| Nuspojave |
Vreme broj 446, 24. jul 1999. |
|
Nuspojave Rastarge�ivanje Target je novi egzemplar u herbarijumu zabluda i petpara�kih manipulacija, jo� jedan dokaz bla�ene (pred)gra�anske detinjastosti ovda�njeg sveta
Naravno, rat je zavr�en, i nikome vi�e nije stalo da besi sve te pompezne target�ine na juna�ke mostobraniteljske grudi: pro�'o vakat za tu rabotu. Ali, nije u tome stvar - target-histerija je u dobroj meri zamrla jo� u naj�e��em jeku rata: ako je krajem marta i u dobrom delu aprila bilo gotovo zazorno iza�i na ulicu bez nekakvog targeta na sebi - jerbo ste rizikovali da vas uhapse i privedu kao potencijalnog lokatora - ve� koliko od po�etka maja (tj. otkad je i Beograd, preko spektakularnih nesta�ica struje i vode, malo ozbiljnije osetio rat) doslovno iz dana u dan se rapidno smanjivao broj ljudi koji su paradirali okolo s ovim "simbolom srpskog inata". Pitam se �ta li je posle radio sav taj na� svet s tolikim izgustiranim targetima - jesu li ih slali ro�acima u dubokoj provinciji, da ih se jeftino ratosiljaju a pri tome jo� ispadnu dobri i velikodu�ni? Ili su ih mo�da bacali u �ubre, ali tako da niko ne vidi (iz ve� navedenih lokatorskih razloga)? Ili su ih (�to se �ini najverovatnijim) uredno arhivirali na dno neke fioke, da prave dru�tvo pi�taljkama od one zime, posterima Smrt fa�izmu - SlobodaN narodu iz vremena Bu�enja pac... khm, naroda, i zna�kama s ne�itkim ali svima dobro znanim potpisom "Tito" iz slatke mladosti, onim koje su onomad krasile svaki napredni rever? Tako je, dakle, target postao novi egzemplar u herbarijumu zabluda i petpara�kih manipulacija, jo� jedan dokaz da je sve prolazno osim bla�ene (pred)gra�anske detinjastosti ovda�njeg sveta. Kada je, dakle, i kako, i za�to target "pukao"? Na ova se pitanja ne mo�e odgovoriti bez uvida u "kulturolo�ki" kontekst, sa sve koncertima na Trgu Republike i dirljivim kulturno-zabavnim manifestacijama po sirotim beogradskim mostovima. �to se ovih prvih ti�e, potpisnik ovog teksta je, gadljivo prate�i uspon i stropo�t te po�asti, sve vreme imao dojam ne�eg ve� vi�enog: pamtim, naime, sli�nu stvar iz vremena rata u Hrvatskoj. Tada su svi Hrvati koji (misle da) znaju da pevaju morali da otpevaju pone�to domoljubno u znak dostojanstvenog otpora i prkosa prema Mrskom Agresoru, a bilo je vrlo po�eljno i u�estvovanje u raznim patriotskim masovkama, poput neopevane a la Band Aid ljigav�tine zvane Moja domovina. U isto vreme, "agresorska muzika" je dosledno i s orvelovskim �arom proterana sa RTV talasa. Ovde su se mnogi na prazno duvali kako se sve to u slobodarskom Beogradu nikada ne bi moglo desiti, ali ih proletos ne be�e nigde da dignu glas protesta... Osim ako nisu bili na stejd�u na Trgu Republike. �tavi�e, stojim vam dobar da je Moja domovina �isto misaono i muzi�ko remek-delo u pore�enju s ekscentri�nom nakupinom zvukova koja se, ka�u, zove Volimo te, Otad�bino na�a, a za koju bi u razvijenom svetu autori odgovarali po Zakonu o za�titi mentalnog integriteta gra�ana. Ovo ne zna�i da su Hrvati "bolji" od Srba - sve je to ista prokisla boranija - nego da "patriotski" duh, valjda u skladu sa zakonima termodinamike, s protokom vremena neminovno te�i totalnoj mentalnoj dezintegraciji. Nama je, izgleda, zapalo da ovoj disciplini udarimo finalni pe�at. Target je "pao" onda kada je i teledirigovanim rodoljubljem nadrndano pu�anstvo postalo maglovito svesno (bar) dveju stvari: 1. rat je ozbiljna stvar, i ovi odozgo 'o�e stvarno da biju, bezobrazno neimpresionirani time �to neka biv�a i budu�a prostitutka ili odbegla seoska fa�kalica kre�ti po zadatku na nedu�nom Brankovom mostu; 2. civilno stanovni�tvo Srbije jeste potencijalna �rtva neodgovorne vojne odmazde onih koji su ba� na njemu na�li da dokazuju - kao da je neko zaista sumnjao?! - da su Najja�i Na Svetu, ali se u ime te iste Srbije istovremeno �ine takvi zlo�ini da u pore�enju s tim posve akademski (bar u Beogradu) rizik od bombe izgleda kao �ist luksuz: pre �e� fasovati premiju na �vajcarskoj lutriji nego tomahavk na ku�u! I onda ti imaj �onovskog obraza pa se �epuri s jebenim targetom dok nedaleko odavde neki ljudi zaista predstavljaju kolektivnu metu, a sve to u Tvoje ime... Sve je to, naravno, jo� negde duboko u kolektivnom nesvesnom nacije - kao neka neizre�ena muka, kao porodi�na sramota o kojoj je bolje �utati - po�to ni mnogi od onih od kojih bi se to ipak moralo o�ekivati jo� nisu spremni da ozbiljnije istra�e razmere zlo�ina koji je na Kosovu po�injen, a koji je uredno i javno najavio radikalni potpredsednik Vlade li�no, tek toliko da posle niko ne mo�e da ka�e "joj, pa nismo znali, �to ne rekoste, ma �ta ka�ete, ma nije mogu�e"... Desilo se to koji dan pred rat, pred vi�e hiljada svedoka, uz odu�evljeno klicanje njegovih obo�avalaca, vazda doma�inski �tedljivih na mozgu (ceo okrug deli jedan, i jo� im preti�e). To �to neko nije znao jer su mu u�i bile pune vate ili odavno nepodno�ljivog pesmi�uljka Igra rokenrol cela Jugoslavija (koji treba zabraniti ve� u preambuli nekog budu�eg, demokratskog Ustava Srbije) bedan je izgovor. Umoriv�i se od po�etnog besplatnog inata i dr�nog paunisanja sa distance (u kafanskom �argonu: pustite me da ga ubijem), i ubrzo shvativ�i da kavga mo�e zaista da bude kobna (dr�'te me da ga ne ubijem), Srbi su tiho, ne znaju�i �ta bi pametno rekli, poskidali targete, ugledav�i u ogledalima kako su im u me�uvremenu (opet!) izrasle velike u�i. I to ne ze�ije. Ono �emu sada prisustvujemo jeste konfuzno i bolno rastarge�ivanje. Kao da smo postali kolektivna �rtva i meta ustanka simbola, godinama nehajno va�enih iz skladi�ta izvitoperenih zna�enja. Sada do�ivljavamo njihovu osvetu: nacija koja deceniju i kusur slavno propada uzgajaju�i neukusni mit �rtve sada stvarno i neopozivo postaje �rtva. Ali, avaj, ubica je ponovo me�u nama, a ne tamo gde "smo" ga (i) proletos tra�ili. Zapravo, sve vreme je i bio tu, sasvim blizu, lukavo projektuju�i mr�nju svojih �rtava ka Nebu. I zato, ne pitaj, ro�a�e, ko je ovde target: ti si. Jer si ti to tra�io. Teofil Pan�i� |
| prethodni sadr�aj naredni |