što je negdašnje sjedište i Muzej SPC-a razorila podmetnuta mina 1994. godine, prijem na kojem su bili predstavnici drugih crkava, kompletan diplomatski kor, predstavnici srpskih organizacija u Hrvatskoj, te istaknuti pojedinci crkvenog i javnog života Hrvatske.

U utorak ujutro patrijarha srpskog Pavla primio je nadbiskup zagrebački Josip Bozanic, a kasnije se razgovoru pridružio i danas penzionirani prethodni zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, s kojim je - kako je kasnije rečeno na konferenciji za novinare - usprkos ratu, svih ovih godina, patrijarh srpski Pavle održavao redovne kontakte i razgovore. Točno u podne u utorak, patrijarh i njegovi suradnici primljeni su u Predsjedničkim dvorima, gdje se razgovaralo s hrvatskim poglavarom Franjom Tuđmanom. O tom razgovoru nema informacija: samo to da se razgovaralo o "stvarima u obostranom interesu".

Na potom održanoj konferenciji za novinare u Općini SPC-a u Zagrebu nije bilo patrijarha. O njegovim susretima govorili su mitropolit Jovan, arhijerejski namjesnik zagrebački Jovan Pavlović, te episkopi Lavrentije i Irinej. Svi su vrlo zadovoljni susretima i učvršćivanjem ekumenske suradnje, pa čak i probuđenim nadama da će "strepnje" izražene u

Poruci njegove svetosti patrijarha srpskog Pavla narodu pravoslavno-srpskom u republici Hrvatskoj zbog - još uvijek sporog povratka episkopa i svećenika u Hrvatsku, nastavka iseljavanja iz istočne Slavonije, usporenog i birokratski otežanog povratka izbjeglih Srba u Hrvatsku, nepoštivanja prava na imovinu kao "svetog prava" u svakoj pravnoj državi, te sporoj obnovi ratom porušenoga, a spominao se i povratak imovine SPC na što se, usprkos obećanjima, još uvijek čeka - u budućnosti biti riješene. Neizbježno je bilo, u tom kontekstu, pitanje mitropolitu Jovanu o njegovom povratku u Zagreb. Tek 1994, nakon što je uspostavio pismenu vezu sa tadašnjim šefom policije Josipom Manolićem i tadašnjim predsjednikom Sabora Stipom Mesićem, dobio je hrvatski pasoš i otad "po mogućnosti" obilazi pravoslavne hramove i vjernike u Hrvatskoj.

I pitanje Kosova i potpisivanje srpsko-albanskog sporazuma zanimalo je novinare. "To je stvar političara, crkva nema mandat u tim poslovima", rekao je episkop niški Irinej, dodajući da se SPC zalaže za punu kosovsku autonomiju i sva prava - na jezik, kulturu, obrazovanje - koja takav status donosi, ali i priznanje suvereniteta Republike Srbije.