POLITIKA

Vreme broj 445, 17. jul 1999.

 

Povratak "kralja trgova"

Vuk kreće sa Krsta

Posle premišljanja, SPO rešio da otpočne ulične radove u cilju obnove države

Predsednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković najavio je da će 17. jula, na dan kada je streljan Draža Mihailović, dan koji je istovremeno i rođendan nj. k. v. princa Aleksandra, u Kragujevcu, kod Krsta, na narodnom saboru objaviti šta da se čini kad se činiti mora. On je 13. jula na konferenciji za štampu kazao da SPO "kreće sa velikim mitinzima i narodnim saborima po Srbiji". Posle Kragujevca, SPO će sledeći skup organizovati u Nišu. Drašković je dodao da će miting biti održan i u Beogradu, ali nije želeo da precizira kada.

Program delovanja u ovoj stranci poslednji put je razmatran na sednici Glavnog odbora SPO-a odmah po završetku rata. SPO je obznanio dve solucije - jedna je podrazumevala da se mandat saveznog premijera da Đukanovićevom DPS-u, i da se formira široka koaliciona reformska vlada čiji bi cilj bilo pomirenje sa jakim zapadnim zemljama koje bi omogućilo da u našu zemlju dođe pomoć za obnovu. U tim prvim danima SPO je vodio oštru kampanju protiv Šešeljevih srpskih radikala kao "ratne stranke" i, s druge strane, zadržavao je negativnu retoriku prema Đinđiću (SPO je tražio da se on izvini srpskom narodu zbog toga što je u toku bombardovanja napustio zemlju) i protiv Saveza za promene, koje je proglašavao neuticajnim. Radikali nisu ostajali dužni i počeli su preko svog lidera Šešelja da optužuju SPO u Beogradu za korupciju i nezakonitosti. Šešelj je koristio psovke i uvrede. S druge strane, lideri Saveza za promene optuživali su Draškovića za indirektnu podršku i sa prevelikom samouverenošću su po konferencijama za štampu govorili da će u svoj pokret primiti i Vuka ako naoštri kandže. Drašković, koji je jamačno u džepu imao sondaže javnog mnjenja koje su rejting njegovog SPO-a podizale do nivoa iz 1990, odgovarao je kako Dunav ne može da se ulije u potok, nego da mora biti obrnuto.

KOLEBANJE: Omah po započinjanju konsultacija o rekonstrukciji savezne vlade videlo se to kolebanje u SPO-u. Na primer, Milan Komnenić posle susreta sa Bulatovićem daje jednu izjavu koja se mogla protumačiti kao "visoko slaganje", da bi se neposredno potom iz Draškovićevih izjava moglo zaključiti da ta opcija sa rekonstruisanom vladom polako otpada. S treće strane je SPO prikupljao signale koji su govorili o konsolidaciji odnosa SPS-SRS. Po nekim verzijama, i ako je došlo do ličnog susreta Draškovića s predsednikom Miloševićem, on nije mogao da rezultira nikakvim pozitivnim signalom.

Poslednji povod za rasplamsavanje sukoba SPO-SPS došao je iz Skupštine Srbije. Lider SPO-a je rekao da poslanici te stranke neće ići na sednicu Skupštine Srbije na kojoj bi, po zamisli socijalista, trebalo da budu potvrđene uredbe donete za vreme ratnog stanja, a koje bi, po Draškovićevom, trebalo da budu "sve odreda ukinute".

Socijalisti su u međuvremenu izvadili iz fioke staru verziju zakona o lokalnoj samoupravi, u kome se pomoću jednokružnog većinskog sistema forsira najveća stranka ili koalicija. SPO obznanjuje da će SPS na jedinstvenoj listi s radikalima pokušati da istera opoziciju iz gradova koje je ova osvojila na izborima 1996. "Glas javnosti" se poziva na privrednika svojevremeno bliskog vrhu SPS-a da će SPS sa SRS i JUL-om izaći na lokalne izbore sa zajedničkom listom "Patriotski blok". "Nećemo u skupštinu jer to više nije parlament već ponižavanje Ustava i građana", rekao je Drašković i poručio koaliciji narodnog jedinstva (SPS-JUL-SRS) da "zaboravi na takve izbore jer ih neće ni biti". On je dodao da će SPO braniti svoje gradove i da će se boriti za organizaciju demokratskih izbora po principima OEBS-a.

Na nivou Beograda, gradonačelnik Vojislav Mihailović je odmah po prestanku bombardovanja pozvao predsednika Skupštine Srbije Dragana Tomića da po dosadašnjem zakonu raspiše vanredne izbore u Beogradu, gde SPO ima faktički manjinsku vladu, što je verovatno predmet ucenjivanja.

KONKURENTI: Iz dosad rečenog proizilazi da se SPO zalaže za organizovanje izbora na svim nivoima, do kraja godine, "na kojima će režim Slobodana Miloševića otići u prošlost". Drašković je rekao da očekuje dobre rezultate, što je poželeo i ostalim opozicionim strankama, "kako bismo posle izbora, na koje SPO izlazi samostalno, mogli da napravimo koaliciju". Dodao je još da političare iz Saveza za promene ne smatra političkim protivnicima, već da je to režim. Drašković ne deli entuzijazam Saveza za promene da sada može prinuditi Slobodana Miloševića na ostavku, već se zalaže za smenu režima na vanrednim izborima za koje veruje da se mogu organizovati za nekoliko meseci. Potpredsednik srpske vlade Vojislav Šešelj na TV "Politici" kaže da će izbora biti iduće godine. Lider SPO-a je kazao da "nije tačno da on nije pozivao na smenu Slobodana Miloševića", ali da smatra da to nije dovoljno i da treba smeniti čitav sistem koji je Milošević stvorio. Drašković je još rekao da "nije spreman da poziva narod na oružje", jer program SPO-a nije građanski rat, kao ni obračun sa političkim neistomišljenicima.

Razlika između Draškovićevih i Đinđićevih je i u tome što jedni traže smenu režima odmah, a drugi na izborima.

Naravno, najava "kralja trgova" da se vraća na ulicu uznemirila je Savez za promene, koji je računao da ima ekskluzivna prava na masovne proteste, i požurio je da u Kragujevcu svoj miting, najpre zakazan za 20. jul, održi 15, tri dana pre Vukovog (zakazanog za 17. jul). Moguće je da je i jedne i druge uznemirila činjenica da se javljaju spontani protesti građana, mimo partijske organizacije.

Drašković je rekao da će na mitinzima širom Srbije narodu biti saopšteni program SPO-a i potezi koje treba hitno preduzeti da bi Srbija izašla iz bede i da bi se sprečilo razbijanje jugoslovenske federacije i građanski rat "koji mnogi podstiču i kome smo blizu". Drašković je rekao da "zemlju treba spasavati", a da "narod treba da se otarasi režima i ovakvog vladanja, jer je to jedini način da se Srbija podigne na noge".

D.G. M.M.

 

prethodni sadržaj naredni

Up_Arrow.gif (883 bytes)