SVET |
Vreme broj 442, 26. jun 1999. |
Platforma Šreder-Bler Kojim ću putićem? Zajedničko za dokument koji su usvojili britanski laburisti i nemački socijaldemokrati jeste blagoglagoljivost, maglovitost i, kada se sve razgrne, odustajanje od tradicionalnih socijaldemokratskih zamisli o poticanju društvene jednakosti delovanjem države BON
DUH TAČERIZMA I REGANIZMA: Treći put je politički koncept koji je razvio vodeći britanski sociolog Entoni Gidens, ujedno ideološki vodič Tonija Blera. Šreder je dobio prošlogodišnje parlamentarne izbore u Nemačkoj zagovarajući "novu sredinu". Zajedničko obema platformama, barem prema mišljenju znatnog broja publicista i analitičara, jeste maglovitost, blagoglagoljivost i, kada se sve razgrne, odustajanje od tradicionalnih socialdemokratskih zamisli o podsticanju društvene jednakosti delovanjem države. Umesto toga, neophodno je, kako propoveda Šreder, potisnuti "natproporcionalno širenje države" na račun "spremnosti da se radi, težnje za uspehom, preduzimačkog duha i odgovornosti za sopstveni život". Mala i srednja preduzeća treba lakše da zapošljavaju novo osoblje, ali lakše i da otpuštaju. Samostalno preduzetništvo treba da bude podstaknuto. Neophodno je smanjiti poreska i druga opterećenja kako bi se "rad ponovo isplatio". Neophodna je veća sloboda delovanja za firme, niže poreske stope za preduzetničku delatnost, veća "fleksibilnost" na tržištu robe i radne snage uz podsticanje stručnog obrazovanja, inovativnosti, prava i obaveza. Novolaburistička mešavina anglosaksonskih ekonomskih načela i nejasne retorike o društvenoj pravdi, fer odnosima i "tradicionalnim vrednostima u modernom kontekstu", ocenio je londonski "Ekonomist". Prepoznatljiv je uticaj tačerizma i reganizma, i to posebno razdražuje ostatke levice u redovima laburista i nemačkih socijaldemokrata. Neki su još spremni da kažu kako je zajednički dokument trebalo da posluži da, na krilima ratnih uspeha, podstakne partije na vlasti u Londonu i Bonu pred izbore za evropski parlament i da će uskoro biti prekriven prašinom. Obe partije su loše prošle na tim izborima, tako da je Šreder izjavio da je "shvatio poruku birača". Bler je izgleda imao sličan doživljaj jer je odjednom počeo da priča kako se nisu stekli privredni uslovi za pristupanje Britanije jedinstvenoj evropskoj valuti euru. Analitičari iz toga izvlače zaključak da Bler namerava da odustane od raspisivanja referenduma o uvođenju eura 2002, posle narednih parlamentarnih izbora u Britaniji, na kojima je izgleda očekivao laku pobedu. Umesto toga, Bler mora da se potrudi da uveri birače kako će njegov i Šrederov ekonomski i socijalni koncept, uporedo sa nepopustljivom odanošću američkom pokrovitelju, obeležiti i razvojni put evropske integracije, tako da ne moraju ničega da se boje.
Tu negde se, barem zasad, završilo protivljenje Šrederu. Mogući protivnici šrederovsko-blerovskoj viziji Evrope naći će se ipak u redovima socijaldemokrata i laburista, sindikata, grupa za pritisak, pa čak i pojedinih privrednih grupacija i državne uprave koje zaziru od gubitka povlastica i moći. Šanse da taj dokument bude zaista platforma svih evropskih socijaldemokrata prokockane su, međutim, još u njegovom začetku: nedostaje učešće i potpis francuskih socijalista. Premijer Lionel Žospen već je rekao da njegova vizija nema mnogo sličnosti sa "trećim putem" i da Francuska treba da bude "različita i izvorna". Poneki analitičari veruju da prepoznaju načelnu francusku nevoljnost da se potčini nemačko-britanskim šemama bez posebne, vodeće uloge Pariza. I obratno: odustvo Britanije iz evropskih kretanja neminovno upućuje Berlin na tešnje veze sa Parizom i samim tim jača položaj Francuske. Dušan Reljić |
Nekoliko izvoda iz "Evropa, treći put, nova sredina"
|