Deset godina HDZ-a

Opljačkana zemlja

Oni koji su bili bliski vrhu stranke i države proteklih su godina dobijali tzv. menadžerske kredite bez kune uloga

Za desetogodišnjicu osnutka "stranke opasnih namjera" njen predsjednik usrećio je ovih dana TV-gledateljstvo s gotovo četiri sata svojih besjeda. Svega se tu čulo: od toga da neki lonac koji postoji u Ankari na sebi ima hrvatski grb, šahovnicu s prvim bijelim poljem, što svjedoči najvjerojatnije da su Hrvati postojali već u 18. stoljeću prije Krista; toga da bi nam predsjednik Tuđman postao Nobelovac, samo da nije ujedno i Hrvat; toga da nam je predsjednik bio i sveučilišni profesor, što je novi podatak u njegovoj biografiji; do toga da se u Hrvatskoj slavi 22. juna umjesto 27. juna, jer su na prvi datum komunisti ustali, osnivanjem Prvog sisačkog partizanskog odreda, protiv nacizma, a 27. juna (ustanak u Srbu) ustali su neprijatelji protiv hrvatske države (a ta je bila, kako je već rekao, izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom).

Time se predsjednik pridružio Dinku Šakiću, bivšem zapovjedniku ustaškog logora Jasenovac, koji upravo ovih dana iznosi svoju obranu, po kojoj je nevin i može, kao što to ustaški nevježa i dominikanac Vjekoslav Lasić kaže za poglavnika tzv. NDH Antu Pavelića, očekivati da na onom svijetu pjeva s nevinom dječicom na nebu dok gleda ostvarenje svog hrvatskog sna. Zašto toliko o jednom predsjedničkom intervjuu? Iz jednog razloga: predsjednik, naime, očito nema više dodir sa stvarnošću (kažu da se već na jednom sastanku svog nekog neustavnog vijeća obratio prisutnima sa "drugovi i drugarice"), odlutao je negdje u "bespuća povijesne zbiljnosti" i ne vidi kakva Hrvatska egzistira nakon deset hadezeovskih godina.

PLJAČKA: Hrvatska je, prvo, posve opljačkana. "Hrvatsko privredno čudo", s kojim se diče članovi HDZ-a, ostavilo je stotine hiljada radnika na ulici, a njihova poduzeća posve upropaštena. Oni koji su bili bliski vrhu stranke i države proteklih su godina dobijali tzv. menadžerske kredite bez kune uloga. Potom su iz tih poduzeća isisali i posljednju kunu, te poduzeća i radnike prepustili ili stečaju, ili pak održanju uz pomoć sve većih nameta za porezne obveznike. Ništa se tim hrvatskim tajkunima, kako ih se naziva u Hrvatskoj (pa se i pretvorba, to hrvatsko čudo, po najomraženijem tajkunu Miroslavu Kutli naziva "kutlizacijom" privrede), dogodilo nije; tek je nedavno Miroslav Kutle izbačen iz stranke, ali tek nakon što je novinama dostavio pismo upućeno Zlatku Mateši, hrvatskom premijeru, koje govori da ni vlada, ni oni oko nje nisu čisti u pljački "Tiska", iz kojega je dnevno četiri milijuna maraka isisivano i nestajalo u nepoznatom pravcu.

"Tisak" je upravo način na koji je to "hrvatsko čudo" funkcioniralo: vlasnik je postao Kutle, "Tisak" ima monopol, izdavačima novina novac nije isplaćivan, kao ni dobavljačima cigareta. Tikva je pukla tek u trenutku kad su novinski izdavači došli na rub opstanka, ali je cijeli dug prevaljen na hrvatski budžet, da pri tom nikome nije palo na pamet da bi se bar dio duga mogao namiriti nekom Kutlinom imovinom. Cijeli lanac je upropaštenih firmi na isti način, i uglavnom su isti igrači u toj ekonomskoj farsi: od "Karlovačke mljekare" do "Dubrovačke banke".

SIGURNOST: Upravo od tih afera krenule su i druge stvari koje potresaju hrvatsku državu. U posljednjih deset hadezeovskih godina, stvoren je niz tajnih službi koje špijuniraju građane, ali i sebe međusobno. Iako je opozicija već davno, zbog odbijanja vladajućih da rasprave taj problem u hrvatskom Saboru, odstupila sa svih parlamentarnih funkcija, tek se ovih posljednjih mjeseci stvar do kraja zakuhala. Novine su, naime, objavile skandalozne papire koji svjedoče o tome da je nogometno prvenstvo u Hrvatskoj bilo namješteno da bi ispunilo predsjedničku želju da "Croatia" bude prva (koju i dalje svi, navijači i građani, zovu Dinamom), da su u tu svrhu kupovani suci i utakmice, te da se prisluškivalo i ucjenjivalo sve i svakoga u javnom životu Hrvatske. Od tog trenutka, klupko se rasplelo: u Hrvatskoj su pod budnim okom tajnih službi novinari, javni radnici, čak i oni koji su bliski predsjedniku poput Ćire Blaževića, državnog nogometnog selektora i bliskog prijatelja porodice Tuđman. No, umjesto da se problematika tajnih službi napokon raspravi i dovede u red, krenulo se s privođenjem urednika "Nacionala" koji je sve te dokumente objavio, premetačinom redakcije i privatnih stanova i pričama o "20 odsto neprijatelja Hrvatske". Uhapšen je i bivši šef jedne od službi HIS-a (Hrvatska izvještajna služba) Miroslav Šeparović, te je protiv njega pokrenut postupak zbog sumnje da je upravo on, usprkos tome što je prije nekoliko mjeseci podnio ostavku, davao novinarima papire koji kompromitiraju vlast i njene službe.

U svakom slučaju, nogometna afera je ta koja je pokrenula hrvatsko javno mnijenje, pa zlobnici kažu da će ovaj režim pasti - ne zbog upropaštenog svega čega su se dotakli - već zbog najvažnije sporedne stvari na svijetu, nogometa.

ŠTRAJKOVI: Desetogodišnjicu osnivanja HDZ proslavlja i tako što ne može riješiti brojne štrajkove i proteste. Gotovo je dnevna slika centralnog gradskog trga i puta prema zgradi vlade i sabora: kordoni policije sprečavaju radnike da dodu do onih koje smatraju krivcima za to što nisu dobili plaće već godinu dana ili što im je poduzeće propalo. Upravo ovih dana na ceste i granične prijelaze izašli su seljaci, koji traže da im država plati ono što im je obećala; suprotno obećanju ispunjenja duga, država je krenula s pljenidbom imovine seljaka, ne samo na ime neplaćenih kreditnih rata nego i na ime računa za vodu i struju i ostalih komunalija.

S druge strane, vladajuća familija i njoj bliski bezočno su se obogatili. Oni su na čelu svih upravnih odbora, odlučuju o svemu, tako da je pitanje i kako će - ako i bude izborne promjene vlasti - Hrvatska funkcionirati u budućnosti.

Od budućnosti je Hrvatska daleko i po mnogim drugim osnovama, kao i njen predsjednik. U ovoj državi, nakon deset godina vladavine HDZ-a, i dalje se ne zna tko je pobijedio u prošlom svjetskom ratu. Antifašizam je postao upitna kategorija, ali je zato ustaštvo rehabilitirano; i dalje su Srbi "remetilački faktor", ali ni Muslimani, Slovenci i ostali nisu daleko od toga. U skladu s tim, ni zločin nije prepoznat u hrvatskom sudstvu; naprotiv, okrivljeni u slučaju Pakračke poljane, poznati kao pripadnici Merčepove jedinice koja je ubijala i po Gospiću, na primjer, ponovo su - nakon proceduralne pogreške u "slučaju Zec" - oslobođeni odgovornosti.

Nakon deset godina hadezeovske vladavine, Hrvatska je ponovo na početku: na izborima koji bi trebalo da se dogode krajem godine, ponovo će se glasati, kao 1990. godine, "protiv" a ne "za". Jedina je razlika u tome što se u hrvatskoj budućnosti nema što više uništavati, za sve se već pobrinuo HDZ u svojih deset godina.